Ove godine na rasporedu je 30. studenoga i tradicionalno uključuje polumaraton (21 km), utrke na 10 km i 5 km, kao i dječji Fun Run. Start i cilj nalaze se ispred hotela Aminess Maestral, a trase prolaze slikovitom šetnicom uz more, kroz staru gradsku jezgru i okolne uvale. Svi sudionici dobivaju startni paket, medalju i ručak nakon utrke, a najbolje očekuju i vrijedne nagrade. Prijave su otvorene do sredine studenog.
Novigrad Cittanova Run nije samo izazov za tijelo, nego i praznik za sva osjetila: trase prolaze uz slikoviti lungomare, kroz povijesnu jezgru i uz poznati novigradski ‘mandrač’. Trkači upijaju mediteransku atmosferu starog ribarskog gradića, dok ulice i trgovi na dan utrke dišu sportskim duhom i veseljem.
A nakon utrke? Čeka vas fini ručak i okrijepa, a oni željni hedonističkih okusa svako bi trebali potražiti istarsku malvaziju i svježu ribu, a dio skupljenih kalorija potrošiti u romantičnoj šetnji kroz povijest grada. Tako bi zapravo izgledao savršen završetak aktivnog dana.
Novigrad Cittanova Run je, dakle, puno više od obične utrke – to je doživljaj koji spaja ljubav prema kretanju, ljepotu istarske obale i šarm grada koji, i dok trčite, nikad ne prestaje pričati svoje priče.

Novigrad i ove godine postaje središte sportskih događanja na zapadnoj obali Istre – u nedjelju, 30. studenog, održat će se osmo izdanje popularne utrke Novigrad Cittanova Run. Riječ je o manifestaciji koja već godinama okuplja zaljubljenike u trčanje, rekreaciju i zdrav život, a i ove godine natjecatelji će moći birati između tri utrke – polumaratona (21 km), utrke na 10 kilometara i utrke na 5 kilometara. Za djecu su predviđene posebne Fun Run utrke: na 200 metara za uzrast od 6 do 8 godina te na 500 metara za djecu od 8 do 10 godina.
Prijave su otvorene do subote, 16. studenoga, putem web stranice GoAdria, a kotizacije se mogu uplatiti online ili izravno na dan utrke.

Utrke na 21 i 10 kilometara startaju ispred hotela Aminess Maestral točno u 11 sati i svi natjecatelji kreću u isto vrijeme, a zatim se odvajaju po svojim kategorijama. Utrka na 5 kilometara startat će pola sata kasnije. Trasa polumaratona vodi kroz novigradsku šetnicu, rivu i starogradsku jezgru, zatim kroz naselje Mareda i Aminess Maravea Camping Resort, sve do naselja Dajla i natrag. Poseban ugođaj, raznoliki pejzaži, pogled na more, maslinike i vinograde čine ovu utrku jedinstvenim sportskim doživljajem kojem se mnogi natjecatelji redovito vraćaju.
Organizatori su i ove godine pripremili atraktivne startne pakete za sve sudionike, koji uključuju startni broj, poklon, finišersku medalju, medicinsku podršku, okrjepne stanice, te ručak i piće nakon utrke.
Za najbolje plasirane osigurane su vrijedne nagrade. Pobjednici polumaratona i utrke na 10 kilometara osvojit će noćenje za dvije osobe s polupansionom u Aminess objektu 3* ili 4*, drugoplasirani ulaz u SPA zonu wellness centra hotela Aminess Maestral, a trećeplasirani Aminess poklon paket. U utrci na 5 kilometara, prvoplasirani osvajaju ručak za dvije osobe u restoranu Half8, dok ostale nagrade ostaju iste.
Osmo izdanje Novigrad Cittanova Runa nastavlja tradiciju sporta, zajedništva i pozitivne energije – pozivamo sve zainteresirane da se prijave i postanu dio ove sportske priče u predivnom zimskom ambijentu Novigrada.
]]>Staza kojom se trčalo i hodalo duga 8,5 kilometara s visinskom razlikom od 655 metara, a skoro cijelim putem trči se ili hoda po označenoj planinarskoj stazi duž prelijepih obronaka Ćićarije te kroz Park prirode Učka.
