Da je trčanje #samoljubav to znamo već dugo, no činjenica da je upravo trkački mikrosvijet pravi pravcati inkubator ljubavnih veza i vezica možete se uvjeriti samo ako ste dovoljno dugo u tom okruženju i ako vidite dovoljan broj ljudi koji kroz klub dođu, prođu ili ostanu. Što, kad bolje razmislite i nije tako čudno – na treninzima provodite jako puno vremena i, za razliku od onog na poslu gdje samo čekate da što prije prođe, trčanje generira oluju endorfina koja vremenom dovodi to toga da se s tim ljudima s kojima patite kroz sve te kilometre jednostavno i bespovratno – zbližite.
I dok je u većini slučajeva ta bliskost zapravo jedno kvalitetno prijateljstvo koje će dugo potrajati, nije rijetkost da tu i tamo i zaiskri između pripadnika suprotnog spola (ili istog, mi smo vrlo otvoreni po tom pitanju), što kasnije može rezultirati prekrasnim happy endom. Ili dizasterom, ako su neki od njih u vezama ili brakovima.
No, u ovom članku nikako se nećemo baviti tom ozbiljno-pravno stranom muško-ženskih trkačkih odnosa jer bi morali zabrazditi u pravne zavrzlame, nego hajdemo baciti pogled kako izgledaju parni, odnosno neparni parovi. Zbunjeni? Čitajte dalje.
NETRKAČKO – TRKAČKI PAR (nepar)
Nerijetko se događa da u već stabilnoj vezi jedna strana odluči posvetiti se trčanju, dok druga strana to vidi kao totalno gubljenje vremena. S obzirom na to da trčanje zahtjeva određenu dozu konzumacije slobodnog vremena, tu često dolazi do neslaganja tipa – ti ne stigneš ni u dućan od tog trčanja, a ja doma s posla idem tek u osam. Ponekad druga, netrkačka strana ima razumijevanja za novu aktivnost svoje bolje/gore polovice, no vrlo često je ishod taj da onaj dio para koji je završio na trčanju više vremena provodi na pivi sa svojom novostečenom ekipom nego sa svojim partnerom/icom, što rezultira ljubomorom, svađama i nekupljenim stvarima u dućanu.
Ishod 1: netrkački partner odlučuje i sam krenuti na trčanje jer vidi da je to nešto fora i cijela neravnoteža se vraća u ravnotežu. Osim što sad kreće naganjanje tko je bolje istrčao half, tko čuva djecu za vikend jer je baš tih dana Hendrix itd.
Ishod 2: trkački partner odlučuje prekinuti treniranje zbog vraćanja ravnoteže u vezu. Ovo nije dobro rješenje, što će se prije ili kasnije pokazati.
Ishod 3: trkački partner se zaljubljuje u nekog trkačkog kolegu/icu i eto problema. Ovo neću dalje razlagati da se ne bih nekome zamjerio…
TRKAČKO – TRKAČKI PAR (par)
Ovdje podrazumijevamo par koji se upoznao na trčanju, zaljubio i odlučio da su stvoreni jedno za drugo. Ovo je prilično močvarno područje jer, kao što sam rekao na početku, trčanje se možda čini kao idealna podloga za romansu, ali ti endorfini su zajebani – mogu ti pružiti sliku o nekom koja nije baš idealna. Da, super ti je netko kad s njim odradiš 20 kilometara na Nasipu, ali možda ta osoba pije pivu i prdi na kauču dok očekuje da vi skuhate ručak (ovdje mislim na oba spola jer – da, iako zvuči nevjerojatno – i žene prde i piju pivu). No, ne budimo ovako crni i skoncentirajmo se na parove koji su se pronašli i kojima je super – zavole se, prohodaju i eto sve je super.
Ishod 1: oboje nastavljaju trenirati i kreće natjecanje tko će biti bolji, tko trči u kojoj grupi i zašto on ili ona gledaju u dupe nje ili njega koji trče ispred. Vremenom se ova situacija normalizira, par počne trčati solo, i ovo je definitivno najljepši ishod od svih mogućih. A nije nemoguć – vidio sam ih na svoje oči.
Ishod 2: sad kad su se našli – što će im trčanje? Oboje prestaju s trčanjem, posvećuju se izlascima, provodima, polako počinju stvarati obitelj i 3 godine kasnije shvate da im ovih 15 kila baš i ne stoji najbolje. Tada krene maštanje o povratku u trčanje ‘jer tamo smo se upoznali’, no to često ne završava najbolje. To se najčešće događa ljudima koji su došli na trčanje s namjerom upoznati nekoga i sada kada je ta misija ispunjena, čemu dalje trud?
Ishod 3: Nakon mjesec dana on ili ona shvate da im se više sviđa neka druga osoba iz kluba, prekinu i više ne pričaju.
NETRKAČKO – NETRKAČKI PAR (bezveze)
Na ovakve parove neću trošiti prostor u časopisu namijenom trčanju jer su dosadni.
Dragi čitatelju koji si se možda pronašao u ovim redovima, a vjerojatno nisi/jesi, moraš shvatiti da gornji redovi nisu psihološka analiza emotivnih odnosa u trkačkim klubovima potkrijepljeni opširnim statističkim istraživanjima – to je samo zajebancija za sve vas trkače koji se volite i dalje ćete se voljeti – naravno da nećete prekinuti s trčanjem i naravno da ćete zauvijek ostati vitki. Ali ponekad, samo ponekad, netko upadne u neku od ovih gore navedenih špranci i kasnije se pitao – well, how did I get here?
I ako vam cura/dečko trkač počnu kretati na trening dobre volje, pjevuše dok spremaju tajice u torbu i čine vam se nekako čudno sretni, nemojte brinuti, možda nije u pitanju nikakva druga osoba. Možda im je samo dobro pogođena terapija.
Siniša Mareković