Mnogi od vas, revnih trkača koji volite pohoditi razna trkačka događanja – od cestovnih utrka do trailova, ultra i svakojakih drugih manifestacija s kojih sretni ili manje sretni odlazite doma, zapravo se ne pitate jedno važno pitanje – kako zapravo nastane utrka? Okej, zašto bi se, na kraju krajeva, i pitali ako vas zanima jedino biti trkačem na njoj i nemate nikakvih aspiracija i sami organizirati jednu, ali zato smo tu mi da vas natrpamo informacijama koje vas ne zanimaju. Dobri smo u tome.

Probat ću ovdje složiti kronologiju nastanka jedne utrke jer sam, eto slučajno, upravo danas otvorio prijave za jednu koja će svjetlo dana ugledati u kasno ljeto ove lijepe, kišne godine (okej, ne baš svjetlo jer je noćna nateravancija, ali poanta je tu).

Faza 1: Ideja

Apsolutno najteži dio cijele priče jer, kada pogledate ovaj spektar utrka koje postoje na domaćoj trkačkoj sceni, možete slobodno pomisliti da se tu nema više što novoga izmisliti i ponuditi trkačima – imate petice, desetke, halfove, dnevne, noćne, jutarnje… čak i utrke pasa. To je vam kao kad mislite da je na svijetu sve već izmišljeno i onda se pojavi neki Japanac iz predgrađa Okinawe i skonta da svijetu fali epilator u obligu pingvina. I puf, Okinawac za mjesec dana postane milijarder jer je eto, čudom čuda, tržište baš poželjelo pingepilator i na njega okidaju (Okinawa, okidanje, get it). Tako je i s utrkama – napraviti nešto novo što će isplivati iz mora drugih sličnih događanja je najveći izazov ako se upuštate u pokretanje novog trkačkog spektakla.

Kad vam dođe ideja, morate ju u glavi razraditi do najsitnijeg detalja – gdje bi se kretalo, ima li tamo struje, gdje bi bile svlačionice, može li trasa progutati broj ljudi koji ste zamislili? Kad sve stavite na papir, najbolje je da ideju ostavite da odleži par dana – ako i tada, s nekoliko dana odmaka, pogledate papir i shvatite da je ideja i dalje dobra, vrijeme je za fazu 2.

Ako ne, zgužvajte papir, napravite si čaj od mente i odite na balkon razmišljati o selidbi roda.

Faza 2: Razrada

U redu, sad imate ideju, ali nemate ništa drugo. Ovo je pravi trenutak da popričate s ljudima oko sebe kako se njima čini vaša umotvorina. Ovdje je najbolje napraviti malo fokus grupicu sastavljenu od svakakvog trkačkog kadra – od onih koji su vam skloni, do onih koji samo čekaju da nešto zaserete da vas kritiziraju. Svima njima predstavite vaš projekt i neka iskreno kažu što misle o tome. Iz osobnog iskustva znam da će dobre ideje naći put do srca i onih najvećih hejtera, tako da su šanse da dobijete stopostotni pozitivni feedback ako je ideja dobra, prilično velike.

S druge strane ako vidite da vam oni skloniji kažu da je ideja ‘fora’, a oni drugi kažu da je bezveze, to bi mogla biti indikacija da je sve skupa dobro samo u vašoj glavi. Ne shvatite me krivo – naravno da se nije dobro povoditi za masom, ali ne zaboravite da su to ljudi koji plaćaju vašu startninu i ne smijete ih zanemariti. Ako sve prođe okej i ljudi kažu da imate super proizvod u ruci, čeka vas faza 3. Ako ne, čaj od menta, balkon, rode.

Faza 2a: Datum

Trkački kalendar u ruke i gledajte kada bi vaša utrka najbolje legla u njega. Ako radite cestovnu utrku, birajte vikende kad su trailovi. Suprotno, kada ljudi trče po asfaltu, vi ih pozovite u prirodu. Trkački kalendar je sad već toliko pretrpan da ćete teško ili nikako pronaći vikend koji je slobodan i kalendarski vam paše u koncept. Ovdje ne možete izabrati sigurno rješenje, samo ono malo pametnije s obzirom na datume koje je konkurencija već bezecirala.

Faza 3: Logistika

Džaba vam sve ovo gore navedeno ako nemate resursa pokrenuti projekt. Tu prvenstveno mislimo na podršku sponzora, svog kluba ili prijatelja ako ste soler. Za organizaciju utrke niste dovoljni vi sami, treba vam pomoć i ako nemate dvadesetak duša na lageru, lako bi mogli zapeti na tome da nemate dovoljno volontera koji će točiti vodu na okrepama. Ovo sve morate organizirati prije nego krenete van s raspisom jer ćete u suprotnom biti neozbiljni ako obećane stvari iz raspisa mijenjate u hodu.

Možda vam se ova stavka čini kao ‘lako ćemo’, vjerujte da nije tako – niti sponzora ima dovoljno da pokriju sve utrke, niti ljudstvo nije zanemariva stavka, jer pronaći grupu odgovornih ljudi koji će vam pomagati u utrci nije lak zadatak. Ali ajmo pretpostaviti da ste vi super sposobna osoba sa još boljom idejom, hrpom dragih prijatelja i sponzorom koji je odlučio stati iza vas i pomoći vam da napunite startni paket nekom kvalitetnom majicom i medaljom, sigurno mislite da je došlo vrijeme da izbacite van raspis. O, ne. Polako. Idemo na fazu 4.

Faza 4: Papirologija

Dakle, sve vam može pasti u vodu ako memorandum na kojem ste tražili dozvolu za održavanje vaše manifestacije ne bude odobren od strane grada ili policije. Razloga za to može biti mnogo – od toga da je taj datum već nešto na rasporedu do toga da vaša manifestacija predstavlja neki organizacijski problem institucijama od kojih dozvolu tražite. Znači, prije nego što išta stavite na web, morate u rukama imati papir da imate dozvolu za utrku jer je sve ostalo čisti hazard i možete si zabiti autogol prije produžetaka.

Faza 5: Sreća

Klikni za sadržaj u novom broju magazina Trčanje

Sada kada imate ideju, program, ljude, sponzore i dozvolu, super je trenutak da krenete sa raspisom. Palite komp, otvarate wordpress, ispunjavate ga podacima o utrci, ubacujete slike koje ste kupili na stocku, otvarate obrazac za prijave, otvarate event na Facebooku, et voila! Utrka je vani! I onda, mjesec dana nakon otvaranja i dva tjedna prije utrke tužno gledate u ekran kako se 13. trkač prijavljuje na utrku i mislite si što vam je to trebalo… a mogli ste lijepo piti čaj od mente na balkonu i kontati o pticama selicama.

Ukratko – nema pravila da će vam utrka uspjeti, odnosno da će se primiti u narodu. Toliko je tu faktora u priči da ih ne možete sve uračunati, uključujući i sreću da ste baš u pravom trenutku pogodili tip utrke koji se ljudima u tom trenutku sviđa – što dobrom trasom, pričom ili vizualima koji ju prate.

Ali da se razumijemo, iako ovaj cijeli koncept ne mora voditi uspjehu, morate ga se držati jer jedino tako imate šansu uspjeti. Ako preskačete stepenice i trčite pred rudo (idem sad guglati kojeg vraga ta izreka znači) sigurno ćete negdje okinuti o patos.

Na kraju, ako vidite da vam apsolutno svaki projekt krene nizbrdo, možda je vrijeme da organizirate neki dobri downhill race.

Ili po starom dobrom receptu – čaj od mente, terasa, nebo…

Siniša Mareković