Dvije poznate hrvatske stručne edukatorice, Asja Petersen i Vjerna Nevistić, obje dugogodišnje suradnice magazina Trčanje, pokrenule su Učilište Equilibrium s programima joga i pilates instruktora. Polaznici će od studenoga kroz 300 sati teorijske i praktične nastave dobiti zvanje instruktora koje će se upisati u radnu knjižicu i vrijediti u svim državama Europske unije

Moderno doba, pogotovo u vrijeme pandemije korona virusa, u čovjeku ili budi onaj iskonski nagon za kretanjem ili nas jednostavno ‘zalijepi’ za gamerske stolice ili udobne trosjede. Gotovo i da nema treće varijante. Srećom, premda je Hrvatska statistički na posljednjem, najgorem mjestu po pretilosti među odraslom muškom populacijom, ipak se neki pomaci na bolje vide unazad nekoliko godina. Rekreativne aktivnosti u pojedinačnim sportovima kao da su buknule, pa u parkovima ima sve više trkača, bazeni su puni plivača, na planinama srećemo sve više ljudi. Naravno, punije su i teretane, pilates i joga studiji. Je li to dovoljno da se za godinu, dvije promjeni loša statistička slika Hrvata, tek nam ostaje vidjeti, no činjenica je da su se stvari pokrenule s mrtve točke.

Potreba za kvalitetnim, stručnim kadrovima, u svim tim slučajevima sve je veća. Dojma smo kao da nema dovoljno kineziologa koji bi preuzeli vođenje tisuća i tisuća rekreativaca, od početnika do naprednih i iskusnih sportaša. Zato pojavu svake nove institucije koja nudi kvalitetan i stručan program edukacije za instruktora ili voditelja nekog sporta treba pozdraviti i podržati.

Naše dvije vrlo stručne edukatorice, Asja Petersen i Vjerna Nevistić, obje i dugogodišnje suradnice magazina Trčanje, nakon dugih priprema pokrenule su upravo jednu takvu instituciju i s upisima prve generacije joga i pilates instruktora kreću u narednih mjesec, dva. Riječ je o Učilištu Equilibrium koje će nuditi program od 300 sati teorijske i praktične nastave, a nakon uspješno svladanog programa polaznici će dobiti zvanje instruktora koje će se upisati u radnu knjižicu i vrijedit će u svim državama Europske unije.

‘Dugo već razmišljam o ideji pokretanja Učilišta i sad je stiglo vrijeme za realizaciju. Nakon prisilnog čekanja rada na tom projektu radi epidemije korona virusa, s Vjernom sam krenula na dug put skupljanja papira, osmišljavanja i pisanja programa te pripremanja svega što je potrebno da bi se jedno Učilište pokrenulo. Puno je posla bilo pred nama, no s Vjernom je lako raditi, zaista se odlično nadopunjujemo’, kazala nam je na početku razgovora Asja Petersen, naglašavajući želju da znanje i veliko iskustvo prenese na mlade generacije:

‘Došla sam u godine kad sam sasvim sigurna u ono što radim i želim to znanje i iskustvo prenositi mladim generacijama bez da moram pristajati na ikakve kompromise’.

Program je spreman i polaznicima će nuditi edukaciju za zvanje instruktora joge i pilatesa. Štoviše, Asja i Vjerna uspjele su prve u regiji registrirati formalnu edukaciju za Pilates Reformere.

‘Svi naši programi su koncipirani tako da pristupaju pokretu s aspekta biomehanike i anatomije, pa su sigurnost i zdravlje temeljni principi našeg rada. Uostalom zajedno imamo 60 godina radnog iskustva. Želimo educirati vrhunske stručnjake i buduće instruktore koji će se isticati među drugima. Velika je pogodnost da za cijenu jednog programa dobijete dva. Naime, do sada se na tržištu nudio samo program Mat Pilatesa, a kod nas će polaznici dobiti edukaciju Reformera i Mata za cijenu jednog programa’.

Kad je u pitanju joga tad je Vjerna Nevistić apsolutni autoritet za sastavljanje programa i vođenje edukacije.

