Globalna trkačka zajednica broji milijune ljudi. Nije to slučajno. Baš kao što nije slučajno ni što u Hrvatskoj trkački pokret i dalje raste.

Zašto odabrati baš Omegu? To je lako pitanje. Za razliku od drugih zagrebačkih škola trčanja, mi u Omegi polaznike kroz šestomjesečni dril ne pripremamo za polumaraton, nego im osiguravamo prilagođene treninge koji jamče kvalitetan napredak bez ozljeda. Jamčimo da češ nakon prvih mjesec, dva moći istrčati prvih 5 kilometara, a nakon još kojeg mjeseca i okruglih 10 u komadu. To je nešto što ti se sad čini apsolutno nemogućim. Nakon što istrčiš prvih deset kilometara i ostvariš određen stupanj kondicije, na tebi je odluka želiš li nastaviti trenirati za polumaraton ili uživati na kraćim dionicama. Ako želiš polumaraton, ne brini, ne samo da češ biti super spreman, nego ćemo ga istrčati zajedno.

Nisi još siguran trebaš li početi s trčanjem? Probaj se pronaći u sljedećim razlozima:

• Riješi se svakodnevnog stresa
• Preveniraj moguće bolesti jačanjem imuniteta kroz treninge
• Osiguraj si dodatnu energiju i izdržljivost
• Budi efikasniji na poslu
• Upoznaj nove i zanimljive ljude, nerijetko i buduće dobre prijatelje jer trčanje spaja ljude
• Upoznaj svoje granice i ostvarite svoje sportske ciljeve
• Dovedi svoje psiho-fizičko stanje u red i osjećajte se ispunjeno

Sad kad si se definitivno odlučio za trčanje, evo još ‘par’ razloga zašto je baš Omega idealna za tebe:

• Jedna od rijetkih škola koja održava 6 treninga tjedno
• Treninzi na 4 lokacije: Maksimir, Jarun, Savski nasip, Sesvete
• Mogućnost kombiniranja termina i lokacija prema vašim poslovnim obavezama
• Početne i napredne grupe na svakoj lokaciji
• Odličan trenerski tim
• Organizacija dodatnih aktivnosti : izleti, odlasci na utrke
• Zajednička trening utrka svaki mjesec
• Fantastična ekipa na treningu koja pruža dodatnu motivaciju
• Popusti na cijene startnina pojedinih utrka
• Popusti na sportsku opremu
• Svi naši polaznici imaju besplatan startni paket za utrku Zagrebački proljetni cener u kojoj smo suorganizatori
• Pet friendly – slobodno dođite i odradite trening sa svojim ljubimcem
• Cijena mjesečne članarine iznosi 150 kuna mjesečno
• Jedina smo škola trčanja u Zagrebu u koja prima Multisport karticu

Termini treninga:

• Jarun: ponedjeljak, srijeda i petak u 19 sati
• Maksimir: utorak i četvrtak u 18 sati, subota u 9 sati
• Nasip: utorak i četvrtak u 19 sati, subota u 9 sati
• Sesvete: ponedjeljak, srijeda i petak u 19 sati
• NOVO od siječnja 2022. Varaždin: Ispred sportske dvorane, točni termini još nisu definirani, no treninzi će početi u kasnim popodnevnim satima ili ranim večernjim satima

Ako već nisi kliknuo na gornju fotku na kojoj piše Klikni za upis, onda klikni na OVAJ link i upiši se u Omegu. Vidimo se na treningu!

U početnim i naprednim grupama polaznici imaju priliku brzo napredovati i ostvariti svoje trkačke ciljeve. Bez obzira imate li natjecateljske afinitete ili se samo želite rekreirati i održavati formu, u Omegi ima mjesta za svakoga. Program i plan treninga se razlikuje od ostalih škola trčanja, jer se u Omegi ne nameću ciljevi, nego slušamo vaše. Treninge ne planiramo da kroz nekoliko mjeseci istrčite polumaraton, nego treninge prilagođavamo prema individualnim sposobnostima i mogućnosti napretka.

Treninzi se održavaju na tri zagrebačke lokacije; na Jarunu, Savskom nasipu i u Maksimiru.

