Zanimljivo je gledati kako se trčanje razvija te na određeni način i ja mogu pridonijeti tome jer ako je i jedan moj tekst motivirao nekog za počne trčati, onda je moja misija uspjela. Na kraju skužiš da je trčanje stil života, bez kojega teško funkcioniraš
Uvijek bez problema mogu pisati o temama koje su vezane za trčanje ili neku opremu, a kada treba nešto napisati o tome – ona nastane neki muk. Nekako najviše volim da sam blog priča o tome, tekstove koje tamo objavim.
Ako krenemo s blogerskim stažom, mogu reći da ga imam. S prvim blogovima sam se počeo igrati negdje 2007 godine kada je većini taj pojam bio stran. Tada je sve to bilo neko lutanje i traženje pravog smjera. Bilo je to tako do negdje 2012. godine kada sam počeo pisati recenzije opreme za nogomet. Kako sam tada to jedini radio, uspio sam ostvariti i neke suradnje s brendovima. To je zapravo i ono što me u početku i najviše veselilo – dobiješ ‘besplatnu’ opremu o kojoj pišeš.
No, kako to ide u životu, neke stvari se mijenjaju. Tako se promijenio i moj fokus. Što zbog nedostatka vremena, volje… nogomet me sve manje zanimao, a sve više sam otkrivao čari trčanja. Aktivnost za koju sam uvijek mogao pronaći vremena i aktivnost koja ovisi samo o meni. Tu sam se našao i pred odlukom što da radim s postojećim blogom? Gašenje ili mijenjanje teme? Zato što sam u blog do tada već uložio puno vremena te je to nešto što me veselilo raditi, odluka je bila da nastavim s pisanjem, ali sada samo o trčanju. Tako je od 2013. blog lagano krenuo u smjeru trčanja, da bi kroz par sljedećih godina u potpunosti bio fokusiran na trčanje. To i je zapravo smisao bloga da se on razvija onako kako i osoba koja ga vodi.
Ono što zapravo nisam niti znao je to da će mi samo trčanje i pisanje u njemu donijetu u život puno novih avantura i ljudi od kojih neke mogu bez problema zvati svojim prijateljima. Isto tako, zanimljivo je gledati kako se trčanje razvija te na određeni način i ja mogu pridonijeti tome jer ako je i jedan moj tekst motivirao nekog za počne trčati, onda je moja misija uspjela. Na kraju skužiš da je trčanje stil života, bez kojega teško funkcioniraš.
Slično je i s blogom. Nekako sam toliko dugo u tome da me prestalo smetati kada netko kaže ‘to ti je onaj bloger što trči’. Šalu na stranu, ali puno toga pozitivnog se promijenilo i u pogledu bloga. Ne samo moj blog, nego i ostali su postali ‘više vidljivi’, otvorila se mogućnost bolje suradnje s brendovima i općenito mogu reći da se počelo više cijeniti što se napiše o nekom proizvodu ili utrci. Smatram da je bitno da se uvijek nastoji napisati iskreno i onako kako si nešto doživio.
Kroz pisanje bloga i trčanje sam još bolje upoznao sebe, ali upoznao sam i povezao se s puno divnih ljudi od koji su mi neki postali bliski prijatelji. To nekako smatram i najveću vrijednost svega ovoga. Da oko sebe imaš pozitivne ljude s kojima dijeliš slične interese i ljubav prema nečemu. Za kraj mogu reći da sam zahvaljujući blogu završio i neke utrke za koje sam mislio da su znanstvena fantastika. Vrlo sam ponosan na to da sam uspješno sudjelovao na Jahorina Trailu i 100 milja Istre, ali i utrka poput, Wings for Life, Novska i Medved RUN koje obožavam zbog odlične atmosfere.
Matko Marenić