‘U programu za instruktora joge spojen je moderni, znanstveni pristup vježbanju joga pozicija i jogijskih disanja koji je potkrepljen anatomijom i fiziologijom našeg tijela, s tradicionalnim pristupom koji opisuje utjecaj na naš um i energetsko tijelo. Samo ona vrsta kretanja i vježbanja koja nam je ugodna, a to ne isključuje da je zahtjevna i intenzivna te da se nakon nje osjećamo puni energije i poletno, može se zadržati kao trajna navika’, naglasila je Vjerna dodajući da unatoč percepciji joge kao opuštajućeg vježbanja bez puno pravila, proces izvođenja pozicija baš i nije tako jednostavan:

‘Moja omiljena izreka je ‘nema slobode bez discipline’. Tako i u jogi koja je često percipirana kao ležerna i opuštajuća aktivnost u kojoj nema baš pravila, insistiram upravo na pravilnom izvođenju pozicija i zakonitostima njihovih slaganja’.

Upisi na Equilibrium startat će tijekom listopada, a prvi sat predavanja krenut će 11. studenoga.

‘Za upis na Učilište nije potrebno prethodno iskustvo u jogi ili pilatesu. Mi smo ovdje da polaznike naučimo svemu što i mi znamo, pa ako i kreću od nule, nema problema, 300 sati je pred njima i imaju vremena savladati sve izazove koje smo u edukacijskom procesu predvidjele. Iskreno, jedva čekamo da krenemo s prvim satima’, kazale su nam Asja i Vjerna na kraju.

Asja Petersen verificirani je međunarodni pilates instruktor i edukator te vlasnica studija s najduljom tradicijom vježbanja pilatesa u Hrvatskoj. U mladosti se aktivno i natjecateljski bavila body buildingom, no s vremenom se prebacila na pilates. Osmislila je Focus Point tehniku kojom je modernizirala i unaprijedila zastarjele koncepte pilates metode. Predavala je na svim važnijim domaćim edukativnim institucijama koje su imale program pilatesa, a kroz njezin Studio Petersen prošlo je već 16 generacija instruktora.

Vjerna Nevistić diplomirala je na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu s usmjerenjem Osnove kineziološke transformacije, a cijeli se život bavi pokretom i proučavanjem kako pokreti utječu na ljude. Tijekom svog 30-godišnjeg iskustva instruktorice joge živjela je i radila u Americi kao fitness i yoga instruktor, u Pragu je 2003. otvorila prvi praški Hot joga studio, a u glavnom gradu Češke je završila i MBA na američkom sveučilištu UNYP. Od 2007. predavala je jogu na Kineziološkom fakultetu, a tri godine kasnije otvorila za sada jedini Venus Hot yoga studio u Hrvatskoj.

Većina trkača bi prvo trebala naučiti kako pravilno hodati, a tek onda prijeći na trčanje. Tijelo treba postepeno privikavati na trening, što često nije slučaj. Kao protuargument ljudi znaju reći da je trčanje urođeni, prirodni pokret, i s tim se naravno slažem, ali na žalost mi više nismo u harmoniji s prirodom i adaptirali smo se na sjedalački način života

Znamo da u najčešće povrede kod trkača spadaju problemi s koljenima, Ahilovom tetivom, kukovima (češće boli samo jedan), kralježnicom (naročito donji dio tj. u sakroilijakalnom zglobu) te plantarni fascitis. U 80 posto slučajeva povrede nastaju uslijed repetitivnog stresa i kao posljedica pretreniranosti kod trkača. Većina povreda tog tipa bi se mogla izbjeći i spriječiti pa ne bismo bili prisiljeni na duge stanke i prilično skupe posjete liječnicima i fizioterapeutima.

Smatram da većina ljudi krene trčati bez ikakve pripreme, pritom prvenstveno mislim na rad s kvalificiranim trenerom koji će znati sastaviti kvalitetan plan rada. Veliki broj ljudi krene trčati u nadi da će skinuti viškove kilograma, a ne uzima u obzir pod kolikim (ogromnim) stresom su izloženi njihovi ionako preopterećeni zglobovi.

Iz moje perspektive vrlo specifičnog rada usmjerenog na prevenciju i ‘popravke’ statike tijela, većina trkača bi prvo trebala naučiti kako pravilno hodati, a tek onda prijeći na trčanje. Tijelo treba postepeno privikavati na trening, što često nije slučaj. Kao protuargument mi ljudi znaju reći da je trčanje urođeni, prirodni pokret, i s tim se naravno slažem, ali na žalost mi više nismo u harmoniji s prirodom i adaptirali smo se na sjedalački način života. Uostalom, brojke i statistike pokazuju samo sve veći porast povreda kod rekreativnih trkača.

Smatram da prioritet uvijek treba biti rad na statici tijela i jačanju trupa, jačanju i održavanju stopala i gležnjeva. Trkači se često žale na probleme s koljenima, ali nekad je ta povreda samo posljedica loše organizacije odnosa stopala i gležnja te kukova i leđa.

