Ah, ta divna sunčeva toplina za kojom smo žudjeli tijekom ovih hladnih mjeseci. To divno sunce i toplo vrijeme napokon je tu, a s njim za mnoge dolazi i buđenje iz zimskog trkačkog sna. Dobro nam došli dragi trkači u novu sezonu trčanja!
Nova sezona? Mogu li to uopće tako nazvati? Kao da je trčanje nekakva reality emisija koja svake godine dobije novi nastavak dok gledanost nezaustavljivo pada? Mogi li reći da je trčanje uopće sezonski sport? Ma kakvi. Trčanje je tu cijele godine, a ove zime moram priznati kako nisu samo najhrabriji nastavili sa svojim treninzima već sam na ulicama, parkovima i poznatim trkačkim rutama uočava kudikamo veći broj ljudi što mi je dakako izmamilo osmijeh na lice. Naravno, veliki krivac (ili zaslugu) za to je onaj virus čije ime ne spominjemo no kako nije sve sivo i beznadno, drago mi je da su mnogi shvatili kako za efektivan i dobar trening ne treba čekati idealno vrijeme. Ipak, postoji i ona skupina koja s prvom naznakom hladnijeg vremena sprema svoje tenisice u ormar i odlaze na zimski trkački san, a pojavom prvih toplijih sunčevih zraka izlaze na dobro poznata mjesta u novoj trkačkoj sezoni (ah, ipak ću se držati tog naziva).
Prvi treninzi najteži su i najbolniji. Glava misli da tijelo može, tijelo hoće, pluća ne daju… ili tako nekako. Naravno, riječ je o našoj želji da nastavimo točno tamo gdje smo stali prije zimskog sna. Kada bi to mogli svijet bi bio jedno magično i divno mjesto no naravno, naše tijelo ne funkcionira tako jednostavno pa je nažalost došlo do neizbježnog opada forme. To znači da se moramo vratiti par koraka u nazad i krenuti s treninzima kojim nam prije nisu predstavljali nikakav izazov. Polako, ali sigurno je ključ tijekom povratničkih treninga koji mogu trajati između 2 i 6 tjedana (ovisi o pauzi i aktivnostima koje su se radile tokom zime). Kako tijelu i prije samog vježbanja treba dati vremena da se probudi, zagrije i shvati što treba raditi, tako i u trčanju prve povratničke tjedne možemo shvatiti kao zagrijavanje. Noge se bude, pluća počinju intenzivnije raditi, a cijelo tijelo se postepeno privikava na sve veće napore. Upravo u tome je ključ povratka u željenu formu s kojom ćete spremno dočekati prve utrke bez neželjenih ozljeda i prenaprezanja.
Ah, utrke. Koliko je već prošlo od jedne normalne, masovne utrke? Puno i previše rekao bih. Ok, neke manje lige se uspješno održavaju, a brojne utrke prešle su na virtualnu formu i to je sve lijepo, ali nedostaju nam one prave utrke gdje smo okruženi stotinama trkača, prijatelja i kolega. Ne znam za vas, ali sudjelovanje na utrkama pruža posebnu motivaciju i želju za napretkom koju samo rijetki treneri i treninzi mogu nadoknaditi. Utrke i natjecanje sastavni su dio trčanja kao rekreativnog sporta i masovnog, socijalnog fenomena. Koliko ste samo ljudi upoznali na utrkama, koliko dobrih sjećanja imate s utrka ma koliko one teške bile. Taj osjećaj natjecanja sa samim sobom i s drugima, ta atmosfera, to bodrenje i međusobno guranje naprijed nešto je što je u ovo doba uskraćeno svim trkačima. Nažalost, takvo je vrijeme, ali vjerujemo kako je najgore iza nas te kako ćemo uskoro početi s trkama u onom starom obliku uz puno nasmiješenih i znojnih lica. Kako je i zima prošla, kako je toplo sunce napokon iznad nas tako će i naše omiljene utrke uskoro biti ispred nas. Ljudi, vidimo se uskoro!
Maroje Ćuk