Ove godine obilježava se jubilarno, deseto izdanje utrke u Puli, danas znane kao Pula maraton, a te davne 2016. godine pod imenom Pulska Xica. Ne može se reći da je utrka imala neka velika turbulentna razdoblja, štoviše, iz godine u godinu je pomalo rasla i organizacijski i po masovnosti trkača, no ipak, u svim tim godinama mijenjala se struktura glavnih ljudi u organizaciji, pa i koncept tehničkog pristupa trasiranju trke. Početnoj stazi na 10 kilometara dodana je upola kraća dionica, pa su postavljene polumaratonska i maratonska duljine.

O svemu tome, pa i onome što nas tek čeka u rujnu, razgovarali smo s Erikom Lukšićem, inicijatorom legendarne Pulske Xice, a danas direktorom Pula maratona.

Od prve Pulske Xice prošlo je gotovo puno desetljeće, od tadašnjih 400-tinjak trkača na 10 kilometara utrka je narasla na više od 1000 trkača na tri staze različitih duljina. Evocirajte nam malo ta sjećanja stara 10-tak godina. Kako je sve počelo?

Sve je započelo pomalo romantično. Pulska obala je za svakog Puležana najljepša na svijetu, a zalazak sunca na Lungomare posebna emocija. Upravo je želja za trčanjem uz more i još k tome uz zalazak sunca bila nit vodilja. Međutim jedan poznati i priznati organizator utrka iz Zagreba ukazao mi je kako je utrka u Puli bez ciljne ravnine unutar Amfiteatra nedovršena priča. I tako, ne budi lijen, dogodine smo start premjestili s mora ispred Amfiteatra, a cilj u Arenu. Nakon toga je uz trku na 10 kilometara ponuđena i utrka na 5 kilometara, a uskoro i polumaratonska. Prije nekoliko smo godina dodali i dječje utrke, a kao šlag na tortu je ovogodišnji novitet – utrka za nordijske hodače.

Pula je u jednom trenutku imala i maratonsku stazu, no od nje se na kraju ipak odustalo, pa se sad tradicionalno trče dvije kraće staze i polumaraton. Smatrate li to idealnim s obzirom na prometnu infrastrukturu koju Pula nudi za utrku?

Stara narodna izreka kaže da ne znaš kako je, dok ne probaš. Imali smo ogromnu želju i volju, uspjeli smo realizirati utrku na 42.195 metara, ali smo istog trena kada je utrka završila shvatili da je maraton ipak privilegij velikih gradova. Nakon što smo uspješno postavili na noge noćnu utrku s prekrasnim svjetlosnim vizurama i efektima koji obasjavaju drevne građevine u večernjim satima, jutarnje trčanje oko grada je izgledalo kao igranje utakmice za treće mjesto u finalu Svjetskog prvenstva sa probušenom loptom. Stoga smo svjesno odlučili podvući crtu i smanjiti apetite. Pulska manifestacija u postojećim je gabaritima, opet ću citirati jednu zagrebačku poznanicu, bombonijera utrka koja sadrži svaki puta nešto novo i nikada Vas neće razočarati. U trenutačnim prometnim rješenjima vidimo mjesta za napredak, ali nikako na uštrb kvalitete već isključivo na povećanje broja sudionika unutar postojećih utrka.

Od ove godine novost i ukidanje utrke na 5 kilometara, tj. njezino produljivanje na 5,99 kilometara. Zašto je došlo do promjene?

Otvoreno ću priznati da kako se broj natjecatelja povećavao, neke su dionice unutar profila staze postale problematične. To se konkretno odnosi na “međutočku” na sredini rive oko koje su se okretali natjecatelji na duljini 5 kilometara, dok su trkači na 10 kilometara i polumaratonu morali nastaviti kretanje do samog kraja rive. Stoga smo ukinuli ovo okretište i od ove godine svi sudionici trče do kraja rive i natrag. Također smo, kako bi podigli atmosferu, unijeli novinu pred kraj rive, ali neka to bude iznenađenje za kraj ljeta.