I na kraju dotakla bih se samo teme istezanja koje se često smatra rješenjem za mnoga bolna stanja. Ako na istezanje mislimo opuštanje onda sam svakako za to, samo se koristi pogrešan izraz. Primjećujem da se često umjesto zagrijavanja koristi istezanje što će samo znatno pridonijeti lošijem rezultatu i brzoj povredi (trkači trebaju jake, čvrste opruge, a ne labave i preelastične).

Zato nađite dobrog trenera, uložite u pripremu, naučite kako pravilno i pametno i tek onda krenite skupljati kilometražu!

Znanost nam je u zadnjih desetak godina jasno dokazala kada, koliko i treba li uopće raditi vježbe istezanja. Postoje jasna pravila igre, zna se koliko se dobiva, a koliko gubi nepravilnim konceptima treniranja. Površnost i neznanje su glavni krivci za nepametno treniranje, a discipline koje su tu najčešće na udaru su svakako joga i Pilates. Međutim, ni treninzi trčanja, trekinga ili treninzi u teretani nisu pošteđeni nezdravih i nepotrebnih vježbi istezanja.

Nedavno sam bila na utrci uoči čijeg starta je mlada trenerica najavila zagrijavanje, a onda je u idućoj rečenici rekla „Hajmo se malo istegnuti“. Zašto bismo se prije utrke istezali? Srećom nitko se nije istezao jer je najavljeno „zagrijavanje“ počelo 15-tak minuta prije trke, kad smo svi već bili stisnuti k’o sardine pred startom, tako da se nije moglo ni disati, a kamoli micati.

Znam da će sad mnogi od vas pomisliti da nisam u pravu. Reći ćete da vas sve boli nakon treninga, da se osjećate slomljeno, da vam pucaju stražnji dijelovi natkoljenice. Jedan od čestih uzroka tih neugodnosti je nedostatak stabilnosti i jakosti. Posljedice su onda razne mišićne kompenzacije te osjećaj jake zategnutosti u mišićima. Mišljenja sam da nije mudro rješavati posljedice, već smatram da valja naći uzrok problema i njega ukloniti. Nimalo lak zadatak.

Iz mojih 30 godina prakse mogu bez imalo sumnje tvrditi da je funkcionalno tijelo uvijek stabilno i takvi ljudi uglavnom nemaju posebnu potrebu za istezanjem. Provjerite imate li snažan trup, kakva vam je postura, stabilnost koljena i gležnja, jesu li vam stopala snažna, postoje li veće asimetrije između lijeve i desne strane tijela, prednje i stražnje strane, kakva vam je ravnoteža.

Evo i poučne priče za kraj. Sretnem neki dan poznanicu. Bitno mlađu od mene. Vidim na FB da već nekoliko godina trči cestovne utrke. Pomislim, tko zna do kad će trajati, jer se sjećam kako se kretala kad je dolazila na par mojih treninga. Vidim da šepa, pitam što je bilo i tako krene razgovor. Završi na tome da ipak treba doći k meni da sad to „popravimo“, a ionako ništa drugo ni ne može. A moglo je bez toga. Uz pravilan koncept treninga. Pravilnu pripremu. Optimalnu kilometražu. Zato trenirajte pametno, ulažite mudro u svoje zdravlje.

Asja Petersen

U punom je zamahu sezona upisa u razne sportske aktivnosti. Nudi se svašta, od jeftinog do skupog, od kvalitetnog do upitnog po zdravlje. Manje više sam već sve čula i vidjela, teško se iznenadim i gledam svoja posla.

Ali ova sezona je ipak donijela nešto novo što me prilično zasmetalo. Prateći trkačku populaciju, čini mi se da bol, tj. povreda postaje nešto normalno, ponekad čak ima i status malog trofeja. Moram se tu odmah ograditi od vrhunskih sportaša kojima su povrede dio posla. Za razliku od rekreativaca, oni i svi članovi njihovih skupih timova čine sve moguće kako bi se ozljede prevenirale, jer znaju koliko će ih to koštati u svakom aspektu njihove sportske karijere.

Mi smo izdržljiva bića, adaptiramo se na razne izazove i situacije, ali ne razumijem zašto bismo trenirali tako da upropaštavamo zdravlje. I pritom bili uvjereni da je to u redu. Ili možda malo manje dramatično, zašto pristajemo da dok poboljšavamo aerobni kapacitet i izdržljivost (i da, trošimo neke kalorije), pogoršavamo stanje u kojem je naša kralježnica, kukovi i/ili koljena.

