U cijelom svijetu svake godine održavaju se deseci tisuća većih i manjih utrka, težih i lakših, brdovitih i šumovitih, trailova, trekinga, cestovnih i orijentacijskih utrka, no tek ih je nekoliko iz kategorije ultramaratona koje velika većina ljubitelja trčanja smatra najtežima i definitivno neprolaznima za obične trkačke smrtnike. Spartathlon je jedan od takvih, legendarni ultramaraton koji se održava već 35 godina, na kojem ne može svatko stati na start, a i dobar dio onih koji imaju tu mogućnost nisu baš 100 posto sigurni da će ga završiti. Prema statistici organizatora, najmanje trećina sudionika svake godine ne uspije doći do cilja. Pazite, riječ je o ljudima koji su se kvalificirali za startni broj prema osobnom rezultatu u utrci na 100 kilometara (mora biti istrčan u maksimalno 10 sati i 30 minuta), 200 kilometara (vrijeme završetka mora biti ispod 29 sati i 30 minuta) ili su na prethodnom sudjelovanju na Spartathlonu stigli do checkpointa u Nestani na 172. kilometru u manje od 24 sata i 30 minuta.

Utrka se temelji se na legendi o Fidipidu koji je trčao od maratonskog polja do Atene ne bi li objavio vijest o pobjedi grčke vojske nad Perzijancima. Prvi Spartatlon se 1983. godine trčao od Atene do Sparte, a organizaciju utrke inicirao je britanski zrakoplovni časnik John Foden, zaljubljenik u grčku kulturu i povijest. On se, čitajući Herodota i njegova razmišljanja o Filipidu koja datiraju od 460. godine prije Krista, zapitao može li moderni čovjek istrčati 250 kilometara od Atene do Sparte u 36 sati. Kako bi saznao odgovor otputovao je 1982. godine u Grčku s još četvoricom prijatelja i krenuo stopama Filipida, trčeći trasu koju danas znamo pod imenom Spartatlon. Statistike radi, trojica su uspjela otrčati kompletnu trasu; Foden nije uspio stići do cilja u vremenu kraćem od 36 sati. Trebalo mu je sat i 37 minuta više. Preostala dvojica koja su uspjela bili su John Scholtens (34 sata i 30 minuta) i John McCarthy (točno 39 sati).

Već iduće godine organiziran je prvi Spartatlon na kojem su pobijedili Grk Yiannis Kouros i Britanka Eleanor Robinson. Staza u duljini od 246 kilometara bila je vrlo zahtjevna, valovita i nerijetko zbog obilnih kiša koje u vrijeme utrke padaju, puna blata. Jedan od najtežih dijelova utrke je noćni uspon i silazak na 1.200 metara visoki Parthenion, a dodatnu težinu utrci daje 76 kontrolnih točaka koje je potrebno dostići u određenom vremenu. Premda su organizatori prilično fleksibilni, nerijetko se događa da pojedini trkači ipak budu izbačeni iz utrke jer nisu dostigli postavljene vremenske limite. Oni koji se ipak uspiju othrvati svim problemima koje uzrokuju težak teren, niske noćne temperature i nagomilani umor, na cilj stižu pred kip legendarnog Leonida, prvog kralja Sparte, po kojemu je i snimljena holivudska super uspješnica ‘300’, s Gerardom Butlerom u glavnoj ulozi.

Ove godine na Spartathlonu će sudjelovati i tri Hrvatice – Veronika Jurišić, Antonija Orlić i Paula Vrdoljak, tri dokazano odlične ultrašice koje iza sebe imaju fantastične rezultate ne samo u domaćim, nego i u svjetskim okvirima. Sve tri odlaze u Grčku s Draganom Jankovićem i Zoranom Kosom te ih u petak ujutro čeka start jedne od najtežih utrka na svijetu.