Osim odličnih savjeta iskusnih trenera, jedna od glavnih odlika naših trenera je predanost prema trčanju i svim polaznicima Omega škole trčanja. Svaka lokacija ima glavnog i pomoćnog trenera i njihova zadaća je upoznavanje polaznika s tehnikama trčanja, preveniranje ozljeda i motiviranje.

U Omegi možete pronaći i puno više od treninga. Jako smo društvena škola pa nam je jedan od ciljeva spojiti naše trkače s različitih lokacija treninga kroz evente, roštilje, zajedničke odlaske na utrke i trening utrku koja se održava jednom mjesečno na jednoj od lokacija treninga. Omega trening utrka namijenjena je svim polaznicima Omega škole trčanja bez obzira jesu li početnici ili napredniji trkači. Cilj utrke je da svaki polaznik ima svojevrsni test brzine i izdržljivosti na utrci od 5 kilometara i tako prati svoj napredak iz mjeseca u mjesec. Imamo startne brojeve, ručno mjerenje vremena, okrjepu, mini nagrade za pobjednike….

Nedjeljama organiziramo odlazak na Sljeme na koji su pozvani i svi prijatelji, vaše obitelji i kućni ljubimci, te provodimo dan u dobrom društvu i u prirodi. Našim polaznicima osiguravamo i nižu cijenu startnina nekih utrka, organiziramo zajednički odlazak na utrke, tražimo povoljne vikend ponude za utrke ako ima interesa.

Omega škola Trčanja i magazin Trčanje početkom ožujka svake godine zajednički organiziraju Zagrebački proljetni cener na Savskom nasipu, a nastup na utrci je za sve članove Omege (i trenerski tim) besplatan. To osim nastupa na utrci (5 ili 10 km, štafeta) uključuje super bogati startni paket.

Ako ste u potrazi za promjenom, rekreacijom, stručnim trenerima i odličnim društvom vidimo se na treningu Omega škole trčanja. Učinite taj prvi korak, kontaktirajte nas i dogovorite svoj prvi trening.

Za upisnicu kliknite na crvenu lajnu usred teksta ili —> OVDJE ili nas kontaktirajte na [email protected] i 099/8763-347

———————————————————————

Termini treninga:

Maksimir: Treneri Nikola Rošić i Jurica Stančić

• Utorak, četvrtak 19 sati, subota 9 sati

Jarun: Treneri Darko Krog i Leonard Plevnik

• Ponedjeljak, srijeda, petak 19:30 sati

Nasip: Treneri Zoran Jozić i Leonard Plevnik

• Utorak, četvrtak 19:30 sati, subota 8 sati

Dok pišem ovaj tekst još nisam otrčao ni jednu službenu utrku. Prijavio sam neke, a neke su mi „pobjegle“. Moja priča kreće od otprilike dvije godine kad sam počeo koketirati s trčanjem nakon dugog niza godina, imam par frendova kaj trče rekreativno, a neki i ozbiljnije pa pomislih zašto ne bih i ja (započeo, a ne ozbiljno trčao). I tako sam skupio hrabrost, odvezao se autom do mosta Mladosti i krenuo trčati po Nasipu cca dva kilometra prema mostu Slobode. Vrijeme je bilo odlično za trčanje, temperatura odlična. Ipak, u jednom trenutku sam shvatio da je drugi most predaleko za moje trenutne kapacitete, barem kad je u pitanju željena brzina trčanja. Pluća su mi htjela iskočiti, jer naravno kurim kutiju i pol pljugi dnevno. I tako razmišljajući što je meni ovo trebalo shvatim da sam prošao polovicu razdaljine između mostova. Pomislih, hajde, ako sam prošao pola mogu i do kraja. Valjda. Tako je i bilo,  dotrčao sam do svog cilja puževim korakom jer nisam imao snage za brže, ali sam dotrčao. Imao sam osjećaj da će mi listovi eksplodirati, ali bio sam ponosan što sam ipak ostvario ono što sam si zacrtao.

Repertoar isprika

Nakon kraćeg odmora krenuo sam trčati nazad, ali sam se malo precijenio i odustao nakon 50-tak metara. Sve me boljelo i zatezalo, a pluća kao da su dobila izvantjelesno iskustvo. Ipak, pohvalio sam se frendovima u WhatsApp grupi svojim treningom. Kad je stiglo odobravanje frendova, nitko mi nije bio ravan. Ne moram ni napominjati da sam dobio takav muskulfiber da je to bilo prestrašno. Ali bez obzira na bolne mišiće hodao sam još nekih pet dana tako nadmen da sam jedva kroz vrata prolazio od ponosa. I tako sam na staroj slavi živio par mjeseci, jer eto, ne možeš odmah ići ponovno trčati. Uvijek sam nalazio neke dobre isprike, te budem sutra, te pada kiša, hladno je, vruće je… imao sam spreman cijeli repertoar.