A relativno je lako, jednostavno i brzo dobiti sve odjednom. Bez minusa. Bez iznenađenja na kraju kad vam stigne račun za nepravilno treniranje. Baš mi je žao kad mi u ruke dođe netko tko je na kraju ipak morao stati i odustati od trčanja, a prije je još i potrošio puno novaca na razne tretmane koji se često svode na otklanjanje posljedice, a ne uzroka problema.

Možda zvuči nelogično, ali ne postajete bolji trkač samo tako da povećavate volumen treninga i kilometražu.Treba riješiti posturalne nepravilnosti, naučiti pravilno koristiti i jačati mišiće trupa (a to nisu samo trbušnjaci), ojačati i vratiti u funkciju stopala i stabilizirati koljena.Trebali biste znati kako se mišići opuštaju, zašto su mnoga istezanja kontraproduktivna.

Ako vam ‘tvorničke postavke’ nisu dobre, samo trčanje ih sigurno neće popraviti već će se često desiti baš suprotno. Dakle, razmislite malo kako ćete mudro trošiti svoje vrijeme (i tijelo) i pobrinite se da pametno trenirate!

Asja Petersen

Tko čeka, tu i tamo dočeka. Sretna sam da sam eto i ja dočekala da jedna od mojih najdražih sprava za vježbanje napokon zauzme mjesto koje joj pripada. Sad već prilično davne 2003. godine otvorila sam prvi potpuno opremljen Pilates studio u regiji, dakle s Reformerima, Cadillacom, Foot Correctorom, Big Barrelom i Chairom. Za čas su svi termini bili puni, liste čekanja duge, a još duži moji radni sati – u prosjeku 11 treninga na dan. Pokrenuo se trend, ali uglavnom bez rekvizita. Najveći dio muške populacije je s podsmjehom gledao na Pilates i potpuno pogrešno zaključio da je to neka vrsta hibrida joge i stretchinga.

Srećom da je biznis dobro krenuo, jer je u to vrijeme glavna zvijezda bila tzv. Pilates lopta. Voljela bih da jedanput i zauvijek kažem da je Joseph H. Pilates osmislio i dizajnirao fantastične rekvizite, ali nikad nije radio niti jednu jedinu vježbu na bilo kakvoj lopti. Nemam ništa protiv lopte, koristimo je ponekad i mi u studiju, ali ne postoji Pilates lopta.

Pilates tehnika je i dalje u uzlaznoj putanji, što pokazuje i veliki broj upisanih polaznika na Fitnes učilište na kojem već godinama predajem Pilates i koja spada u formalno obrazovanje, što me iznimno veseli. Drago mi je da sam u prilici podučavati mlade generacije trenera i instruktora budući da se moramo uskladiti s novim saznanjima iz biomehanike i funkcionalne anatomije. Značajan broj vježbi (barem 50 posto) iz klasičnog Pilates programa više nisu prihvatljive za zdravlje kralježnice (tu naročito mislim na fleksiju kralježnice pod opterećenjem).

Joseph Pilates je bio daleko ispred svog vremena kad je osmislio sprave kao Reformer ili Footcorrector ili sad već skoro zaboravljeni Breath-A-Cizer, baš kao i njegova je filozofija vježbanja. Intuitivno je znao što kome treba, ali nažalost taj dar nije mogao uspješno prenijeti na mnogo drugih trenera.

Brojni su razlozi zbog koje je ova tehnika vježbanja preživjela prelaz u novo stoljeće, te ostala na zasluženoj poziciji bez obzira na poplavu raznih fitnes trendova. Veliki broj vrhunskih sportaša kao što su olimpijci Andy Muray (tenis), Dana Vollmer (plivanje), Missy Franklin (plivanje), David Boudia (skokovi u vodu), Kerry Walsh-Jennings (odbojka) i Haley Anderson (plivanje) je u svoje treninge ubacio i Pilates. Ili Lebron James, Nate Burleson, Brandin Cooks te mnogi drugi. Možda populaciji koja više prati neku drugu scenu imena kao što su Lady Gaga, Kate Winslet, Madonna, Cameron Diaz pa čak i svima nam drag Arnold Schwarzenegger, zvuče zanimljivije.

Svi oni vježbaju na spravi koju je Pilates dizajnirao davne 1930. i nazvao ju je Universal Reformer. Sprava radi na sustavu opruga i ima pokretnu podlogu. Jednostavna, efikasna i zahtjevna ako se pravilno koristi. Nažalost, često se na Reformeru rade ‘vježbe’ koje su opasne po zdravlje ili su jednostavno neopisivo glupe i beskorisne.

