Odbrojavanje je završeno! Konačno je stigao ožujak, novi broj magazina Trčanje je pred vama, a kalendarsko proljeće samo što nije stiglo. Tek koji dan prije toga na Nasipu se održava sedmo izdanje Zagrebačkog proljetnog cenera. Ako je suditi po prijavama, nikad nije bilo više interesa za utrku koja preferira biti zabavna, opuštajuća i što manje natjecateljska. Naravno, itekako respektiramo one brzance koji prelete stazu kao od šale, no organizatori su (ponosno) ipak dio one sporije populacije koja si već nakon 500 metara utrke mumlja u bradu riječi koje ne smijemo objaviti u tisku. Znate već kako to ide, entuzijastični na startu, uspuhani do krajnjih granica na prvom kilometru, prve vizije dragih, ali odavno preminulih baka i djedova vidimo na trećem kilometru, nakon tri četvrtine staze smo blizu kliničke smrti, ali kad prođemo ciljem i dođemo do daha, e tad nas nitko ne može spriječiti da se prijavimo na tri nove utrke… još dulje, još teže. Sva sreća da su prošle kvalifikacije za Olimpijske igre, sigurno bismo se i na njih prijavili.
Trčanje, od treninga do sudjelovanja na utrkama, nam nudi ne samo priliku za rekreaciju i zdravo življenje, nego i dodatnu socijalizaciju. Kad stanete na start neke utrke, okrenite se oko sebe. Možda nikog ne prepoznajete u toj masi, no imate dojam da ste dio nečega velikog i važnog. Dobar dio tih ljudi nizat će kilometre baš poput vas, svakim korakom sve teže, proživljavati dobre i loše trenutke na putu do cilja i u pravilu biti oduševljen kad jednom dobije svoju itekako zasluženu medalju. Ništa drugačije nije niti s treninzima, kad se na stazi mimoiđete s neznancem. Lagano kimanje glavom u stilu ‘znam kako ti je’ i svaki svojim putem. Jedina je razlika što na kraju treninga nema simpatične volonterke da vam da medaljicu…
Proljetni cener od prvog izdanja nastoji motivirati početnike da ustraju, da idu dalje i kad više ne mogu, da hodaju ako ne mogu trčati, ali da ne odustaju. U šali smo jednom rekli da ćemo najsporije čekati i do ponedjeljka, i nismo daleko od istine. Naša utrka nema vremenskih ograničenja, kad god trkač prošao ciljem čekat će ga barem bočica vode, limenka Hidre i pokoja hladna Žuja.
U šest proteklih godina Nasipom je na Proljetnom ceneru protrčalo par tisuća ljudi i 500-tinjak klinaca. Naravno, jasno nam je da jedan Zagrebački maraton toliko ljudi skupi u par tjedana otvorenih prijava, no ipak je tu riječ o suštinski različitim utrkama. Proljetni cener s limitiranim brojem sudionika i ‘laganini’ stavom kontra našeg najvećeg maratona koji nastoji biti što masovniji i rezultatski kvalitetniji. Pa opet, nit će Proljetni cener ikad postati Zagrebački maraton, nit će Zagrebački maraton ikad imati ideju funkcionirati kao Proljetni cener. I zato odlično surađujemo s organizatorima Zagrebačkog maratona.
Za kraj, ponosni smo na dvije stvari; na humanitarni karakter utrke i nagradnjaču koju smo sami osmislili u želji da zaista svatko tko završi utrku ima priliku dobiti vrijednu nagradu. Ideju o tomboli s kutijom iz koje se izvlače startni brojevi smo odbacili ne samo zato što to svi s nagradnjačama rade, nego i zato što postoji mogućnost namještanja dobitnika. Naša nagradnjača, za koju prikupljamo nagrade punih godinu dana, u jednadžbu uzima broj finišera i broj nagrada, a razlika određuje koliko dobitnike. Javno i transparentno!
Kad su u pitanju humanitarne udruge za koje trkači tijekom prijave na utrku (opcionalno) uplaćuju dobrotvorne priloge, u prvih šest godina surađivali smo s FB Humanitarcima, a nakon njihovog gašenja dogovorena je suradnja s legendarnim Crvenim nosovima. Članovi udruge bit će s nama na Nasipu, zabavljati djecu (i odrasle), trčati, promovirati svoj humanitarni rad i budite sigurno da će im biti drago ako vam mogu odgovoriti na neko pitanje. Riječ je o divnim ljudima čiji rad je toliko važan da ga je gotovo nemoguće opisati. Uostalom, na stranicama magazina Trčanje objavljujemo njihove priče, pročitajte ih. Ne morate komentirati, samo ih pročitajte.
Za kraj, i službeno želimo dobrodošlicu svim trkačima – onima kojima to neće biti prvi Proljetni cener zahvaljujemo na povjerenju i povratku, a svim novima sudionicima poručujemo da se opuste i uživaju. Prvi kilometar je najteži, tko preživi do četvrtog već na cilju može vidjeti orošene limenke Hidre i piva koje čekaju da ih netko otvori, a kad prođu ciljem, e tada počinje jedna posve nova dimenzija trkačke zabave. Uživajte!
Neven Miladin
Stojedinica na Proljetnom ceneru
Ove godine popisu partnera Proljetnog cenera pridružila se i entuzijastična mlada ekipa s Radija 101. Cijeli tim će sudjelovati na utrci, a posebno pripremljena glazba stizat će izravno iz etera omiljenog zagrebačkog radija na Savski nasip. Bit će to njihov prva utrka.
‘Jako smo uzbuđeni! Za Cener smo pripremili posebnu playlistu, a kako kažu da je najbolji tempo za trčanje između 120 i 140 bpm, tako smo zaključili i da glazba u tom tempu pomaže trkačima da trče više, duže i brže. Nama početnicima je svaka pomoć dobrodošla. Vidimo se na startu’, poručili su sa Stojedinice.