Uglavnom, da skratim, baš u to vrijeme vidio sam na poslu da postoji nekakav B2B Run i shvatio da je to utrka na pet kilometara. Pih, pet kilometara, ako sam trčao od mosta do mosta, mogu i tu utrku. Normalno odmah sam se prijavio i vrlo brzo shvatio da tvrtka plaća mjesec dana Omega škole trčanja. Škola trčanja? Ne zvuči loše hajmo se i tu prijaviti. Mislim si, nemam što izgubiti, poslije će se pokazati kao pametna odluka. Da se razumijemo, 108 kila je trebalo pokrenuti. Prestao sam pušiti (dobro ste pročitali), ostavio.sam pljuge ničim izazvan dva mjeseca ranije, što je rezultiralo povećanjem obujma i kilaže. Jer sam kao Chuck Norris pojeo – sve.

Odustajanje ne dolazi u obzir

Došao je i taj famozni utorak u popodnevnim satima. Nikad neću zaboraviti prvi trening u školi trčanja. Došao sam u dogovoreno vrijeme na Nasip, kad tamo ekipa se zagrijava. Krenem i ja, a onda mi i trener Leonard kaže da se to ranija grupa rasteže. Ok, malo sam se zanio. Uglavnom, došao je i drugi trener i krenuli smo trčati po Nasipu, lagano za prvi put, da se procjeni u koju grupu trebam ići. Naprednu, početnu ili neku treću. Možda neku za preživljavanje, ako uopće preživim taj trening. Krenuli smo i trener je rekao da ćemo trčati dva i pol kilometra laganini i onda nazad. Mooolim? Odjednom danas ili na sva tri treninga zajedno? Nije bilo jednostavno, mislim da smo trčali više od 35 minuta, a na cilju sam osjetio umor, ali i ponos. Naravno, bilo je i malo hvatanja zraka i polijevanja vodom. Bio je to moj prvi petak u komadu! Woow je l’ ima netko jači?

Naravno da sam idući dan otišao kupiti šorc i majicu za trčanje, jer ipak ja sam trkač. Nastojao sam  biti redovit na treninzima i onda je jedne ljetne subote, na laganih 25 ili 30 stupnjeva u devet ujutro, stiglo završno testiranje. Pojavio se još jedan polaznik i mi polako krenuli. Činilo mi se kao da on ide malo brže, ali pomislih da to mogu pratiti. Nakon cca jednog kilometra počelo mi se grlo stiskati, a u glavi tutnjati. Malo sam se preračunao s brzinom. Trener Zoran me pogledao i pitao jesam li Ok. Mislim da sam bio blijed k’o jarunski labud. Ma jesam, jesam samo mi je malo vruće (šatro malo, skoro sam se srušio, ali ne želim priznati). Da ne duljim, taj drugi polaznik je otrčao pace 4 i par sekundi po kilometru. Pa što taj jede? Ja taj rezultat postignem samo s biciklom! I da ne zaboravim, dotrčao je do cilja, sjeo na bicikl i odjurio na Jarun. A meni je trajala agonija povratka. Sva sreća pa je i trener to shvatio, pa smo trčali ispod drveća, da se maknemo sa sunca. I još me tješio jer „danas je stvarno težak dan za trčanje“. Baš lijepo od njega, a ja si mislim pa i onom dečku je isto bio težak dan kao i meni, a on se već kupa na Jarunu, ja još nisam ni blizu kraja.

Trener mi je ponudio opciju da odustanem i onda je proradio ponos. Kakvo odustajanje, ma nema šanse. Uglavnom, istrčao sam 5 km za 28.min i 44 sekunde. Bio mi je to osobni rekord. Na cilju sam se zalijevao vodom iz onih pumpi na Nasipu da smanjim pritisak u glavi, a usta su mi bila skroz suha kao nikad u životu. Ok, možda ne baš kao nikad u životu, ali to je druga priča. Kako god, voda mi je pomogla da se oporavim.