Jedna od zabluda je da Reformer služi istezanju. Naravno da u sklopu određenih položaja dolazi do specifičnih istezanja, ali to mu svakako nije glavna i osnovna svrha (ako čitate moje tekstove iz broja u broj, mislim da uviđate da imam problem s pojmom istezanja u svrhu sanacije određenih problema s kojima se većina ljudi susreće). Reformer pomaže u puno važnijim stvarima kao što su poremećaji posture i mišićnog disbalansa, pridonosi optimalizaciji amplitude pokreta, održavanju optimalne funkcionalne dužine mišića. Takav način treniranja razvija fokus i koncentraciju te pomaže pri učenju kvalitetnijeg načina disanja.

Naravno, kao i u svim ostalim djelatnostima, ne samo sportskim, ovisite o stručnosti i iskustvu trenera. Zbog velike potražnje imamo problem hiperprodukcije i često se desi da nam se malo po malo narušava zdravlje zbog pogrešnog načina treniranja. Zato se trebate raspitati, proučiti, probati pa tek onda odlučiti u čije ruke ćete se prepustiti. Najlakši dio posla je kupiti spravu, ali treba znati kaku je pravilno koristiti.

S moje strane ću vam pomoći tako da vas uputim na Stuarta McGilla, najvećeg stručnjaka za zdravlje kralježnice. Guglajte, učite, pa ćete biti bolje informirani i time u manjoj opasnosti da radite pogrešne vježbe. Moj dragi prijatelj i kolega, te jedan od suradnika prof. McGilla, dr. Aleksandar Dejanović je i preveo jednu od njegovih knjiga i možete ju kupiti i kod nas.

U novoj sezoni ćemo organizirati i brojne radionice na kojima ćete moći naučiti kako pravilno vježbati da biste održali tijelo u najboljoj formi, smanjili rizik od klasičnih trkačkih povreda i poboljšali performance.

Čuvajte zdravlje, trenirajte pametno, uživajte u prirodi i vidimo se na nekoj od trka.

Naša stabilnost i jakost, a samim time i zdravlje i dugovječnost naše kralježnice, kukova, ramena te koljena, osim genetike i načina života, ovisi dobrim dijelom i o tome treniramo li pravilno

Razgovor o trbušnjacima meni je kao treneru jedna od najzanimljivijih tema. Na top listi najvećih zabluda u fitnes industriji, a usudim se reći i dijelu fizioterapije, svakako je koncept jačanja abdominalnih mišića uz fleksiju kralježnice/trupa (utiskivanje leđa u podlogu, pupak na kralježnicu i slične upute koje često čujete). To je osjetljiva točka i izjava na početku mojih seminara, susreta s novim klijentima i generalno svaki put kad krene razgovor o trbušnjacima najčešće otvara vrata novom pristupu i k zdravijim leđima i uklanjaju boli.

Jedno od prvih pitanja koje postavljam u tom uvodnom razgovoru je na koje trbušnjake točno ljudi misle i u 90 posto slučajeva je odgovor uvijek isti, six pack tj. ravni trbušni (koji su glavni fleksori trupa). Naravno da su i oni važni, kao i svaka druga mišićna skupina, tetiva, ligament, fascia… Svi oni zajedno čine savršen mehanizam i cjelinu. Ali važan je način kako jačamo određene mišićne skupine. Važno je da razumijemo kako sistemi funkcioniraju i na koji način utiču jedni na druge.

Uvijek me čudi kako se vrlo lako određeni položaji tijela (kralježnice) u stajanju i sjedenju bez problema prepoznaju kao loši (nepravilna fleksija trupa/kralježnice), dok se ti isti položaji ne prepoznaju kao nepravilni u određenim vježbama. Pritom mislim na vježbe kao što su ‘crunchevi’, ‘crunch with heel kick’, razne varijante ‘sklopki’, vježbe na spravama za jačanje trbušnjaka, tj.’crunch’ s opterećenjem. Zapravo većina vježbi koje mi je izbacio Google search kad sam u tražilicu unijela pojam ‘most popular abs exercises’.

