Posljednji dani kolovoza u domaćem trkačkom svijetu već su tradicionalno rezervirani za utrku koju mnogi smatraju najveselijom i najpozitivnijom pričom u Zagrebu. Od utrke koja je prije pet godina na svojem prvom izdaju okupila 400-tinjak rekreativaca, do natjecanja za koje se redovito traži startnina više, bio je dug put, no više od 2.000 trkača koji će se i ove godine prijaviti za jednu od pet staza različitih duljina dokazuju da je taj put bio i više nego uspješan. Pristup organizatora i glavnog sponzora osigurao je GRAWE noćnom maratonu neslužbeni epitet najfriendly utrke za trkače-početnike unatoč tome što je za njih predviđena tek jedna trasa.
Ideja o odmaku od tradicionalnih trkačkih duljina baš se u tom slučaju pokazala kao savršena. Desetinka, tj. duljina jedne desetine maratona (točno 4.219,5 metara), savršena je za one koju su tek započeli svoju trkačku priču, ali i za one koji su ljetne dane proveli u udobnim naslonjačima osvježavajući se klima uređajima. Svi smo svjedoci kako se u takvim slučajevima kilogrami odjednom stvore, a kondicija iščezne kao da mjesecima nismo odradili nijedan trening. Istodobno, druga duljina od 10.549 metara predstavlja točno četvrtinu maratona i zapravo je trasa koju rekreativci najviše vole. Većini trkača koji redovito treniraju pet kilometarske staze su prekratke ili već pomalo dosadne, a polumaratoni predstavljaju izazov za koji se treba ipak malo ozbiljnije pripremiti. Desetak kilometara staze zato je savršenstvo bez mane, pogotovo ako je staza zanimljiva.
Preostale tri staze, klasični polumaraton i maraton, te ‘nešto između’ u duljini od 31.647 metara (3/4 maratona), već su ozbiljnije duljine koje nisu trkačka šala. No opet, upravo ta ‘nešto između’ duljina odlična je prilika da se oni koji iza sebe već imaju nekoliko polumaratona i sramežljivo razmišljaju o duljini punog maratona, testiraju kako to izgleda kad na utrci trčiš 30-tak kilometara. Te desetinke, četvrtinke i trećine zaista su odlično osmišljene i trkačima daju priliku da uživaju trčeći neke druge duljine u odnosu na uobičajeno. Pridodajmo tome redovito dobre vibracije, dobrotvornu notu i odličnu organizaciju utrke, tad i oni koji iz tko zna kojeg razloga dosad nisu čuli za GRAWE noćni maraton mogu zamisliti kako izgleda jedna od najboljih trkačkih tuluma u Zagrebu. I poželjeti trčati!
Super pozitivna energija
Proteklih godina organizatori su nas u pravilu ugodno iznenađivali svojevrsnim dodacima utrci, pa su i slučajni prolaznici i šetači na Bundeku podlijegali atmosferi i navijali za ljude koje vjerojatno nikad nisu vidjeli, a eto, nekim slučajem su trčali pored kafića smještenih uz stazu. Recimo, prije tri godine sjedili smo u jednom od tih kafića i svjedočili spontanom pljesku svih gostiju u trenucima kad su trkači skretali prema poznatom drvenom mostići koji spaja stazu s ciljnim prostorom. I dok bi to možda bilo očekivano kad su u pitanju najbrži, jer oni u pravilu dobiju najviše pohvala i ovacija, pljesak se, pomalo iznenađujuće, pojačavao kako su pristizali sve sporiji trkači.
Ta pozitivna energija specifična upravo za GRAWE noćni maraton i sinergija rekreativaca s ljudima koji su u kafić stigli na piće i usput ‘porciju’ komentara oko nekakve nogometne utakmice ili trač partiju, cijeloj priči daje jedan poseban ugođaj. Vatromet, koncerti i svjetleće narukvice samo su zgodni detalji, no definitivno nisu presudni da se novo izdanje utrke iščekuje istog onog trenutka kad se završi prethodno. Presudna je energija kojoj svjedočimo na startu i uz stazu, u suton ili 3 ujutro kad ciljem prolaze posljednji maratonci. Ta energija o kojoj se priča i prenosi od trkača do trkača vrjednija je od svake marketinške kampanje.
100 tisuća kilometara
Nema nikakve sumnje i da bi, da je to tehnički moguće, utrka okupila i dvostruko veći broj trkača, no nažalost, Bundek i Savski nasip jednostavno ne mogu ‘progutati’ tako velik broj ljudi. Stoga zapravo ostaje dojam da je 2.000 sretnika koji stignu odraditi prijavu i uplatu startnine zaslužilo svojevrsni ekskluzivitet. I ne treba zato čuditi kad pred ciljem najkraće staze vidite djecu koja iz sebe izvlače zadnje atome snage za završni sprint ili početnike čija kilaža još nije adekvatna naporima na 4 kilometra i nešto sitno metara, pa im treneri iz škola trčanja davaju potporu da izdrže još te zadnjih 30-tak sekundi muke. Nagrada koju zaslužuju prolaskom ciljem nije materijalne vrijednosti, nego one puno važnije – emotivne.
Slično se događa i s trkačima na ostalim stazama, razlika je samo u tome koliko je tko trenirao ljeti ili koliko je dugo uopće u svijetu trčanja.
Za kraj svakako treba naglasiti i već spomenuti dobrotvorni aspekt utrke. Svake godine osiguravajuće društvo GRAWE, preko svoje inicijative PoKRENI, poziva rekreativce da motiviraju prijatelje da počnu trčati, da se pokrenu i naprave onaj najvažniji, početni korak prema zdravijem životu. U tom smislu svakako je motivirajuće tzv. skupljanje kilometara. Izazov PoKRENI – Pokloni svoje kilometre ima za cilj prikupljanje 100 tisuća kilometara kroz treninge i utrke u roku od nekoliko mjeseci. Kako? Sudionici inicijative svoje pretrčane kilometre prebacuju s trkačkih satova i aplikacija na mobitelima u Endomondo aplikaciju, svi učitani kilometri se zbrajaju i tako se ostvaruje cilj. U protekle četiri godine cilj je redovito dostignut (i to puno prije roka, starta GRAWE noćnog maratona), a tako je bilo i ove godine. Na kraju, osiguravajuće društvo te kilometre ‘pretvara’ u donaciju od 50 tisuća kuna, ove godine novac je namijenjen Savezu društava multiple skleroze Hrvatske.
Neven Miladin
