Magazin Trčanje
TekstoviMunjeni trkači na jugu Poljske

Munjeni trkači na jugu Poljske

Voljeti trčanje je jedna stvar, ali kada započnete svoje godišnje odmore štimati prema datumima (bjelo)svjetskih utrka, e onda znate da je to nešto puno više, da ste strastveni zaljubljenik ove aktivnosti i odmah ću vam reći da vam nema spasa! Navedeni scenarij se (opet) dogodio i ovog ljeta gdje sam, kao članica trail tima Skakavac iz Sarajeva, doznala za plan odlaska naših članova na Ultramaraton Magurski u Poljskoj. Odmah sam provjerila datum(e) utrke, na google mapi pronašla lokaciju koju sam detaljno prostudirala i odmah je bilo odlučeno gdje ću za ljetnji godišnji odmor- Ne moram ni spomenuti da je ova odluka donešena nekad početkom tekuće godine (stvarno mi nema spasa).

Planirani polazak iz Sarajeva je osvanuo, 15. kolovoza, ekipa od šest trkača iz PD Skakavac, jedan trkač član PD Željezničar, svi smo tog sunčanog popodneva bili i nasmijani i veseli, toliko da nas predstojeći put od 20+ sati vožnje nije ni najmanje zabrinjavao. Svi odreda strastveni trkači, nabrijani i puni adrenalina, svako sa svojim pričama o radostima i ljepotama trčanja.

Pozdrav predsjedniku!

Putovali smo unajmljenim kombijem, vozilom malčice starijeg godišta, što je već samo po sebi bila avantura, a i obzirom na radio uređaj koji je radio po osobnom nahođenju, novotarije kao što je bluetooth je izlišno i spominjati. A prava zvučna avantura je počela na graničnom prijelazu dva Broda, kada smo se odlučili za kupovinu CD-a! (BIG SMILE). Da, kupili smo CD… kad ste to zadnji puta učinili, možete li se uopće i sjetiti, eto nama se i to desilo!

U Slavonskom Brodu smo pokupili sedmog trkača iz Zagreba, također člana Skakavac trail tima i nastavili našu zanimljivu vožnju za Poljsku. Naravno da se na CD-u nalazila samo narodna (folk) muzika, na sve četiri CD-a koja su došla u paketu, najbolje od najboljeg u trgovini tik pored ceste. Tako vam je kad vam preCjednik renta ‘dobar’ kombi, a onda na dan polaska obavijesti kako ne može sa nama na put. Ovom prilikom ga toplo pozdravljam i želim mu još puno kilometara.

Prvo odredište po planu puta je bio Krakow, taj povijesni grad je bio ‘must see’, a tamo smo stigli u ranim jutarnjim satima, tačnije u 8 ujutro i to nakon 16 sati vožnje kroz Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Mađarsku i Slovačku. Nažalost doznali smo da se sve otvara tek od 10 sati, tako da smo samo prošetali čistim i doista lijepo uređenim ulicama ovog grada, ne popivši čak ni kavu. Nakon kratke šetnjice uputili smo se našim suvremenim prometalom prema konačnom odredištu.

Opaki time limiti

Nakon 22 sata vožnje stigli smo do cilja, Krempna, pitoreskno planinsko mjestašce, okruženo šumovitim planinama i pašnjacima, locirano u poljskom nacionalnom parku Magurski, čije ime nosi i naša trail utrka. Tamo nas je dočekao naš nasmijani domaćin Michal Zawadzki. Kroz priču sa njim i predočenom nam rasporedu skužili smo koliko zagriženi (munjeni – ovaj pridjev mogu slobodno koristiti) svi mi ultra/trail trkači u stvari jesmo. Voziti se 22 sata i odmah sutradan trčati (pre)dugi trail i samo dan poslije utrke voziti se nazad kući, ali unatoč svemu nabrojanome svi smo bili i uzbuđeni i sretni što smo tu gdje jesmo.

Ukratko o našoj Krempni, ovdje najčešće i najviše možete vidjeti šarene krave kako pasu na razbacanim zelenim proplancima, mljekarske kamione koji zuje uskim ulicama malenog i ukusno uređenog mjesta, naleti se i na pokojeg lokalca (njih prepoznamo po civilnoj odjeći), i naravno gomilu ‘munjenih’, prigodno odjevenih trail trkača.

