Ljubiteljima toplog vremena, pogotovo ako žive u kontinentalnom dijelu Hrvatske, vjerojatno nema ništa bolje od odlaska u Istru. Kad temperature padnu oko nule, nebo prekriju niski oblaci, a svaki iole vlažniji dan prijeti pahuljama, gotovo je spiritualno proći iznad Rijeke i stići do tunela Učka. Vrijeme ispred i iza tunela zimi je često toliko različito da se svaki put iznenadimo. I obožavamo kad nas odjednom ispuni to pomalo božansko istarsko sunce.

Kad tom fenomenalnom osjećaju pridodamo i cestu koja je od „običnog“ istarskog ipsilona postala puno više od brze, ali nerijetko opasne prometnice, pozitivan dojam samo raste. Umag, Pula ili Medulin više nisu „na kraju svijeta“ do kojeg trebaju sati pažljive vožnje, sad je sve puno brže i jednostavnije. U ovom slučaju uživanje putovanja trajalo je do Novigrada, grada koji se ponosi svojom poviješću, radišnim ljudima i rastućim turizmom. Malo koji grad će vas osvojiti baš na prvi pogled, ali Novigrad to uspijeva. S jedne strane pitoreskni vinogradi i maslinici, s druge strane more i lijepo uređene plaže, tu je i puno šumaraka i šetnica, trailova za avanturiste i rekreativce, a nad svime kao da bdije gradić kojim dominira zvonik crkve Sv. Pelagija i Sv. Maksima.

Prosinac u Novigradu svakako je idealan za organizaciju rekreativnih evenata. Istina, zna se dogoditi da jaka bura poremeti planove u organizaciji, no uz samo malo sreće i pravodobnih konzultacija s meteorolozima i ta nevolja se može izbjeći. Realno, početkom prosinca ne mora vas začuditi 10 ili čak 15 stupnjeva Celzijusa, što je u odnosu na kontinentalnih minus 1 ili minus 5 gotovo razlog za ostanak do proljeća. No, naravno, to ne ide baš tako.

U Novigradu smo ovog prosinca bili radi Novigrad Runa, utrke koja postoji već više od pola desetljeća, no od ove godine je termin održavanja pomaknut s listopada na posljednji mjesec u godini. Turistički gledano, to je odlična ideja jer je vjerojatno najteže popuniti hotelske i privatne kapacitete u to doba godine, dok s druge strane upravo to istarsko sunce najčešće nudi dobre uvjete za utrku. Čak ni Primorje i Dalmacija nemaju tu blagodat dvoznamenkastih Celzijusa u prosincu. Možda tek Dubrovnik i njegova okolica…

Dakle, turistički je promjena termina bila pun pogodak jer u Novigrad je stiglo toliko slovenskih turista da smo se u jednom trenutku zapitali je li uopće netko ostao u Deželi. Uz Slovence bili su tu i Talijani, domaći trkači, Austrijanci… više od 650 trkačkih duša napunilo je prostor starta ispred Aminessovog Maestral hotela, a kad je utrka krenula ‘gusjenica’ koja je milila prema starom gradu bila je neprekinuta barem kilometar. Srećom, velika većina sudionika bili su rekreativci koji su tražili onaj dobar osjećaj trčanja uz more, a ne PB-ove ili ludo brze rezultate. Tko god nije stao u prva dva, tri reda na startu nije niti mogao očekivati super dobro vrijeme u cilju.

Staza je zaista zanimljiva bez obzira na duljinu utrke. Trčali 5 kilometara, duplo dulju dionicu ili polumaraton, uvijek ste negdje blizu mora, u nekoj šumici, na starim gradskim ulicama, a tek kad se malo odmaknete prema brežuljcima ispunjenima vinogradima na kratko izgubite vizualni kontakt s Jadranom. No to je slučaj samo na polumaratonskoj stazi.

Ako se pitate što nedostaje utrci, znajte da je jako teško odgovoriti na to pitanje. Organizatori u pravilu sami sebi nalaze neku zamjerku, ponajprije jer su svjesni razlike između zamišljenog i odrađenog, no kad nas ‘korisnika’, trkača, tu razliku je gotovo nemoguće pronaći. Što se nas tiče, teško da je moglo bolje od onoga što smo doživjeli. Od pripreme staze, volontera, startnog paketa, ručka nakon utrke…

Očito su se i grad Novigrad i tamošnja turistička zajednica dobro pripremili za utrku jer smo uz stazu vidjeli dosta navijača, velik broj restorana je radio i imao spremne menije koje i očekujete u Istri (od ribljih specijaliteta i tartufa, do izvrsnih vina i lokalnog maslinovog ulja), a i priličan broj smještajnih kapaciteta bio je otvoren i spreman za prihvat gostiju. To je zaista dobra vijest jer svaka utrka ovisi o sposobnosti organizatora da lokalnoj zajednici objasni benefite održavanja eventa te da onda zajedničkim snagama odrade utrku. Trkači to vide i nagrađuju ponovnim dolaskom, pa nema sumnje da ćemo iduće godine svjedočiti još masovnijem okupljanju trkačkih entuzijasta u Novigradu.

Neven Miladin