Blog Fitblogerica je slučajno postao trkački, ali zapravo je krenuo sa zdravim receptima za velike i male. Biti fit se danas malo drugačije tumači pa većina misli da to znači da si zgodan i da dobro izgledaš, ali pravo značenje je biti zdrav. Za mene to ne znači samo da treniraš ili zdravo se hraniš nego ima puno više komponenti. Biti zdrav za mene znači i biti sretan, dobro se osjećati i fizički i psihički, boraviti u prirodi, družiti se s ljudima koje voliš, osloboditi se stresa i raditi ono što voliš. Inspiraciju za takvim životom želim prenijeti na druge ljude i zato je nastao moj blog Fitblogerica kao i stranice na društvenim mrežama.
Imam svoju dvoranu Tribe u Našicama u kojoj radim kao instruktorica grupnog fitnessa uz glazbu i kao nutricionistica, tako da rekreacija i zdrav život čine veliki dio mog života. Zaista volim svoj posao i volim tu ljubav prenositi na druge. Svi ljudi koji se jednom pokrenu i postanu aktivniji postaju sretniji i zadovoljniji i uživam gledajući takve promjene kod ljudi.
Trčanjem sam se počela baviti prije skoro 2 godine i to sasvim slučajno. Radila sam na jednom projektu s Running Gate-om i taj projekt je započeo s mojom prijavom na maraton u Beču. Tako je moje trčanje počelo. Pisala sam o svom putu prema prvom maratonu. Ljudi se uvijek nasmiju kada im odgovorim na pitanje kako sam počela trčati. ‘Prijavom na maraton’, kažem. Obično ljudi krenu s manjim utrkama, a mene je čekalo punih 42.2 km kao jedan veliki cilj za koji sam imala 9 mjeseci da se pripremim. Bila je to jedna od najboljih odluka u mom životu. Trčanje je toliko sreće i zadovoljstva donijelo u moj život da mi je to teško opisati riječima. Devet mjeseci sam pisala o svojim treninzima, izazovima, prvim utrkama, motivaciji i kako mi se polagano mijenjao život.
Sve više mi se počelo ljudi javljati kako sam ih inspirirala da počnu trčati ili prijave svoju prvu utrku. Vidjela sam da moje pisanje ima smisla. Uvijek pokušavam biti iskrena i realno prenijeti situacije u kojima se nalazim. Prvi maraton u Beču mi je bio zaista težak. Svi su mi govorili ‘sve ti je u glavi’, ali mislim da to ne možeš shvatiti dok jednom se ne odvažiš na taj pothvat od 42.2 km. Devet mjeseci sam marljivo trenirala, trčala u svakakvim uvjetima, odradila zimske pripreme, bila visoko motivirana, s uzbuđenjem čekala da stanem u svoj startni blok i mislila sam da mi je glava spremna. Naravno, nisam imala pojma što me čeka. Taj maraton me toliko slomio. Danas mi se to ne čini toliko strašno, ali kada se vratim na blog članke iz tog razdoblja i čitam tu silnu patnju, bol i suze baš me osvijesti koliko sam danas zbog njega snažnija osoba. Koliko god mi je bilo teško nikada mi nije došla misao da nikada to neću ponoviti. Baš suprotno. Na samom maratonu sam već počela razmišljati na koji jesenski maraton bih mogla otići i zaista biti spremna da mi se tako nešto ne ponovi.
Klikni za sadržaj u novom broju magazina Trčanje
Moj drugi maraton onaj u Berlinu je bio potpuna suprotnost. Na njemu sam uživala svakim svojim korakom i odradila 42.2 km bez iti jedne krize. U Berlinu je bio izložen Wall of Fame s popisom Six Star Finishera, ljudi koji su pretrčali svih 6 svjetskih maratona raspoređenih po državama. U Hrvatskoj se na popisu našlo 5 trkača (danas ih je 7), ali niti jedna trkačica i tako je proradio moj ego, koji želi staviti barem jednu ženu iz Hrvatske na taj popis. Voljela bih to ostvariti u narednih 5 godina i nestrpljivo čekam da me izvuku na bilo koju od tih utrka.
Zaljubila sam se jednostavno u cijeli taj svijet trčanja. Lijepo se nadopunjuje s mojim poslom i mojom misijom da pokrenem ljude. Volim treninge. Volim otići trčati u šumu nepoznatim stazama. Volim ljude koje sam upoznala i s kojima me je trčanje zbližilo. Volim putovati na utrke i stati na tu startnu liniju. Na svim utrkama mi je odlična atmosfera i energija među trkačima i za mene su to pravi aktivni odmori.
Blog prikazuje taj neki aktivan stil života koji vodim i nadam se da drugima služi kao motivacija. Ako sam jednoj osobi pomogla i sad ima ispunjeniji život nego prije njegova, svrha je ispunjena.
Vanja Knežević