U kojoj mjeri ste zadovoljni odazivom rekreativaca? Pulska Xica zamišljena je kao utrka za promociju zdravog življenja, zar ne?

Pulska je Xica, kao što sam i na samom početku rekao, utrka koja nije nastala iz potrebe za veličanjem pobjede, ostvarivanjem PB-a, skidanja rekorda. Ona je u stvari oda onom romantičnom trčanju, kretanju zbog samog kretanja, ali i druženja i uživanja. Svima koji se još uvijek nećkaju hoće li ili ne prijaviti se, kažem da ako u kalendaru postoji jedna utrka na koju treba otputovati ne zbog rezultata već zbog uživanja u osnovnoj ljudskoj potrebi za kretanjem, onda je to definitivno naša, pulska utrka, koja je ujedno i jedina na cijelom svijetu koja omogućuje osvajanje medalje u drevnom rimskom Amfiteatru.

Da se nadovežemo na konstataciju da je Pula jedini grad na svijetu koji ima utrku s ciljem u očuvanom rimskom amfiteatru. Pretpostavljamo da surađujete sa stručnjacima na zaštiti Arene?

Naravno, a ovim se putem i zahvaljujem Darku Komši, ravnatelju Arheološkog muzeja Istre, i njegovom timu ljudi koji nas prate od početka. Sve smjernice i pravila koje su nam iskazana za očuvanje Amfiteatra za nas su uklesane u kamenu i strogo ih se pridržavamo. Štoviše, s ponosom se odnosimo prema spomeniku starom više tisuću godina jer biti unutar takvog spomenika kulture i imati mogućnost organizacije ovako velike manifestacije, za mene kao rođenog Puležana predstavlja ponos i čast.

Turizam je nezaobilazan dio svake utrke. U kojoj mjeri stranci pohode utrku, imate li i kakve podatke o punjenju hotelskih kapaciteta, povećanju ponude i potražnje suvenira…?

Osim Arheološkog muzeja Istre, također bih zahvalio i direktorici Turističke zajednice Istre i sadašnjem i bivšem gradonačelniku koji su prepoznali značaj internacionalne utrke koja se održava izvan sezone. Upravo je i datum održavanja utrke ciljano vezan za kalendarski kraj ljeta i kao takav se isprofilirao kao najbolji mogući magnet za dolazak turista. Kad smo počeli ovo putovanje prije deset godina, postojao je i slogan HTZ da se turistička sezona treba u što većoj mjeri proširiti izvan ljetnih mjeseci i da nije dostatno turistima nuditi isključivo sunce i more. Ova je manifestacija opstala upravo jer natjecateljima sa svih kontinenata, a prošle nam je godine pristiglo sudionika iz više od 40 zemalja svijeta, nudimo dodanu vrijednost ne samo zbog jedinstvenog cilja, već i zbog svjetlosnih efekata. Naime, uz partnerstvo s Festivalom Visualia, staza je na nekoliko trgova i ulica spektakularno osvijetljena i uistinu bi bila pogreška trčati za najboljim ostvarenjem sezone, umjesto uživati u čarobno osvijetljenim centrom tritisućljetnog grada.

Za kraj, dječje utrke također imaju važnost, ne samo za statistiku Pula maratona, nego i za naglašavanje potrebe zdravog života od najmlađih dana.

Dječje su utrke već tri godine u kalendaru Pula maratona. Radost i veselje koje se očitavaju na dječjim licima daju nam dodatni poticaj za organizaciju i podsjetnik na ono najbitnije, stvaranje zdravih životnih navika za svakodnevnim tjelesnim vježbanjem. U suradnji s predškolskim i osnovnoškolskim ustanovama vjerujemo kako će sutrašnjica Pula maratona biti sigurna. Odgajajući najmlađe naraštaje u sigurnom i zdravom okruženju stvaramo dobre temelje za atletsku budućnost Pule, Istre i Hrvatske.