U životu vam mogu sve uništiti, mogu vam sve oduzeti, ali znanje i sportski duh koji nosite u sebi, ne mogu. Ovo je moja priča i mogu je nazvati Just Runner.
Bavim se rekreativno trčanjem i to mi je zabava. U mojim godinama (48) svaki prijeđeni kilometar je veselje. A kad odradite nešto što niste ni sanjali i pri tome imate neki uspjeh, onda radosti nema kraja. No, vrhunac mog veselja, mog uspjeha bio je prije dvije godine, u rujnu 2017. kad sam otišla na Trail Marathon Valamare. S ponosom mogu napisati, osvojila sam 3. mjesto u ženskoj konkurenciji, a kao Hrvatica 1. mjesto.
Brojanje svake travke i svakog kamena
Kako sam uspjela? Veliki Sportski duh, koji je bio stalno uz mene, pomogao mi je. Na 19. kilometru, na manje od pola istrčane utrke, rekli su mi da sam treća u poretku žena. Kad sam to čula prvo mi uši nisu vjerovale, pa su noge zadrhtale, stigla je i nervoza, pojačalo se znojenje. Mozak je počeo računati koliko je kilometara do kraja utrke, a u tijelo se uvukla panika, pa onda i strah. Oči su se napunile suzama i stisnulo me u grlu. Nisam znala je li to san ili java.
A onda je Sportski Duh progovorio – tek sad počinje utrka, tek si na polovici. I ako želiš biti treća, onda se bori. I ja sam odlučila boriti se. Sva radost i uzbuđenje sučelili su se umoru, grčevima na 25. kilometru, žeđi, znoju, vrućini, usponu i kotrljajućem kamenja pod nogama. Kad me uhvatio grč u nozi, iznad koljena, mislila sam da je mojoj utrci došao kraj. Usporila sam, ali nisam stala. I polako sam išla neko vrijeme dok me nije popustila bol i grč nestao. Polako, ali i dalje borbeno vratila sam se u tempo trčanja.
Sportski duh mi nije dao da se predam, tjerao me na borbu govoreći – pazi, ova te stiže, ne daj joj. I ja nisam dala nikome da me stigne. Nisam se htjela predati sve dok je u meni krv vrila kao lava i znoj tekao kao izvor niz lice. A noge su grabile i brojale svaku travku, svaki kamen bliže cilju.
Varanje radi postolja
Na cilj sam došla kao peta žena. Čudno? Proglasili su pobjednice, poslagale se djevojke na postolju, uzele nagrade i kraj priče. A onda je moj Sportski duh ponovo rekao – čekaj malo. Pogledao je statistiku te kontrolirao vrijeme ulaska na kontrolne točke i zaključio je da su neki varali. Otkrio je da su neke trkačice išle poprijeko, skratile stazu za nekoliko kilometara i stigle na cilj prije mene.
To je promaklo kontrolorima, veliki propust organizatora. Suci i kontrolori su priznali da je bilo varanje na utrci, priznali su propuste i potvrdili moje treće zasluženo i izboreno mjesto. No, na postolju kao 3. žena nisam bila, ali moj Sportski duh i ja bili smo Just Runner pobjednici. Odradili smo to sportski i junački, bez varanja.
I vi možete doći do cilja, ako imate u sebi veliko srce, borbenost i sportskog duha.
Mirjana Koren