Tim testiranjem završila je priča sa školom trčanja preko moje tvrtke i pitali su me dali bi htio ostati i dalje trenirati u Omegi. Da, naravno da želim. Nije baš lako, ali idemo dalje.

Padaju rekordi

Sljedeći trening bio je baš trening kluba na kojem se skupilo 20-tak ljudi. I kaže trener, Miro ti češ u moju grupu. Zna čovjek. I tako mi krenemo, a ja kao parna lokomotiva, treba mi dva, tri kilometra da se zagrijem i uskladim masu. A poslije dišem tako glasno da se ljudi doslovce okreću da vide tko dolazi. Krenuli smo laganim tempom, pa je uslijedilo ubrzavanje, pa se tempo opet vratio na lagano. Najradije bih odustao, ali ima i cura u grupi i one trče k’o velike. Mislim si, ako mogu one, valjda ću i ja izdržati. Nakon tri kilometra sam se zagrijao i lagano krenuo kruzati, jer me masa vukla prema naprijed. Morao sam samo paziti da se ne popiknem. Pretrčali smo jedan most, pa u povratku drugi i vratili se nazad na start. Lijepo sam to istrčao. Išlo me taj dan, nakon što sam se zagrijao bilo je lako dalje trčati. A onda sam pogledao sat i iznenadio se – pisalo je 7 km i 280 metara. Opaaaa, rekord u duljini. Zaboravljajući onu krizu koju sam imao na početku i htio odustati, zaključio sam da i nije bilo baš tako teško.

Nakon još nekoliko treninga došlo je novo testiranje na pet kilometara, ono koje u Omegi zovu Trening utrkom. Skupilo se dosta ekipe i nakon starta opet mi je trebalo kilometar-dva da uskladim  masu s disanjem. Naravno, opet me počela loviti kriza, i opet sam nakon trećeg kilometra barem jedno 84 puta poželio odustati. Hrabrio sam se da ću izdržati do još jednog stupa, pa još jednog i tako sve do cilja. Držao sam tempo s Marinom, čak sam je u jednom trenutku i prestigao, ali za više od toga nisam imao snage. Oprala me do cilja za više od pola minute. Kad sam ušao u cilj vidio sam da sam popravio svoj rekord na petici za gotovo dvije minute. Nekoliko kolega otrčalo je stazu za 22 minute i malo su mi van konkurencije, bar još neko vrijeme. A Marina, nju ću pobijediti u nekoj od idućih trening utrka…

Priprema za polumaraton

S obzirom na to da radim u smjenama, kad sam poslije podne na poslu ne mogu ići na treninge utorkom i četvrtkom. I zato odlučim da ću solo trčati u ponedjeljak ujutro, da ne izgubim ritam treninga. Dođe ponedjeljak, umoran sam, strgan, pomislim da ću ipak ići trčati u utorak. Dođe utorak, joooj, malo mi je prerano, odgađam trening za srijedu. Zvoni sat u srijedu ujutro, 5:40. Ostajem ležati u krevetu još onih legendarnih „5 minuta“ i uz puno nagovaranja u 6 i 15 izvučem se iz kreveta, krenem se oblačiti i odmah krene razmišljanje kako bih ipak mogao sutra ići na trčanje. Na brzinu se obučem i izletim van iz stana dok se nisam predomislio. Krenem bez ikakve volje i dalje razmišljajući kako bi bilo bolje da sam išao sutra. I tako kilometar, dva, tri kilometra, taman sam se zagrijao, ma neću sad stati.

Kilometri lete, četiri, pet, a ja pucam od snage, nema nikakvih znakova krize. Pomislih u trenu kako bih sad mogao trčati do Karlovca (da, ziher). Na devetom kilometru probila me neka kriza, ali brzo sam skrenuo misli i nastavio dalje. I trčim, trčim, pa što je ovo ljudi moji? Probio sam deset kilometara, a prije dva mjeseca sam krenuo s prvom peticom. Moj prvi cener! Moj i samo moj! Predivan osjećaj.  Sad je srpanj, a dvije utrke na koje sam se prijavio su u listopadu. Jedna od njih je polumaraton. Vjerujem da ga mogu istrčati, doduše ne još, ali bit će to OK. Pa to je samo 21 km. Kako sam bahat, čudo jedno! Ali i ako ga ne budem mogao istrčati, prehodat ću ga. Odustajanja nema!