‘Utrka će biti vrlo kvalitetna, uostalom ima tradiciju i jednu svoju fantastičnu priču, ona predstavlja vrh svjetskog ultramaratona. Sve 3 najbolje sa Svjetskog prvenstva na 24 sata su prijavile Spartathlon, no vjerujem da i naše djevojke imaju svoje adute. Ulazak jedne od njih u Top 5 bi bio super uspjeh, najoptimističnija varijanta je da jedna bude i u Top 3, a ja bih najsretniji bio kad bi sve tri bile u prvih 10. Mi u Grčkoj predstavljamo jednu vrlo dobru ultrašku naciju i zato su nam očekivanja prilično velika. Veronika je super spremna, njoj baš odgovara taj tip utrke s brzom stazom i bez malih krugova, dok je kod Antonije upravo suprotna situacija, ona voli biti u stalnom kontaktu s nama, voli kružne utrke. No Antonija je u Belfastu pokazala da pripada samom svjetskom vrhu, znam da je već proučila stazu i da je spremna za sve što ju čeka. Paula mi je ovog trena najveća nepoznanica, ali na 100 kilometara Passatorea je pokazala da može i više od onoga što od nje očekujemo’, kazao nam je svoja očekivanja Dragan Janković i dodao kako je ovogodišnji Spartathlon novi izazov za kompletan tim i dodatno prikupljanje iskustva za ono što našim ultrašicama tek predstoji:

‘Rijetki su primjeri u svijetu da su trkači tako dobri i na 100 kilometara i na utrci na 24 sata, a mi upravo idemo tim putem i po tome se izdvajamo od velike većine ostalih svjetskih ultramaratonaca. Spartathlon će nam biti i dodatno prikupljanje iskustva za Svjetsko prvenstvo na 24 sata koje će 2019. biti održano u austrijskom Irdningu’.

Naravno, sve tri naše ultrašice zamolili smo za par riječi njihovog razmišljanja o Spartathlonu i onome što ih očekuje na utrci, a one su se, kao i uvijek, spremno odazvale molbi.

Antonija Orlić prilično je mirna kad je u pitanju utrka. Kaže da nema treme ili straha od odustajanja ili nekih nepredviđenih okolnosti: ‘Trčati 246 kilometara je udaljenost koju još nikad nisam prešla na vlastitim nogama, ali pošto nije riječ o Svjetskom ili Europskom prvenstvu ne moram se ganjati ni patiti. Zato se nisam toliko ni pripremala i nemam u planu nikakav ozbiljan rezultat. Većina ultraša sa svjetskih prvenstava je nekad tijekom svog ultraškog života odradila i Spartathlon i jednostavno idem tamo da ga skinem s to do liste’.

Paula Vrdoljak je nešto opreznija u razmišljanjima o utrci: ‘Već sam danima malo odsutna ili sam mislima vjerojatno već tamo. Danas me napokon i počela loviti ona trkačka trema. Iskreno, ne očekujem ništa, samo završiti! S obzirom na to da ovakvu dužinu još nisam napravila, ne znam ni jesam li spremna za nju. Toliko je faktora koji ti mogu pomoći, a tako i odmoći pri toj dužini, stoga se nadam da baš neće biti previše onih koji odmažu. Za razliku od utrke na 24 sata koja jednostavno završi nakon isteka vremena bez obzira koliko kilometara skupiš, cilj ove utrke je tek nakon 246 kilometara i to je ono što me ujedno plaši i zabavlja. A hoću li stići do cilja, to ćemo znati tek u subotu. Živi bili, pa vidjeli’.

Na kraju, najiskusnija  – Veronika Jurišić: ‘Spartathlon je jedna od onih velikih svjetskih trka koje već dugo čuče na mojoj ultramaratonskoj bucket listi i čekaju svoj red. Kako se ove godine poklopilo da u jesenskom dijelu sezone nema Svjetskih/europskih prvenstava u ultramaratonskim disciplinama, otvorila se mogućnost da si priuštimo taj veliki ultraški zalogaj. Tim više jer Sparta ima možda i najstrože rezultatske kriterije za nastup i vrlo rigorozni vremenski limit pa ju zbilja ne treba odgađati. Osim svog prestižnog sportskog karaktera – gotovo da nema niti jednog velikog svjetskog ultraša koje ju nije uvrstilo u svoj trkački životopis – ovo je trka s bogatim kulturološkim i povijesnim značenjem, a ja baš posebno volim takve trke koje imaju priču, trke-putovanja. Zbog svega toga baš se nekako posebno veselim tom putovanju od Atene do Sparte i sva trema koju imam je (za sad) pozitivna – a to je dosta čudno, jer na trkama na 24 sata imam obično tremu s potpuno drugačijim predznakom’.

Start utrke je u petak u 7 ujutro. Veronika će trčati sa startnim brojem 356, Antonija 357, a Paula 358, a njihov napredak kroz neke checkpointe (svakih 20-tak kilometara) moći ćemo pratiti preko službene web stranice utrke.

Neven Miladin
Foto Zoran Kos