Za zdravlje kralježnice i moćan trup (core) zaduženi su nepravedno zanemareni mišići leđa (multifidi, qudratus lumborum…), transversus abdominis, dijafragma, mišići dna zdjelice te psoas. Trebali bismo znati da je trup puno više od trbušnjaka. Stabilnost i jakost, a samim time i zdravlje i dugovječnost naše kralježnice, kukova, ramena, koljena, osim genetike i načina života, ovisi dobrim dijelom i o tome treniramo li pravilno. Jedino tako ulažete u fond zdravlja i prevenciju da vam duže traje ono što imate sada i možda ne razmišljate da neće uvijek biti tako.

Vrijeme čini svoje, meka tkiva se troše, zglobovi više nisu podmazani kao prije. Pametan način treniranja je svakako način da sve potraje i izdrži duže, naročito nama koji smo ovisni o kretanju, trčanju, fizičkoj aktivnosti. Ako naučimo kako možemo biti proksimalno stabilni onda ćemo osjetiti koliko smo jači distalno, što je jednako bitno i zajedničko vrhunskom sportašu i rekreativcu. Kada kažem stabilno ne mislim kruto, ukočeno, rigidno.

Trebamo naučiti kako možemo učinkovito reaktivirati određene strukture kako bi svaki naš pokret bio bolji, precizniji i sigurniji u svim dnevnim radnjama a ne samo kod fizičkih aktivnosti. Sjetite se toga kad drugi put izađete na stazu.

Čeka nas nova sezona, puno je kilometara pred nama. Zato trenirajte pametno i mudro, čuvajte se ozljeda i uživajte putem.

Asja Petersen

Teško je kad osjetiš i vidiš da stvari nisu kao prije i da se dodatnim naporima neće puno toga promijeniti. Ako je ego zdraviji i ako su nam životi ispunjeni možda postane malo lakše prihvatiti vlastitu prolaznost i starenje

Malo mi je teško priznati, ali od kad sam prešla pedesetu sve sam češće u prilici da iz vlastitog iskustva svjedočim o neizbježnim promjenama koje nose godine. Za razliku od puberteta, za koji relativno točno možemo odrediti kad počinje i kad završava (i znamo koji dijapazon ludila možemo očekivati), za proces starenja nema pouzdane predikcije i ne možemo znati kakva nas starost čeka. Nema fair playa i ne znamo hoće li se naša investicija u zdravlje i dugovječnost isplatiti kad će nam biti potrebno. Sve o čemu pišem temelji se na iskustvu skupljenom kroz rad s vrlo raznovrsnom populacijom i prevencija povreda mi je uvijek prioritet.

Ljudima koji su cijeli život fizički aktivni, bivšim sportašima, pa i uspješnim poslovnim ljudima, odnosno svima koji su navikli radom i upornošću savladavati izazove, nije lako priznati i prihvatiti činjenicu da u nekom času trebaju ubaciti u nižu brzinu. Teško je kad osjetiš i vidiš da stvari nisu kao prije i da se dodatnim naporima neće puno toga promijeniti. Ako je ego zdraviji i ako su nam životi ispunjeni možda bude malo lakše prihvatiti vlastitu prolaznost i starenje.

Klikni za info o novom broju magazina Trčanje

Taj prijelomni trenutak se naravno ne događa svima u isto vrijeme. Puno različitih čimbenika utiče na to kako se osjećamo i što još možemo u određenoj dobi – od genetike, životnih navika, zdrave prehrane, količine stresa kojoj smo izloženi tijekom života i kako se s njim nosimo, do količine sreće i zadovoljstva koje smo u stanju primiti i dati.

No, kako god da nam je grah pao, kad tad ćemo osjetiti da nam duže traje faza oporavka između treninga, da nam imunološki sustav slabije radi. Metabolizam se usporava, hormonalni status se mijenja, limfni sustav slabije čisti, slabije lučimo sinovijalnu tekućinu koja nam podmazuje zglobove i vezivna tkiva, kosti slabe isto kao i srce i krvne žile.

Znam, znam, nije ni meni bilo lako dok sam sve nabrajala (a i nisam sve, starenje na staničnoj razini je preteška i prebolna tema).

Ali, kako u svakoj zadanoj situaciji ipak imamo mogućnost izbora, možemo odučiti biti pametniji i mudriji (eto neke od prednosti zrelije dobi) i resurse koje imamo pametno čuvati i održavati. Čudim se kako ljudi brinu o financijskim fondovima koje će koristiti u starosti, a ne misle o zdravlju kao najvažnijem ulaganju od svih. I da, postoje ljudi koji pobijaju sve zakonitosti i pravila igre, ali takvih je zaista vrlo malo i nažalost su izuzeci.