Malo šale u prethodnom pasusu, ali za ultramaraton Magurski mogu reći samo sve najbolje, od lokacije, terena, staze, pa sve do organizacije i ljubaznosti domaćina.

Najvažnije za utrku i za organizatora utrke je zadovoljstvo trkača, a Michal se zaista potrudio oko svega i sve je za svaku pohvalu. Utrka Magurski je jedna od ozbiljnijih i najzahtjevnijih, limiti se striktno poštuju i tko ne stigne samo na jedno prolazno vrijeme, ne može nastaviti utrku. Promašiš li prvi time limit, automatski si diskvalificiran i skidaju te sa staze. Moram naglasiti da su limiti brutalni! Naši domaćini Poljaci su to baš digli na razinu koju ne može baš svako pratiti.

 

Čista nirvana

Nakon noći gdje smo nas sedmoro prespavali u apartmanu za četiri osobe, ako se to uopće može nazvati spavanje, start utrke je bio u 5 ujutro, no i sve to je dio avanture i nosi svoje draži ovakve vrste druženja, a gore spomenuti pridjev ‘munjeni’ vjerojatno ovime poprima novu dimenziju.

Ja sam trčala ultru od 65+ km. Ukupno smo imali tri okrijepne stanice i limit od 12 sati da dođemo do cilja. Za prvih 17 km imali smo limit od 3 sata, za drugih 17 km samo 2 sata. Treći check time limit je bio na 50 km, za što smo imali 9 sati. Ukratko, da bi uspješno završio trku samo trčiš; trči uzbrdo, trči nizbrdo, trči, trči i trči, ovo trči treba čitati kao brzo trči. Moj (pre)pametni sat je na kraju pokazao nepunih 67 km, koje sam prešla za 9 h i 35 min.

Unatoč svih ozbiljnih i izazovnih time limita, ovo je bila utrka gdje nikoga nisam vidjela ljutog, nervoznog, gdje nitko nije povisio ton, nitko nije bio mrzovoljan, neraspoložen… sve je proteklo tako spontano i za oko lagano. Krajolik je cijelo vrijeme utrke bio predivan i sve, počevši od savršenog sunčanog vremena, je zaista bilo vrhunski, čista nirvana za nas trail trkače. Iza osmijeha na licu svakog od prisutnih sudionika koji su pričali o ovoj trkački nastrojenoj utrci u divljim planinama južne Poljske, mora stajati mnogo uloženog truda, a kroz razgovor sa samim Michalom sam u detalje doznala da nije bilo lako organizirati 4. Ultramaraton Magurski.

Odlična organizacija, izvrstan domaćin, čovjek koji definitivno zna za humor i zna kako podići raspoloženje, čovjek koji ima vremena za svakog gosta ponaosob, koji je osobno dočekao skoro svakog trkača, i pored svega stigne se zabaviti, naliti piva, zezati se, podijeliti nagrade najboljima, organizirati logorsku vatru i okupiti puno trkača oko nje… e to vam je dragi moji, naš Michał Zawadzki! Organizator Ultramaratona Magurski.

Svima koji žele testirati sebe i svoje granice, kao i šansu na drugačiji način upoznati predivni jug Poljske i pokrajinu Podkarpackie koja je bila partner trke, toplo preporučujem Ultramaraton Magurski.

Jasmina Sinanović

Kontakt

Magazin Trčanje

Jakova Gotovca 1, Zagreb

01/4666083

[email protected]

Impresum

Nakladnik: DŠR Omega Zagreb
Glavni urednik: Neven Miladin

Suradnici/Kolumnisti: Dragan Janković, Asja Petersen, Danijel Lacko, Maroje Ćuk, Darko Mršnik, Tihana Kunštek, Renata Kapicl, Ana Kokolek, Irena Pavela Banai

Marketing: Sanja Miladin 091/9730656

CJENIK oglasnog prostora

COOKIES

Kako bi posjet ovoj web stranici bio što ugodniji i praktičniji, ova web stranica sprema na vaše računalo određenu količinu informacija. Posjetom i korištenjem ove web stranice pristajete na upotrebu kolačića (cookies) koje je moguće i blokirati. Nakon toga ćete i dalje moći pregledavati web stranicu, ali vam neke mogućnosti neće biti dostupne. Opširnije

Back to Top