Neki dan sam čitala raspravu o tome kako neki rekreativci ne razumiju one koji mogu trčati po velikim sparinama. Za njih to nije ništa do patnje. Ja to, kao što vjerujem i velika većina nas rekreativaca, uopće ne doživljavam tako. Mišljenja sam da treba povećati hidraciju i smanjiti tempo i dalje držati tijelo u formi i kondiciji. Tijelo pamti. Treba ga samo držati pod stalnim treningom i ne forsirati.
Cijeli srpanj sam radila k’o mazga i trčala dva, tri puta tjedno, samo dosta laganijim tempom i češće stajala da se okrijepim. Nisam trčala duge dionice, ali one do 10 kilometara, bez problema. U kolovozu sam napokon dočekala godišnji odmor i odlazak na more. Kao i lani, i ovo ljeto mi je destinacija bila otok Žirje. Maleni, brdoviti otok, s vrlo toplom klimom, jako malo stanovnika, prelijepim, samotnim uvalama i genijalnim stazama za bicikliste. Ovaj najudaljeniji otok u šibenskom arhipelagu, velik samo 15 kvadratnih kilometara, svaki je rujan domaćin biciklijade „Đir za žir“. Naravno, te staze su i idealne za nas trkače. Red asfalta, red makadama, red borove šume. Dvanaest kilometara biciklističkih staza je i više nego dovoljno da svoj godišnji odmor provedete aktivno.
Ono što mi je svakako bio najveći izazov, to je činjenica da te staze nisu ravne. Najviši vrh otoka je Kapić, na 133,8 metara nadmorske visine. Do njega nema staze za trčanje, no idealan je za otpješačiti i odmoriti se na vjetru, dok promatrate okolne otočiće kojih ima nevjerojatno puno. Gradina je vrh na 43,3 metara nadmorske visine, a Vela glava na 103 i do ovoga vrha postoji asfaltirana cesta. Dakle, osim trkačkih izazova po principu ‘pa po lojtrici gor, pa po lojtrici dol’, otok ima i prelijepe vidikovce i šetnice. S Vele glave vidite svu ljepotu Kornata. Svu veličanstvenost prirode. Prednosti trčanja po ovom prelijepom otoku su svakako raznolikost staze. Staze su zahtjevne jer su brdovite, valovite, sa strmijim i lakšim usponima. Makadami su dijelom šljunčani, dijelom dosta kameniti, pa je potreban dodatni oprez od ozljeda. Velik dio staza prolazi kroz borovu šumu, pa je bez obzira na visoke temperature ipak većina staze u hladu. Asfaltirani dio staze ide kroz naselja Muna i Selo. Iz Mune prema Selu je najveći uspon, dugačak cijeli kilometar. Apartman u kojem boravim je u uvali Muna i taj prvi kilometar koji mi je inače uvijek najvažniji za zagrijavanje i inače ga najsporije otrčim, ovdje mi je bio najteži. Zagrijavanje na najvećoj uzbrdici. Nije lako, no kada sam se vratila u Zagreb i ravnim, asfaltiranim cestama, shvaćam benefit. Ono što bi naglasila kao nedostaci trčanja na Žirju su psi koji lutaju sami po otoku. Dakle, pepper spray obavezan, inače ćete vrlo brzo postaviti osobni rekord. Osobno nisam imala iskustva sa psima, ali moja bolja polovica jest i mislim da će ovdje u Zagrebu vrlo teško nadmašiti svoj PB sa Žirja.
Ako i niste trkač ili biciklist, Žirje je uvijek dobar izbor za posjetiti ga i napraviti bar jednodnevan izlet. Iz Šibenika imate dva puta dnevno trajekt i jednom dnevno katamaran do otoka. Preporučujem da posjetite svih sedam vrhova Žirja (Kapić, Borovica, Velika vrata, Vela glava, Muna, Gušterne, Gradina), pogled s njih je zaista veličanstven i sve se može u jednom danu.
Povijest otoka je jako zanimljiva. Postoje lokaliteti s arheološkim detaljima koji datiraju iz 6. stoljeća. Ove godine obnovili su i crkvicu Sv. Nikole, a poznati su i po Procesiji Veloj Gospi, kada nose gospu kroz Selo iz župne crkve Sv. Marije. Imaju svoju ekološku udrugu koja je ovo ljeto na sve vrhove postavila stolove i klupe i koja se brine za čistoću i kulturu otoka. Na otoku postoji i memorijalni centar Žirajska ruža Hrvatska. Otok ima vrlo bogatu vojnu i ratnu povijest. Ljudi su nevjerojatno ljubazni i topli i uvijek se tamo osjećam kao kod svoje kuće.
Mogla bih vam napisati još bar pet stranica o svemu prelijepome na ovom otoku sreće, kako ga i zovu, no ostavljam vam prostora da to otkrijete sami. Dakle, ako ste zaista istinski ljubitelj prirode i trčanja, Žirje – otok sreće bi mogao biti i vaš sljedeći izazov.
Tihana Kunštek