Zato nije loše da tu i tamo procijenite jeste li napravili optimalan plan treninga, jeste li ubacili vježbe koje će stimulirati funkciju zglobova, odmarate li se dovoljno, slušate li skupocjene gadgete više od svoje zdrave pameti? Nužno je da podesite svoje kriterije kako godine prolaze. Mislim da nije mudro koristiti iste parametre i uspoređivati se sa svojim mlađim Ja. Izazov je naći novi optimum, ali ako ne sagledamo realno situaciju lako odemo u krajnost. Na jednoj strani onda imamo neprihvaćanje i ignoriranje, a s druge strane kuknjavu i predaju ili još gore – frustraciju. Ali i male promjene navika biti dovoljne da osjetite poboljšanje, da budete odmorniji i svježiji i da ostvarite bolje rezultate ali i sačuvate zdravlje.

Zato, trenirajte pametno, birajte mudro, ali tu i tamo preteknite nekog mlađeg – čisto za dušu.

Asja Petersen

Mi treneri često pišemo i dijelimo savjete o načinu treniranja i odabiru vježbi, prevenciji ozljeda, važnosti kvalitetnog odmora, načinu prehrane, ali nedovoljno često govorimo o učinku tjelesne aktivnosti na zdravlje mozga. Nedavna su istraživanja vjerodostojno utvrdila da tjelesna aktivnost potiče stvaranje novih moždanih stanica, poboljšava rad postojećih, popravlja raspoloženje, pomaže u bržem donošenju odluka, ublažava posljedice stresa te usporava gubitak pamćenja povezan sa starenjem.

“Ne postoji lijek ili neki drugi zahvat koji bi bio barem približno učinkovit kao vježbanje”, ističe prof. Hillman, ravnatelj laboratorija neurokognitivne kineziologije na Sveučilištu Illinois, na temu održavanja ili čak pojačanju kognitivnih sposobnosti.

Kad pogledamo nazad u povijest, naznake takvih povezanosti prisutne su tisućama godina. Filozofi, znanstvenici i mistici oduvijek su govorili o povezanosti tijela i uma.

Svima je poznata rečenica “mens sana in corpore sano” (zdrav duh u zdravom tijelu), što sad moderna znanost i dokazuje. Otkrili smo da se mozak može regenerirati zahvaljujući redovitoj tjelesnoj aktivnosti. Otkriveno je i da se neurogeneza tj. stvaranje novih neurona događa u hipokampusu i da ju potiče vježbanje. Bilo kakva tjelesna aktivnost će biti dovoljna, samo je važno da je kontinuirana.

Važno je da pronađete svoju mjeru i nešto što vas veseli te da si postavite realne ciljeve. Često vidim kako ljudi odluče trenirati previše, jesti premalo i onda odustanu od svega u samo nekoliko tjedana.

“Rezultati pokazuju da naporno vježbanje nije nužno za zaštitu mozga”, kaže dr.Middleton sa Sveučilišta Waterloo, što su dobre vijesti za sve one kojima je uvijek izgovor nedostatak vremena i volje.

Dakle, ako želite viši IQ, a niži BMI, tenisice na noge i trk u šumu!

Asja Petersen

Veseli me da ću imati prilike pisati o tim temama, razgovarati sa stručnjacima iz biomehanike, fizioterapeutima, kondicijskim trenerima i prenositi vam njihova znanja i iskustva. Međutim, ovaj put sam željela pisati o zdravlju djece i mladih. Bojim se da je stanje alarmantno i da se pogoršava velikom brzinom. Sve češće me kontaktiraju roditelji i traže pomoć jer su zabrinuti za zdravlje i izgled svoje djece. Prema zadnjim podacima Hrvatskog Zavoda za javno zdravlje 26,4 posto djece školske dobi je preuhranjeno, a 11,2 posto je pretilo!

Svaki dan gledam klince kako idu u školu, Cola u jednoj, a pecivo u drugoj ruci. Gledam adolescente i žao mi je da tako mladi ljudi tako malo brinu o svom zdravlju, a često i izgledu. Profesorica Mirna Radojičić, ima dugogodišnje iskustvo u radu s mladima i jasan uvid u trenutno stanje:

‘Kao profesor TZK-e u jednoj zagrebačkoj gimnaziji imam priliku upoznati se s navikama i načinom života srednjoškolaca. A taj život okarakterizirala bih kao sve samo ne zdrav. Naime, naša djeca nemaju razvijenu svijest o potrebi svakodnevne tjelesne aktivnosti, pretila su, ne hrane se zdravo i uravnoteženo, često su bezvoljna i blijeda. Pad njihovih bazičnih motoričkih sposobnosti vidljiv je već iz rezultata inicijalnih provjeravanja na početku svake školske godine i sada smo trenutno u situaciji da današnja djeca zaostaju 20 posto u rezultatima od svojih vršnjaka prije 10 godina. Vjerujem da razlog tih poražavajućih činjenica leži upravo u nedovoljnoj količini nestrukturiranih aktivnosti u ranom i kasnijem djetinjstvu. Iako nam se prividno čini da sve više djece vježba, to uistinu nije tako. Da, predškolce upisujemo na raznorazne sportske programe u dvoranama, s jasno definiranim pravilima i vremenom trajanja aktivnosti, no to nisu prave aktivnosti za djecu te dobi. Djeca trebaju svježi zrak, sunce, kišu, snijeg, more, jezero, rijeku, blato, drvo. Trebaju roditelje koji će s njima boraviti u prirodi dovoljno dugo da im postane dosadno pa da započne pravi motorički i kognitivni razvoj. Stoga, ključ rješenja problema nalazi se upravo u nama-roditeljima. I zato, tenisice na noge, ruksak na leđa i krenite u prirodu. Zajedno sa svojom djecom’.

Mislim da roditelji uviđaju da moraju uzeti stvari u svoje ruke ako misle pomoći svojoj djeci da ostanu zdrava i da razvijaju zdrave životne navike. Slušam prijatelje koji od jutra do sutra razvoze djecu na razne treninge. Ogroman je to angažman vremena, energije i novaca. Nažalost, nemaju svi takve mogućnosti i morati će naći neka druga rješenja.

Dakle, to su uglavnom sve loše vijesti. Ali srećom, ima i par dobrih. Najvažnija je da, ako je ovaj magazin došao do vaše ruke, pripadate u onih elitnih 38 posto Hrvata koji su redovito tjelesno aktivni. Dakle, sad se samo trebate organizirati, skupiti svoju djecu i njihove prijatelje i odvesti ih u prirodu. Nađite park, livadu, školsko igralište, uzmite loptu, rekete i prisjetite se čega smo se igrali kad smo bili mali. I igrajte se s njima.

Uostalom malo igranja dobro će doći i vama!

Asja Petersen

Informacije su svima dostupne, sfere utjecaja razne. Nude se analize posture, biomehanike, prehrane, intolerancija, mjere se kile, visine, kilometri i minute. Stres na najjače. Možda bi bilo dobro da se na trenutak zaustavimo i postavimo si prava pitanja, a onda iskreno odgovorimo na ista. Mislim da je važno znati da li imamo realna očekivanja. Tu biste trebali uzeti u obzir razna potpitanja tipa: dob, vrijeme koje možete odvojiti za trening, a onda i oporavak, plan prehrane, jeste li možda malo preteški.

Trčite li da biste izgubili kile? Ako je odgovor na ovo pitanje pozitivan, onda ste u priličnoj zabludi. Pitanje gubitka tjelesne težine je pitanje minusa i plusa (koliko ste kalorija unijeli a koliko potrošili), teško da možete toliko pretrčati koliko možete pojesti i popiti.

Koliko smo spremni žrtvovati za nas cilj? Jeste li ste već patili od određenih povreda? Ako jeste, morate znati da je velika mogućnost da će se ista ponoviti, ovisno o intenzitetu i volumenu treninga i drugim faktorima.

Znate li koje su vaše slabe točke (odgovor na prethodno pitanje daje djelomičan odgovor i na ovo pitanje)? Morate znati da se često griješi misleći da je uzrok boli u samom zglobu i/ili mišiću, a zapravo je ta povreda (bol) samo posljedica, dok je uzrok u zglobu i/ili mišićima koji su iznad ili ispod bolnog mjesta.

Za posturalnu analizu slavni prof. Stuart McGill treba minimalno tri sata. Dakle, budite pažljivi kome poklanjate povjerenje. Nekad krive analize i rješenja koja se nude naprave više štete nego koristi. I budite strpljivi, za kvalitetne korekcije treba biti uporan i strpljiv.

Što su ciljevi ambiciozniji, to biste više morati znati o anatomiji, biomehanici i pravilnim obrascima kretanja. Zanimljiva je informacija da pripadnici jedne od najelitnijih specijalnih jedinica na svijetu, britanski SAS, tjednima uče o pravilnom prijenosu težine prilikom trčanja!

Trenirajte pametno, čuvajte zdravlje i vidimo se na nekoj od utrka.

Asja Petersen