Premda se dosad održala samo tri puta utrka Wings for Life slovi za najzabavniju, odlično organiziranu i savršeno pripremljenu utrku za rekreativce. Humanitarni karakter samo daje dodatnu vrijednost jedinoj utrci tijekom koje natjecatelji ne trče prema cilju, nego bježe od njega. Priča o presretačkom vozilu koje, kad dostigne trkača, označava i kraj utrke za svakog pojedinog natjecatelja, poznata je i onima koji se nikad nisu okušali trčati na jednoj od 23 lokacije u svijetu.

Dobre vibracije i fantastična atmosfera zaštitni su znak svake utrke, no Zadar kao da na neki svoj osobit način odskače u toj pozitivnoj trkačkoj ludnici. Cijeli grad živi za taj dan, pozitivna energija kao da pršti iz svake kale, pa nije ni čudno što rekreativci iz cijele Hrvatske i susjednih država s radošću dolaze na Wings for Life i nekoliko dana uoči starta.

Zanimljivo, već prva utrka, kad je slava imena Wings for Life još bila prilično blijeda, izazvala je nevjerojatni interes kod rekreativaca, toliki da je, primjerice, Sonja Dragojević svoju prvu utrku ikad otrčala baš u Zadru i to bez previše trkačkih treninga u nogama.

Prvi treninzi uz Koranu

‘Kad sam vidjela najavu prve utrke dobila sam neodoljivu želju biti sudionik, prvi puta u životu uključiti se u jednu takvu manifestaciju, trčati sa stotinama ili tisućama ljudi. Možda to zvuči neozbiljno za jednu ‘ozbiljnu ženu’, baku, ali ta je želja bila toliko jaka da sam među prijateljima uporno tražila tko bi išao sa mnom. Tog trenutka nisam nikoga pronašla u mojoj blizini tko bi bio zainteresiran. Ipak sam se prijavila, platila i pomislila kako ću već nekoga pronaći. Uostalom, bila sam svjesna da mogu i sama trčati, doći ću na utrku  i stopiti se sa ostalima’.

Od odluke do realizacije nije prošlo puno vremena. U to vrijeme prilično aktivno bavila se CrossFitom i pretpostavljala da će to biti dovoljno  za koji kilometar u Zadru.

‘Do prvih Wingsa moje trčanje bilo je samo u obliku zagrijavanja na traci za trčanje u teretani u kojoj sam tad vježbala. Nikad do tada nisam trčala duže od 30 minuta vrlo laganog tempa, a i to je za mene bilo puno. Nakon što sam se prijavila izašla sam malo i u prirodu. Krenula sam na atletsku stazu pored Korane u mom Karlovcu pokušavajući steći neku kondiciju. Najveća dužina koju sam pretrčala tada bila je između 5 i 6 kilometara. Tad nisam imala sportski sat koji bi mi mjerio dužinu trčanja, a o brzini nisam niti razmišljala. Znam samo da su mi rekli da je krug oko Korane dug 2,7 kilometara i to sam pretrčala 2 puta’.

Vodeći se idejom da je važno sudjelovati, u Zadar je stigla s idejom da otrči pet kilometara. Rečeno-učinjeno. Uz još koji kilometar ‘viška’…

Od Wingsa do polumaratona

‘Htjela sam svakako istrčati tu moju dužinu koju sam odradila na treninzima. Razmišljala sam samo o tih 5 kilometara, a više od toga sam se i bojala pomisliti. Kad sam vidjela oznaku 5. kilometra moj cilj je bio ostvaren, no, uspjela sam doći do 8,66 kilometara’.

Dobar osjećaj jer je dostigla i prestigla postavljeni cilj bio je poticaj da nastavi s trčanjem. Uslijedili su treninzi, utrke, druga, pa treća utrka Wings for Life i nemojte ni posumnjati da je na startnoj listi četvrte utrke u gradu svetog Donata.

‘Teško je opisati te osjećaje na startu prve utrke. Uzbuđenje, sreća, zadovoljstvo, a sve te super jake emocije ponovile su se  i na slijeće dvije utrke. Sigurna sam da ću se tako osjećati i ove godine. Wings for Life je bila moja prva regularna utrka, moja motivacija za nastavak trčanja. Iako sam tada mislila da će to biti samo kratke relacije, najviše do 10 kilometara, s vremenom sam došla i do polumaratona. Iskreno, Wingsima mogu zahvaliti svoju ljubav prema trčanju’, kazala nam je Sonja na kraju evociranja sjećanja i dodala:

‘Zaista se nadam da ćemo žarom kojim trčimo u Zadru upaliti iskru nečijeg ljepšeg života i samostalnih koraka te time doprinijeti ostvarenju cilja održavanja ove manifestacije’.

Neven Miladin