Kad su u pitanju najbrži sudionici utrke, u kategoriji žena najbolje vrijeme imala je Lara Jurčić Matošević (1:13:42), drugo mjesto osvojila je Martina Bačac (1:14:16), dok je na treće mjesto utrčala Tijana Dorčić (1:15:07). Kod muškaraca prvo mjesto osvojio je prošlogodišnji pobjednik Bojan Ivošević iz Rijeke s novim rekordom staze (0:48:17), drugo mjesto Igor Rudan (0:49:32) a Christian Gallo (0:52:49) je bio treći.

‘Kad sam preuzeo ulogu vođenja društva, počeo sam istraživati po arhivi da upoznam malo povijest. Tako se upravo i rodila ideja prvo za obnovu časopisa Perun, a nakon toga i obnovu brdsko-trail trke. Pronašao sam zapise da se održavala trail utrka od Lupoglava, sa startom kod željezničkog kolodvora, pa sve do kuće na Koritima po planinarskom putu. Imamo spremljene rezultate koji su se u ono vrijeme mjerili vjerojatno ne kao danas. Nije to tada bio neki veliki broj sudionika, ali utrka se održavala više godina. Kako je to tada bila prva službena trail utrka u Istri, predložio sam našem Upravnom odboru da je reaktiviramo te da je posvetimo Elviri Putini, našoj svima dragoj planinarki koja nas je radi nagle bolesti napustila. Elvira Putina je na mene osobno pustila veliki dojam kao jedna jako pozitivna i dobra osoba, samim tim i tragedija njenog preranog odlaska bila je još i veća. Upravni odbor PD Glasa Istre je to prihvatio, a naša obnovljena utrka dobila je naziv Memorijalna brdsko-trail utrka Elvira Putina. Volimo reći da je naša utrka mala, ali srcem velika. To se sada već drugu godinu i pokazuje. Utrka zrači jednom stvarnom i iskrenom pozitivnom energijom. U utrci su svi uključeni, kako trkači, tako i cijela vojska ljudi koja pomaže u organizaciji sportsko-rekreativnog događaja. Nama ovo nije primarna djelatnost te nam je u neku ruku i novost. Zadovoljni smo odazivom sudionika, brojkom koja se vrti između 55 do 75 ljudi kroz dvije godine. Tu je i jako puno planinara koji ne trče, nego se odazovu na događaj. Bude tu prisutan popriličan broj duša. Zato vas pozivamo da se vidimo i sljedeće godine na našoj maloj, ali srcem velikoj utrci’, istaknuo je predsjednik Planinarskog društva Glas Istre Željko Ravnić i dodao:
‘Zahvala ide i suradnji s HGSS-om te Općinama Lanišće i Lupoglav te JU PP Učka. Hvala mještanima Lupoglava, Pristava, Semića i Brgudca. Hvala im na podršci te se nadam da ćemo ovu suradnju nastaviti u još ljepšem i boljem izdanju. Posebna se želimo zahvaliti gospodinu Mischelu iz grupacije Lalizas koji nam je omogućio idealnu poziciju starta utrke. I svakako hvala obitelji Putina koja je bila dio ovog događaja od samog početka te su i jučer bili ravnopravni dio naše male planinarske obitelji na Koritima’.
Nakon utrke, završni program i proglašenje pobjednika održano je ispred Planinarske kuće Korita. Utrka je bila regulirana prema naputcima, pod nadzorom oka i štoperice nezaboravnog suca utrke Dragana Radomirovića, koji je ujedno trčao trku početkom 90-tih godina prošlog stoljeća.
]]>‘Od važnijih manifestacija koje organizira klub tu je Ho! Ho! Ho! Run humanitarna utrka koja je prošlogodišnjim, trećim izdanjem okupila više od 400 trkača, Puntatlon aquatlon utrka umaškog akvatorija i lungomarea te Jazavac trail, simpatična trail utrka koja se odvija u pitoresknim Bujama’, kazao nam je Nenad Popović, predsjednik Udruge i dodao:
‘Škola trčanja se odvija na atletskom poligonu OŠ Marije i Line i to dva puta tjedno. Vikendi su rezervirani za utrke ili zajedničko trčanje svih članova kluba na umaškim stazama uz more ili popularnoj Parenzani u predjelu naselja Kanegre. Redovito po završetku proljetnog ili jesenskog turnusa škole trčanja odlazi se organizirano na utrku uglavnom dužine polumaratona i desetke. Lani su to bile Fužine i Ljubljanski maraton gdje je nastupilo više od 60 Olimpikovaca. Od značajnijih rezultata ističem drugo mjesto ekipno na Prvenstvu Hrvatske u Trailu (Valamar trail) te treće mjesto pojedinačno na Prvenstvu Hrvatske na 100 km u Sv. Martinu na Muri’.