Uglavnom, suma sumarum je da je trčati lako, trčao bi svatko. Iz svoje kratke trkačke karijere zaključio sam da nam je najveći neprijatelj naša glava. Ona govori odustani , teško je, nastaviti češ drugi puta. I kad uz puno truda pobijediš glavu, onda je samo nebo granica.

Miroslav Vida

Omega škola trčanja održala je tijekom subotnjeg prijepodneva promociju svog rada i upisivala nove polaznike. Unatoč sivom zagrebačkom jutru na Bundeku se skupilo dosta ljudi željnih rekreacije i zdravog života, a osim Drage Paripovića i Darka Kroga, trenera u Omegi, u promociji trčanja pridružili su se i partneri Omega škole trčanja – Natural Wealth, HiPP, Saucony Hrvatska i organizatori Zagrebačkog maratona čije je 26. izdanje na rasporedu početkom listopada.

‘Naša škola je namijenjena ljudima čija je prva misao vezana uz trčanje – rekreacija. Mi ne pripremamo naše polaznike za trčanje polumaratona ili maratona, nemamo treninge koji traju po nekoliko sati, nego uz vrlo kvalitetan trenerski tim nastojimo svojim polaznicima pokazati kako trčanje može biti užitak i kako su ciljevi, kad su realni, itekako dostižni’, kazao je tijekom promocije Marko Schulhauser, voditelj Omega škole trčanja i naglasio da je upravo rekreativno trčanje prvi pravi korak u rješavanju problema pretilosti i manjka životne energije:

‘Svjedoci smo da pretilost u Hrvatskoj uzima sve više maha. To je rezultat manjka slobodnog vremena, ali i nebrige za svoje zdravlje. Zato upućujemo poziv svima da se pokrenu, da pronađu i vremena i motivaciju te krenu s prvim trkačkim koracima. Vrlo brzo će im biti žao što nisu krenuli i ranije. Trčanje stvara onu pozitivnu ovisnost zbog koje nećete htjeti propustiti nijedna trening, bez obzira pada li vani kiša, jesu li temperature puno ispod ništice ili su pasje vrućine’.

Upisi u Omega školu trčanja su u tijeku, treninzi su na tri zagrebačke lokacije – na Jarunu i Savskom nasipu te u Maksimiru, a novi event sličnog sadržaja najavljen je za proljeće 2018. godine.

Neven Miladin

——————————————————–

Prve subote u rujnu (nadamo se sunčane i idealne za šetnju gradskim parkovima) Omega škola trčanja održat će malu promociju svog programa treninga na zagrebačkom Bundeku. Ojačani dragim prijateljima i partnerima nastojat ćemo dodatno podići svijest ljudi za potrebom bavljenja rekreacijom i prakticiranja zdravog života.

S nama će na Bundeku biti GRAWE Hrvatska, tvrtka čiji su zaposlenici zaslužni za super uspješni projekt PoKRENI, Saucony Hrvatska čija je svjetski poznata i kvalitetna oprema zaštitni znak naših trenera, Natural Wealth čiji bi dodaci prehrani trebali biti svakodnevni dio rutine svakog rekreativca, HiPP-ovci sa svojim zdravim Smoothijima, te organizatori Zagreb maratona koji će upravo kroz promociju 26. izdanja naše najveće utrke podsjetiti ljude da je trčanje zdravo i zabavno.

Program će trajati od 10 do 12 sati (a možda i koju minutu nakon podneva), a svi zainteresirani moći će isprobati Saucony opremu, informirati se o projektima s dobrotvornim predznakom kakve osmišljava PoKRENI ekipa, saznati štogod o povijesti i budućnosti Zagrebačkog maratona te dobiti savjete o prehrani i dodacima prehrane od stručnjaka iz Natural Wealtha.

Naravno, bit će tu i treneri iz Omega škole trčanja koji će kroz praktične vježbe klincima pokazati da trčanje zaista može biti zabavno, a odraslima ponuditi savjete kako krenuti s trčanjem i što od te vrste rekreacije mogu očekivati.

Dakle, vidimo se 2. rujna u 10 sati, kod mostića, ispred tribina na Bundeku.

