Orijentacija u prirodi uvijek je predstavljala određeni izazov svima koji su dolazili u kontakt s raznim kartama. Iako je orijentacija na neki način prisutna u našem svakodnevnom životu (putovanja, odlasci na posao, odlasci na neku određenu lokaciju u gradu…), orijentacija u prirodi ipak je puno zahtjevnija i sadrži neke elemente koji se savladavaju vježbom i edukacijom, a često i upornošću.
Pojavom avanturističkih i treking utrka u Hrvatskoj (i svijetu) veliki se broj avanturista, atletičara i dugoprugaša susreo upravo s neizostavnom disciplinom svake takve trke: orijentacijom. Nekima je na samu pomisao na snalaženje u nepoznatom prostoru prava apstrakcija, a od dodatnog traženja kontrolnih točaka negdje tamo daleko upravo im je muka, dok to drugi vide kao veliku prednost pred ostalim natjecateljima. U ovu drugu grupu spadaju i osobe koje su došle iz orijentacijskog sporta, poglavito iz orijentacijskog trčanja. Često tjelesno inferiorniji orijentacisti na avanturističkim i treking trkama su redovito pobjeđivali i ostvarivali nenadoknadivu prednost upravo na orijentacijskim varijantama i dobrom čitanju karte. Ta prednost naročito je dolazila do izražaja na natjecanjima na kojima je staza bila tajna do samog starta trke (što bi zapravo i trebala biti uobičajena praksa).
Što je orijentacijsko trčanje?
Orijentacija je smišljeno kretanje po nepoznatom (i poznatom) terenu s osnovnim ciljem da se uz pomoć zemljovida (karte) i kompasa osoba orijentira i pronađe unaprijed određene kontrolne točke ucrtane na zemljovidu. Gledajući to kroz definiciju sporta onda svakako tu treba dodati i komponentu brzine prolaska natjecateljske staze (kod orijentacijskog trčanja, MTB orijentacije i skijaške orijentacije). Izuzetak je jedino grana precizne orijentacije u kojoj se rezultat gleda i bazira isključivo na točnoj interpretaciji terena i zadanih zadataka.
Svaka karta je umanjena slika Zemljine površine, nekog dijela Zemljine površine ili nebeskog svoda. Zemljina površina, zbog zakrivljenosti, ne može se prikazati u ravnini bez deformacija, a ne mogu se predočiti ni sve pojedinosti i svi objekti na Zemljinoj površini. Prema tome su karte deformirane i pojednostavljene slike/prikazi/ Zemljine površine s unaprijed određenom svrhom. Upotrebljavaju se za različite naučne, tehničke, privredne, vojne i kulturne potrebe, pa se i dijele prema mjerilu, sadržaju i svrsi.Sve karte su pojednostavljeni prikazi, a informacije su reducirane ovisno o namjeni karte. Daleko najbolje i najpreciznije su karte za orijentacijski sport.
Oprema i tko se može natjecati?
Prednost ovog sporta je ta da vam ne treba gotovo nikakva oprema. Za nastup na nekoj utrci trebaju vam tenisice i neka stara trenirka. Natjecatelji se natječu u prirodi i nastupaju bez obzira na vremenske uvjete, što znači da se i djeca natječu ako pada kiša ili ako je blatno, samo će se toplije obući. Kasnije kada se počnete baviti natjecateljski sportom trebaju vam neki osnovni rekviziti koje možete i posuditi u klubu, a to su kompas i natjecateljski čip te vam trebaju tenisice za cross country i orijentacijski dresovi, no to nije uvjet. Vi se možete u običnoj trenirci i majci danas bilo gdje u svijetu uputiti na natjecanje osim na natjecanja na kojima nastupa reprezentacija (Svjetska i Europska prvenstva, prvenstva jugoistočne Europe i slično).
Osnovna karakteristika sporta je da se radi o obiteljskom sportu kojim se istovremeno mogu baviti cjelokupne obitelji. Natjecateljske kategorije prilagođene su svim uzrastima i spolovima i to po godinama, fizičkoj pripremljenosti i znanju. Ulazna kategorija je za djecu do dvanaest godina što znači da ovdje nastupaju djeca od 8 ili 9 do 12 godina. Gornjih limita nema. Veterani trče u svojim kategorijama dok imaju snage i volje za boravkom u prirodi. Na dječjim specijaliziranim utrkama nastupaju djeca praktično od rođenja do ulaska u prve natjecateljske kategorije.
Često voditelji klubova dobivaju upit zašto biste roditeljima poručili da upišu djecu u orijentacijski klub? Naš odgovor je da ne bi poručili samo da dijete upišu, nego da svi zajedno dođu. Naša poruka je dođite s djetetom u klub i provedite kvalitetno vrijeme u jednoj lijepoj aktivnosti u prirodi. Praktički nove generacije su motorički sve slabije, puno manje se kreću i sve je više bolesti srca i krvnih žila, a da bi to spriječili ljudi se moraju što više kretati. Kako bi se poradilo na svom zdravlju, ali i na fizičkoj kondiciji dođite u prirodu. Odmaknite se svi od cijelog niza ekrana koji vas okružuju svakodnevno i otvorite novi pogled u prirodu, doživite cvrkut ptica, skok preko potoka, pad u blato, preskakivanje drveća, probijanje kroz gustiše. Oznojite se dobro i osjećajte zdravije i ispunjenije.
Kako krenuti i kako postati orijentacist?
Sezona kreće u drugoj polovici ožujka u ovom dijelu Europe, no prve utrke već su održane u Egiptu, Portugalu i toplijim krajevima. Intenzivniji dio sezone u Hrvatskoj traje do prve polovice lipnja i onda ponovno kreće od rujna do studenog veliki broj natjecanja. Tijekom ljeta postoji veliki broj natjecanja u inozemstvu koja su otvorena za sve koje žele sudjelovati. Na natjecanja u inozemstvu slobodno mogu svi ići.
Počinje se vrlo jednostavno. Kroz mjesec dana priroda će se buditi iz zimskog sna i samim time proljeće će u nama pobuditi osjećaj za boravkom u prirodi. Po mnogima najljepši dio godine svakako vrijedi provesti kvalitetno. Orijentacijski klub Vihor svake godine u proljeće kreće s tečajem orijentacije za sve zainteresirane. Nizom predavanja, a što je još bitnije i nizom praktičnih vježbi na terenu usvajaju se osnovne tehnike čitanja karte, upotrebe kompasa i snalaženja u prirodi. Za one malo izraženijeg avanturističkog i natjecateljskog duha tu su i prigodna natjecanja prilagođena znanju i dobi te spolu svakog zainteresiranog polaznika tečaja.
Sastanci u klubu i predavanja održavaju se četvrtkom na adresi Ribnjak 2 od 19:30 sati. Tko god želi može doći i priključiti se ovisno o svojim mogućnostima nastupima na manje ili više treninga i natjecanja kroz godinu.
Damir Gobec