Ne manje važno u cijeloj priči je da je Zajednica sportskih udruga Grada Umaga prepoznala trud svih članova kluba, pa je klub nagrađen kao najbolji u Gradu (ženska kategorija) za 2017, a ima i najboljeg trenera Grada Umaga u prošloj godini.
Na kraju, naglasimo i da se čak 13 članica Olimpik Umaga priprema za ovogodišnji nastup na super prestižnom maratonu u New Yorku. Vrijedne trkačice koje u studenome planiraju nastup u Velikoj jabuci su Ana Benčić, Cristina Vojić Krajcar, Dunja Leka Brozić, Iva Nuić, Jana Benvegnu-Leban, Josipa Popović, Marina Melon Rotar, Mirjana Berač, Natalija Glavinić, Nena Mataija Valh, Rahela Černeka Jacin, Saša Rot Zankola i Tisa Ćus Kovačić.
Neven Miladin
]]>
Start i cilj obiju utrka bit će u prelijepom Stella Marisu, kompleksu poznatom upravo po svojim sportskim i rekreativnim sadržajima, smještenim tek 20-tak metara od uređenih plaža oko kojih je borova šuma. Staze po kojima će se trčati su ravne i lagane za trčanje, a večernje temperature zraka u vrijeme održavanja utrke tradicionalno su ugodne.
U okviru Umag night RUN-a održat će se i utrka za najmlađe koji će se moći rekreirati, zabaviti i osvojiti pokoju nagradu. Bit će pripremljene staze od 200 do 500 metara, a moći će sudjelovati djeca od već 4 godine. Start dječje utrke, uz glasno navijanje roditelja i sudionika ‘velikih’ utrka, predviđen je u 20.30 sati, a sudjelovanje je besplatno. Nakon utrke za djecu je osiguran zabavni program, pizza party te – što je posebno važno – čuvanje djece dok su roditelji na glavnoj utrci.
Prijave se otvaraju uskoro na web stranici Stotinka.hr, a cijene startnine svakako će mnogima biti poticajne da se prijave i možda baš u Umagu otrče svoju prvu utrku u životu.
Dodatne informacije o utrci:
Web: Colours of Istria
Raspis: Umag night RUN
]]>Odbijala me i ta vremenska uređenost: utorkom i četvrtkom u 18 sati, i svaki utorak i četvrtak u ta doba. Tko zna što se još tada može, meni zanimljivo, događati; ne volim tu vojničku zadanost, baš stalno tako… I onda još to grupno kretanje, izloženost pred skupinom, njah, pa moraš nešto i pričati, a možda mi nije ni do priče ni do društva, pa strepiš kako su svi brži i sposobniji i imaju taktiku, plan, cilj, pa da bar nemaš masnu kosu… Mislila sam da sam individualac kojem će grupa zapravo biti teret. Nije mi bio problem ići sama trčati, ali, naravno, nikad to ne bi bilo u vrijeme koje sam planirala.
A onda sam, nakon što sam prežvakala sve razloge protiv, potaknuta pričom prijateljice koja je bila jedna od tih „igračaka“, i sama sa svog balkona sišla u tu skupinu šarenih trkača i shvatila sam da smo svi sličniji nego što se izdaleka čini. Prvi susreti i pogledi bili su puni odmjeravanja, plahosti, mjerkanja, nesigurnosti, zapitanosti… No vrlo brzo, dijeleći to zadano vrijeme, postalo mi je jasno da je moja grupa posebna. Možda i samo zbog toga što sada nisam promatrala s balkona, nego iz blizine i s iste ravni, pa su „igračke“ postale stvarni i zanimljivi ljudi, a možda i zato što upoznavanje, i zajedničko koračanje, zajedničko savladavanje određenog puta i postizanje cilja, nužno skida slojeve društvene i svake druge zakrabuljenosti i pruža užitak zajedništva, uzajamnosti, solidarnosti. Ukratko, postali smo ekipa! A onda je i do cilja bilo lakše.