Mjerenje vremena bilo je, naravno, ručno i za njega je bio zadužen voditelj trenerskog tima Marcel Zelenika (uz dobrodošlu asistenciju Irene Đukić), Iva Ladišić predvodila je natjecatelje na biciklu, a legendarni Drago Paripović trčao je ‘s ručnom’, uz bok svojim naprednjacima.

Premda su rezultati i postignuta vremena bili u drugom planu, ipak valja naglasiti da su, na ponos svojih trenera, svi odradili utrku brže i bolje od očekivanja. Imenom i prezimenom, kod dama najbrže su bile Andrea Stanić (24:31), Ana Jovičić (27:16) i Kosjenka Oršulić (27:22), dok su u muškoj konkurenciji prvi do cilja stigli Dubravko Frančina (24:10), Josip Radićević (24:11) i Danijel Knežević (24:16).

Sad slijedi dvotjedna pauza, vrijeme da se i treneri i polaznici odmore, a onda nastavljamo s treninzima preplanuli i odmorni 8. kolovoza.

Start:

Cilj:

“Trčanje je moja velika sportska ljubav. Pokušavam biti redovita i bez obzira na vremenske uvjete uvijek pronađem vremena za vježbu i rekreaciju. Uz svakodnevne napore, trčanje mi je i određeni ispušni ventil. Preporučila bih svima redovitu tjelesnu aktivnost, a trčanje je zaista jedna od onih koje mogu provoditi svi“, izjavila je Ivana MIšerić.

Škole trčanja nisu bez razloga popularne svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Naravno, pravilna tehnika trčanja, zagrijavanja, vrste treninga, sve su dijelovi mozaika koji vas uče treneri u takvim školama, no one postoje i zbog lakšeg motiviranja. Ukoliko trčite u grupi i pogotovo ako je to obaveza koju plaćate, tada se i motivacija iznenađujuće brzo podiže.

“Temelj rada naše škole je učenje osnovne tehnike trčanja, što pretpostavlja pravilnu poziciju tijela, mehaniku pokreta i pravilno disanje. Ako ste u školu stigli bez ikakve kondicije, nemojte inzistirati na prejakim trkačkim treninzima, nego krenite s hodanjem ili kombinacijom kratkih trkačkih i hodajućih ruta, pa postepeno povećavajte trkači dio i smanjujte hodajući, sve dok ne steknete preduvjet da posve izbacite hodanje. U većini slučajeva već nakon mjesec dana redovitih treninga moguće je posve izbaciti hodanje iz treninga. Tek zatim slijedi lagano povećavanje vremenskog trajanja treninga, a rad na brzini dolazi tek kad se dostigne određena razina kondicije“, kazao je Marcel Zelenika u razogovru s Ivanom i ostalim polaznicima škole, te dodao nešto što iole iskusniji rekreativci već odavno znaju:

“Trkački treninzi ne počinju prvim trkačkim koracima, nego kvalitetnim zagrijavanjem, baš kao što ne završavaju naglim zaustavljanjem i odlaskom kući, nego istezanjem”.

Marko Schulhauser
Foto Tomislav Valent

Uz svoje pozitivne učinke na organizam, med je brzi nosač svih sastojaka do stanica organizma. Za razliku od kofeina iz kave, kofein  iz guarane se oslobađa puno sporije, njegov učinak se brzo osjeti, dugotrajniji je, a traje i do nekoliko sati.

Vitamin C sadržan u plodovima acerole doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije.

Energypip je namijenjen vozačima kojima je potrebna pojačana koncentracija, studentima pred ispitnim rokovima ili kod izraženih sportskih aktivnosti, ali i svima ostalima koji osjećaju bitan pad energije, umor i iscrpljenost. Proizvod je prirodan, ne sadrži konzervanse niti umjetna bojila.

Cijeli sadržaj vrećice potrebno je postupno otapati u ustima, a preporučuje se konzumiranje do tri vrećice dnevno. Jedna vrećica sadrži 40mg kofeina.

Proizvod se ne preporučuje trudnicama ni djeci.

Energypip je dostupan u pakiranju od 3 vrećice po 12 grama u ljekarnama, dm-u i Mülleru po preporučenoj maloprodajnoj cijeni od 20 kn.

Energypip – za novu svježinu med, guarana, acerola i drugi prirodni ekstrakti.

Više informacija o PIP proizvodima pronađite na www.pip.hr.