U Hrvatskoj kao i u većini ostalih europskih zemalja počinje dugo očekivani četvrti val pandemije uzrokovane koronavirusom pa trkačice i trkače, prvenstveno rekreativce, očekuje velika neizvjesnost tijekom cijele jeseni.
Jesen je u trkačkim kalendarima uobičajeno ispunjena velikim brojem događaja, jesen je definitivno doba utrka pa se samim time postavljaju i mnoga pitanja vezana uz trčanje u doba pandemije. Iako je trčanje po mnogo čemu specifično i drugačije od ostalih sportova mnogi se trkači pitaju hoće li nam i za nastup na utrkama uskoro trebati COVID-potvrdu odnosno potvrda o provedenom cijepljenju.
Trčati je zdravo
Trkači rekreativci koji redovito treniraju imaju puno više kondicije i jači imunitet pa su definitivno otporniji na sve vrste infekcija u odnosu na neaktivne članove društva koji nerijetko uz manjak kondicije imaju i višak tjelesne težine. A upravo je pretilost kod mlađih osoba najveći čimbenik rizika za razvoj teškog oblika COVID-19 bolesti.
Za razliku od kontaktnih i ekipnih, pogotovo dvoranskih sportova, trčanjem na otvorenom smanjujemo šansu da se tijekom sportske aktivnosti zarazimo virusom. Međutim, problem nastaje kod trčanja u većoj skupini trkača, a tu se prvenstveno misli na masovnije cestovne utrke poput vrlo popularnih polumaratona ili maratona.
COVID potvrde i trčanje
Iako trčanje nije kontaktni sport i ne odvija se u zatvorenim prostorima ipak postoji nekoliko problema s kojima se organizatori cestovnih utrka neizbježno moraju susresti.
Popularizacijom trčanja sve je više trkačica i trkača na utrkama svih dužina, od onih kraćih na pet i deset kilometara, pa sve do polumaratona i maratona. Samim time prvi i najveći problem nastaje već na startu utrke gdje je nemoguće ostvariti adekvatnu fizičku distancu u skladu s epidemiološkim mjerama. Ponekad se na početak utrke čeka i po desetak minuta, na većim i masovnijim utrkama i puno duže, pa postoji velika mogućnost od prenošenja zaraze ako se među trkačicama i trkačima nalazi i netko tko je zaražen koronavirusom.
Dodatni su problem okrepne stanice na kojima isto dolazi do bliskog fizičkog kontakta. Mnogi će trkači na okrepne stanice doći u isto vrijeme, usporiti i zadržati se ispijajući sokove, energetske napitke ili vodu. Nemoguće je organizirati dužu utrku bez adekvatne okrepe, pa su osim na startu organizatori suočeni s još jednim epidemiološkim problemom.
Mnogi se trkači osim toga nakon istrčane utrke zadržavaju na zajedničkim ručkovima i druženjima po kojima su mnoge tradicionalne utrke upravo i prepoznatljive.
Sve to upućuje na mogućnost uvjetovanja nastupa važećim COVID potvrdama čime će organizatori pokušati izbjeći otkazivanja i odgode utrka.
COVID potvrde ili virtualne utrke
Jedina je alternativa trčanju s COVID potvrdama organizacija virtualnih utrka u kojima trkači samostalno u svojim sredinama odrađuju određenu virtualnu utrku ili ligu, ali u tom se slučaju gube mnoge karakteristike koje su dio trčanja.
Nema zanimljivih putovanja, atraktivnih staza i trkačkih dionica, natjecateljske atmosfere i pravog trkačkog rivaliteta na stazi. Vidjet ćemo što nam donosi jesen.
Dragan Maloševac