Tko trokira, profitira
Moj najveći početnički strah bio je da neću uhvatiti ritam, da neću stići do polumaratona, normalno, ni u snu, i da će ta škola biti nešto umarajuće i teško s obzirom na to da je ipak riječ o – školi. U glavi sam vrtjela prizor: skupina koja je odmakla daleko ispred mene, svi složni, lakonogi, a ja jedina gulim na distanci, uspuhana, očajna, promašena… Dočim, trenera sam vidjela kao svojevrsnog nadzornika čija je glavna uloga u tome da u neko doba kaže: čuj, mala, nije ovo za tebe, batali.
Strah stvarno može biti vrlo maštovit, no sreća pa i život zna iznenaditi, na najljepši mogući način. Škola koju sada već godinu dana pohađam za mene je upravo takvo iznenađenje, napredak, užitak, bolji dio dana: utoraka, četvrtaka i subota – uvijek u isto vrijeme.
No ako maknemo na stranu strahovanja i početničko malodušje, sve je zapravo u tom ‘školovanju’ bilo vrlo ugodno i smisleno. Trener, antinadzornik, odigrao je ključnu ulogu, kako u razvijanju strategije trkačkog napretka i optimizma tako i u poticanju drugovanja i inih uživanja. Strpljenje koje je uložio u naše opetovano informiranje, hrabrenje i poticanje graniči s yoginskom karakteristikom. I ne, nema onog tko na kraju skupine trči sam jer trener trči uz njega i cijelo ga vrijeme zabavlja. Tko trokira, profitira.
Kad će taj utorak?
Nadalje, veliko otkriće za mene je spoznaja da je manje više čak i u trčanju, da nema vajde od forsiranja i da treba poštovati granice organizma kako bi mogao pomaknuti granice dosega. Bili smo beskrajno skeptični kada nam je na početku trener objasnio kako ćemo za osam mjeseci istrčati polumaraton: kako ne strići obrvama kada smo tada jedva izdržavali tri minute trčanja? Računali smo, OK, čovjek je prošao razne menadžerske seminare, učilo ga nabrijavati atmosferu i ekipu, ali malo je ga je odveć zelo. Nismo mi taj materijal. Ali od tri do pet, od pet do deset, mi smo doista stigli od deset minuta do deset kilometara pa onda i do dvadeset i jedan. Ima nešto u taktici, a nešto i u ustrajnosti, i u onoj disciplini koja mi je prvo bila odbojna, a onda je stvorila gotovo ovisničku želju: kad će taj utorak? Treninzi su bili jasno osmišljeni: zagrijavanje, trčanje, istezanje, kasnije vježbe snage. Odmah sam uočila grešku koju sam radila dok sam sama trčala: ja sam naprosto trčala, i ako bi mi ostalo snage, istegla bih se.
Još jedna velika prednost škole je što ne morate ni o čemu misliti: radite ono što vam kaže trener. Vi se doista možete prepustiti ritmu, disanju, meditativnosti ugođenog kretanja, prirodi, upoznavanju svoga tijela, njegovih kapaciteta, ako imate daha i brbljanju s kolegama… I to su benefiti vođenog trčanja kojem sam se toliko opirala.
Postupnost kojom nas je trener vodio od treninga do treninga, ciljane vježbe, redovita motivacijska pisma i opuštajuća druženja, informacije i savjeti o obući, prehrani, ozljedama, oporavku, prilagođavanje različitim podlogama, vremenskim uvjetima, zamišljanje (trenera) nad svakim pojedinim problemom ili pitanjem, poticajno uključivanje u utrke i od najvećih je sumnjičavaca u svoje sposobnosti (kimam glavom) učinilo pristojnu trkačicu: ne zabušavam više sa zagrijavanjem, upoznala sam svoje tijelo pa tako znam prilagoditi i način trčanja, trčim redovito i raznoliko, istežem se ozbiljno i odmah poslije trčanja, vodim računa o hidrataciji, stavljam baf na usta ako je hladno, odmaram se i ne forsiram – tu sam među boljima – i uživam!
