a manual for writers of research papers research paper topics sociology research paper proposal sample motivation research paper internship experience paper thesis for persuasive speech
Magazin Trčanje
TekstoviOgluši me nježno

Ogluši me nježno

I tako, dođe čovjek u jednu fazu kada sve manje trči, a sve više piše o trčanju – nitko ne može osporiti činjenicu da je puno lakše sjediti za laptopom u pidžami i trkeljati o kilometrima, nego obući tenisice i odraditi trening. Ali dobro, ovo je samo faza koju svi prolazimo prije ili kasnije i treba ju iskoristiti za kvalitetne stvari, a razgovor o slušalicama i muzici za vrijeme trčanja definitivno spada u one oko kojih se puno koplja prelomilo u zadnjih 10 godina koliko pohodim razne treninge i natjecanja.

Prvo pitanje – slušate li muziku za vrijeme trčanja?

Ako ne, i ako smatrate da vas to dekoncentrira, ne brinite jer vas to svrstava u većinu trkača i vrlo vjerojatno ste još relativni početnik u trčanju. Naime, znanstveno je dokazano (nije, ja sam to zaključio na svom iskustvu) da u počecima trčanja muzika odvraća pažnju s onog bitnijeg – tempa, disanja, doživljaja grupe i slično. Meni je osobno bilo strahovito odbojno imati bilo kakva zbivanja u slušalicama i imao sam osjećaj kao da pokušavam raditi dvije potpuno nespojive stvari u isto vrijeme – slušanje muzike i sport. Trebalo je nekoliko godina i puno kilometara da počnem sam odrađivati treninge i da naučim koji mi tempo odgovara, a da se ne zapušem, ne zakiselim za 10 minuta… i da počnem cijeniti dobre taktove u ušima koji sada, za razliku od prije, djeluju motivirajuće i opuštajuće.

Naravno, pravilo je tu da bi imalo iznimke, pa tako neki od vas vjerojatno nabijaju slušalice već od prvog dana, ali nekakvo univerzalno mišljenje jest da kad počneš trčati sam (i uživati u tome) postaješ zapravo pravi trkač i tada muzika (ili audio knjige, ali o tome nešto kasnije) postanu tvoj najbolji frend.

U ovim redovima neću se baviti time koju tko muziku sluša, jer bi u trenutku kad bi došao do onih kojima trešti Maja Šuput za vrijeme trčanja potrošio svu zalihu tableta za smirenje koje imam u stanu, već više hardverom, odnosno tipovima ljudi prema napravama koje nose na ušima.

Pa, krenimo.

  • Slušam samo radio, muzika mi nije toliko bitna

Ove trkače krase slušalice koje su dobili u paketu s mobitelom ili one koje su kupili u Lidlu za 10-tak kuna jer im je apsolutno nebitno to što im glazba u ušima zvuči kao prdec u pretis loncu, već to da se tek toliko nešto čuje. Uglavnom puste Otvoreni preko mobitela, slušaju i muziku i vijesti i reklame i boli ih briga što je na repertoaru samo da drnda. Ovaj tip trkača vremenom evoluira u neke od dolje navedenih tipova jer otkriju da se za vrijeme trčanja može slušati nešto puno više uplifting od reklame za kremu protiv hemeroida.

  • Imam univerzalne uši, pašu mi sve slušalice

Ovaj su najsretniji trkači na svijetu – dok mi mutanti moramo tražiti godinama model koji nam neće ispadati iz uha nakon što probiju tri kapi znoja iz nas, ovi što god stave u uho, u uhu im i stoji. Da bananu stave u uho, imali bi ju u uhu do kraja treninga. Oni najčešće najbolje prolaze jer kupe super slušalice na eBayu za ništa eura i onda uživaju u glazbi dok mi ostali prtljamo po slušalicama i proklinjemo… već… peto… prekidanje… pjesme…

  • Kužim se u muziku

Ovi trkači dolaze iz nekog dijela glazbene industrije ili su audiofili koji doma imaju setup od 10 tisuća eura i apsolutno im je ispod časti doći na trening s nekim „šundom“ od slušalica koje im „vrijeđa uši“. Oni, naravno, neće prepustiti slučaju da u uši guraju neke primitivne slušalice koje imaju odvratan zvuk (i još k tome ispadaju), nego će lijepo uzeti svoje Sennheiser monitor slušalice koje prekrivaju cijelo uho plus pola glave i s njima će odraditi trening. Nakon drugog kilometra, kada temperatura ispod dobro izoliranih padova oko uha dosegne točku taljenja, skidaju ih, brišu znoj s njih i sa sebe i totalno su ubedirani jer shvaćaju da s ovakvom opremom neće daleko stići (doslovno i figurativno). Nakon kratkog vremena depresije, popuštaju i polako evoluiraju u sljedeći tip.