Trčanje o kojem pričam je rekreacijsko, ono ne postavlja pred nas profesionalne zahtjeve za određenim rezultatima, ali osvjetljava jedan vrlo važan trenutak, a to je da se zapravo uvijek nadmećemo sa samima sobom, podižemo postupno letvicu vodeći računa i o kondiciji i o užitku, pokušavamo tijelo učiniti što funkcionalnijim jer računamo da će nam još dugo služiti. Kroz godinu dana škole svatko se ozbiljno pomaknuo, napredovao, i to ne samo u smislu rezultata i kilometara već mentalno: svi sada znamo da možemo nešto što je dobar dio mislio da nikad neće uspjeti, i da možemo i bolje nego što smo mislili, da ima u nama snage čije raspone nismo slutili.

Terapeutski učinci na grupu
Nakon godine dana trčanja razmišljam o tome kako smo imali sreću da nas pogodi ovakav trener i da se sastavi ovakva grupa. Kako nije stvar samo u rezultatu, postignutom vremenu ili pređenim kilometrima, nego možda čak i više u tome što nastane između ljudi s kojima dijeliš dio dana, želja, aktivnosti, života. Kako je to druženje u koje se sve više pretvaraju naši treninzi ono ljepilo koje ljude drži zajedno i u dobrom raspoloženju i znači im i u drugim životnim situacijama. Razmišljam o tome kako nema onog napornog nadmetanja, nego smo doista jedni drugima podrška, ne samo na stazi. Razmišljam o tome kako se isplati uložiti energiju, vrijeme, pa i ohrabriti se na otvorenost jer čini se da je na pravom mjestu: od svake dobre i ustrajne geste nastane nešto još veće i bolje. Razmišljam o tome kako je zapravo posebno što imamo trenera koji tako širokokutno promatra stvari, cjelinu, život, nije fokusiran samo na trkaću stazu. Ali možda nas upravo time – druženjem i zajedničkim blagovanjima – motivira i potiče da budemo bolji i na toj stazi. A možda ti terapeutski učinci grupu učine još homogenijom i dugovječnijom.
Za mene, snaga grupe, kako je trener Erik naslovio jedno pismo, neočekivana je, dodana vrijednost ove škole. Lako se zapravo na nju navući. Nešto o tome može se naći i u kultnoj knjizi Rođeni za trčanje: „Razlog zašto se utrkujemo nije toliko da pobijedimo druge, nego da budemo jedni s drugima. … Uostalom, što nam drugo preostaje? Ništa osim da trčimo kao ludi i da se držimo zajedno. Ljudi su među najdruštvenijim i najkooperativnijim primatima jer jedina naša obrana u okrutnom svijetu bila je naša solidarnost“.
Trčite da si budemo bliži i da se bolje razumijemo!
Nives Franić
]]>Olimpik Umag ove godine očekuje 500-tinjak natjecatelja koji će trčati duž umaške obale. Za dobru atmosferu zadužena je i ove godine Banda Berimbau, skupina bubnjara iz Trsta, a njima je pridodana grupa Pop Gunz. Prošle godine utrku pod kapicom Djeda Mraza otrčalo je skoro 400 natjecatelja iz Hrvatske i susjednih zemalja.
Startnina je simbolična te iznosi 50 kuna, a uključuje kapicu Djeda Mraza, startni broj s čipom, primjerak magazina Trčanje, okrjepu i ručak nakon utrke. Lokalni vinari nagradit će prva tri natjecatelja u obje utrke, u muškoj i ženskoj konkurenciji.
Više informacija na FB stranici Olimpik Umag Running Teama.
]]>Zanimljivost koja će razveseliti sve natjecatelje je sponzorski doprinos Plave Lagune, pa će ovogodišnje izdanje Istarske zimske lige u trčanju imati i dodatak Powered by Plava Laguna, a dugogodišnji partner Vina Matošević pojačat će svoj angažman, što znači da ćemo u ovoj godini moći očekivati veći broj sponzorskih nagrada te dodatnih nagradnih igara. Primjerice, Vina Matošević će na svakom kolu najbržeg muškog i ženskog natjecatelja nagrađivati bocom vina, a uz to će se organizirati i nagradne igre u kojima će pobjednici dobivati sponzorske poklone. Tu su još i stari partneri Optika Passage i Vitalis te Grawe osiguranje koje će osigurati natjecateljima policu od ozljede.
Startnina za svako pojedinačno kolo iznosi 40 kuna, a ako se uplati kotizacija za svih devet kola, tad je ukupna cijena 120 kuna. Prije svakog kola, tradicionalno, bit će organizirane i utrke za djecu.
‘Kao i svake godine imat ćemo pretprijave za klubove, udruge i grupe kako bi se izbjegle gužve uoči starta 1. kola. Svaki klub mora dostaviti spisak, sa svim potrebnim podacima natjecatelja na e-mail [email protected]. Imena natjecatelja bit će vezana za startni broj, pa stoga neće biti moguće startne brojeve prenijeti na drugu osobu. Liste se moraju dostaviti najkasnije do 26. listopada’, stoji u priopćenju organizatora u najavi Zimske lige na web stranicama SD Trickera.
Neven Miladin
Foto SD Trickeri
Osim utrke na 21 kilometar održana je i utrka na 6 kilometara, pobjednici su bili Daniel Ivaničić i Kristina Vanceta, te polumaratonska štafeta u kojoj su za svaki tim trčala dva člana. Ukupno najbrži bili su Ivica Sinčić i Petko Drakulić s rezultatom 1:25:29, u konkurenciji žena slavile su Ana Benčić i Nena Mataija Valh (1:49:05), a u muško-ženskoj kombinaciji Alenka Gašparič i Tomaž Kolar (1:55:00).
Rezultati – polumaraton (M):
Rezultati – polumaraton (Ž):
Rezultati – polumaraton štafete (M):
Rezultati – polumaraton štafete (Ž):
Rezultati – polumaraton štafete (Mix):
Rezultati – 6 km (M):
Rezultati – 6 km (Ž):
Uobičajene rogaine utrke održavaju se u vremenskom limitu od 24 sata tijekom kojih iskusni timovi znaju prijeći i 100 kilometara vrlo teškog terena. U Žminju i okolici vremenski limit za trail natjecatelje je 6 sati, a svoju priliku za dokazivanje imat će i MTB vozači.
‘Rogaine je vrlo popularan u nekim zemljama svijeta, prvenstveno u Australiji, na Baltiku i u Španjolskoj. Do ideje je došlo kroz razvoj trekinga na području Hrvatske, prvenstveno Istre. U nedostatku pravih karata za orijentacijska natjecanja, onemogućen je razvoj orijentacijskog trčanja i jedini logičan korak u smjeru razvoja tog sporta je bio malo modificirati treking. Ovakve aktivnosti svakako imaju i edukativan karakter jer je za uspješno svladavanje utrke potrebno koristiti zemljovid i kompas. Nažalost, u današnje vrijeme sve se manje ljudi zna služiti kartom i kompasom, a upravo je to jedna od naših temeljnih zadaća, da ljude podsjetimo na boravak i zabavu izvan kontroliranih uvjeta’, kazao nam je Alen Paliska, jedan od onih koji su osmislili tu zahtjevnu, ali i zabavnu trku naglašavajući da je ime Štriga odabrano zbog uobičajeno noćnih uvjeta trčanja na rogaine utrkama.
Naime, na istarskom dijalektu (i međimurskom) riječ štriga je sinonim za vješticu. Premda je start naše Štrige u jutarnjim satima, točnije u 10 sati, povezanost s vješticama ipak ostaje.
‘Ideja Štrige je da se svake godine održava na drugom mjestu u središnjoj Istri, željeli smo zadržati ime iz dijalekta, istarski štih’, dodao je Paliska.
Ako vam se sviđa ideja i poželite sudjelovati na Štrigi, tad je važno znati da su prijave otvorene do 15. listopada i to na portalu Stotinka.hr. Trčanje prelijepim pejsažima središnje Istre, kroz naselja koja datiraju iz željeznog doba, nesumnjivo je doživljaj koji ne treba propustiti. Stoga, prepustite se mašti i letite stazom poput pravih štriga (vještica)…
Neven Miladin
Foto Dejan Hren