  • AirPods su zakon buraz

Apple fanboys i fangirls posebna su sorta ljudi, i to će vam reći svatko tko zna barem jednog, a ja ću vam to reći zato što spadam među njih. Ne znam kada i zašto se to dogodilo, ali vjerojatno kao logični upgrade s meka koji koristim pa onda polako na ostale Apple proizvode. Kako bilo, ljudi koji koriste iPhone i s njima uparene AirPods slušalice spadaju u posebnu kategoriju trkača – oni sami (mi sami) misle da su najkul na svijetu, dok drugi za njih (nas) misle da smo totalni šupci koji se preseravaju. Ako mi dopustite malu obranu nas geekova koji trošimo ovaj komad audio hardvera, rekao bih da su slušalice stvarno dobre i ne ispadaju iz mojih genetski deformiranih ušnih školjki pred kojima su čak i moćne Bose slušalice popustile nakon kilometra i pol. S druge strane, debelo su precijenjene i turbo preskupe.

  • Zašto bih slušao muziku, ja nisam kao svi

Kažu da hipstere možete prepoznati po tome da se opiru trendu i establishmentu, a zapravo i sami prate svoje trendove. Jedno od obilježja hipsteraja jest da ne žele biti kao drugi, a ako svi drugi koriste slušalice, oni će koristiti Bluetooth zvučnik s kojeg će treštati muzika za koju nikad niste čuli, a to je zato što ste vi mainstream i to ne kužite. To što će ostatak grupe patiti zbog njegove muzike i što će niskoleteći avioni imati problem s komunikacijom s kontrolnim tornjem zbog njega, njega se ne tiče – on je kul, vi ste bez veze. I tako će biti uvijek. Ili barem dok traje baterija na zvučniku.

Ovih pet nabrojanih tipova ljudi postoje samo u mojoj glavi i potpuno ste u pravu ako uz grimasu prokomentirate da vi ne spadate u nijedan od njih – to je apsolutno razumljivo jer smo svi jedinke za sebe, a ja sam samo jedan lik u pidžami koji o vama piše.

I za kraj, vratimo se na početak i na audio knjige koje sam spomenuo.

Kada otkrijete da za vrijeme treninga u slušalicama može slušati knjiga Stephena Kinga ili još bolje, cijeli opus Sherlock Holmesa koji prepričava Stephen Fry, prestat će vas biti briga koliko su kvalitetne slušalice koje koristite – niti će biti bitan bas, niti trebble, a bome niti to da se koncerti čuju „baš kao da ste tamo“ (što je apsolutna kretenarija – to možete doživjeti samo ako ste na jačim halucinogenim drogama)… bit će vam bitno samo dvije stvari – da vam slušalice ne ispadaju i da baterija traje što duže.

Jer, jao si ga vama, ako na pola treninga slušate Ubojstvo u Orient Expressu i baterija vam nestane taman kad trebate saznati tko je ubojica. Tad se trening prekida, napušta se grupa i idu se doma puniti slušalice.

Audio knjige ozbiljno promijene koncept treninga bez obzira u koji gore navedeni tip spadate ili ne spadate.

Siniša Mareković

Kontakt

Magazin TRČANJE

Gajeva 1 (Hotel Dubrovnik), Zagreb

01/4666083

[email protected]

Impresum

Nakladnik: Europa Media Marketing
Glavni urednik: Neven Miladin
Marketing:
Sanja Miladin 091/9730656
Valentina Đureković Sertić 091/7884194
Doris Mujagić 091/7638057

CJENIK oglasnog prostora

COOKIES

Kako bi posjet ovoj web stranici bio što ugodniji i praktičniji, ova web stranica sprema na vaše računalo određenu količinu informacija. Posjetom i korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića (cookies) koje je moguće i blokirati. Nakon toga ćete i dalje moći pregledavati web stranicu, ali vam neke mogućnosti neće biti dostupne. Opširnije

Back to Top