Postoji razlika između testiranja sportskog sata i stvarnog života sa sportskim satom. U prvom slučaju stavite ga na ruku, odradite trening, prođete kroz nekoliko funkcija i nakon nekoliko sati imate osjećaj da ste vidjeli dovoljno. U drugom ga jednostavno ne skidate.

Upravo sam tako odlučio testirati Huawei Watch GT 7 Pro. Izvadio sam ga iz originalnog pakiranja i stavio na ruku, a sljedećih sedam dana praktički ga nisam skidao. Trčao sam s njim, šetao psa, hodao, kupao se u moru, spavao i, naravno, odradio polumaraton u Puli. Nisam ga koristio samo kao sportski sat, nego kao sat koji je cijelo vrijeme bio dio moje svakodnevice.

I tu je stiglo prvo iznenađenje – baterija. Sat nisam punio niti sekunde. Od trenutka kada sam ga izvadio iz kutije bio je povezan s telefonom putem Bluetootha, tijekom treninga koristio je GPS, odradio je nekoliko kraćih treninga i cijeli polumaraton, a ostatak vremena normalno pratio moje dnevne aktivnosti i san. Nakon svega toga na satu je ostalo više gotovo 70 posto baterije. To je onaj trenutak kada prestanete razmišljati o bateriji. A upravo to od sportskog sata i očekujem – da ja razmišljam o treningu, a ne o tome gdje mi je punjač.

Ekran koji se vidi u pokretu

Prvi detalj koji sam primijetio tijekom trčanja bio je ekran. U osnovnom prikazu Huawei se odlučio za vrlo jednostavnu kombinaciju: crna pozadina, velika bijela slova i brojke, uz žute podatke za puls. To možda ne zvuči kao nešto posebno dok sjedite i gledate sat na stolu, ali tijekom trčanja razlika je itekako vidljiva.

Dok trčim, nemam vremena proučavati ekran. Pogled na sat traje možda sekundu ili dvije i u tom kratkom trenutku moram odmah pronaći ono što me zanima – tempo, udaljenost, puls ili neki drugi podatak. Kod Huawei Watch GT 7 Pro podataka ima dosta, ali nisu nagurani na način koji otežava snalaženje. Pogledao bih na sat i gotovo odmah pronašao ono što sam tražio.

Ostavio sam uključena i zvučna upozorenja, a glasnoću sam postavio na maksimum. Sat tijekom treninga daje informacije o prijeđenoj udaljenosti, tempu i drugim parametrima, a posebno mi je bio koristan podatak o pulsu. Naravno, sve se može utišati ili potpuno isključiti, ali meni se tijekom ovog testa pokazalo da glasovne obavijesti imaju puno više smisla nego što sam u početku očekivao.

U Puli sam gotovo prestao gledati sat

Pravi smisao te funkcije shvatio sam tek na polumaratonu u Puli. Prije utrke uključio sam glasovne informacije i tijekom trčanja Huawei mi je davao podatke o tempu, prijeđenoj kilometraži, a posebno o pulsu. Vrlo brzo sam shvatio da sat zapravo uopće ne moram gledati.

To je tijekom utrke izuzetno praktično. Umjesto da spuštam pogled prema ruci, tražim određeni podatak na ekranu i na trenutak gubim fokus s onoga što se događa ispred mene, informacije jednostavno čujem. Znam tempo, znam koliko sam kilometara prošao i znam kako mi se ponaša puls. Bez doslovno ikakvog gledanja na sat mogao sam kontrolirati utrku koju trčim.

U jednom trenutku dogodila se i simpatična situacija. Djevojka i mlađi muškarac koji su trčali u mojoj blizini čuli su glasovne informacije koje je Huawei davao meni. Rekli su da je to odličan tempo i odlučili neko vrijeme trčati sa mnom. Kasnije smo se razdvojili – ja sam ubrzao i nastavio prema cilju, a oni su ostali u svom ritmu.

Možda je to mala stvar, ali meni je upravo taj trenutak najbolje pokazao koliko glasovne informacije mogu biti korisne. Sat nije morao biti u mom vidnom polju da bih znao što se događa s mojim tempom i tijelom. Informacija je došla do mene, a ja sam mogao nastaviti gledati cestu.

Nije samo sat za trčanje

Nakon nekoliko treninga postalo mi je jasno da bi bilo pogrešno Huawei Watch GT 7 Pro promatrati samo kroz ono što radi dok trčim. U tih tjedan dana nosio sam ga praktički cijelo vrijeme. A upravo tada Huawei Health počinje pokazivati koliko je cijela priča šira od samog treninga.

Aplikacija je pregledna i daje zaista veliku količinu podataka, ali ih pritom dobro raspoređuje po cjelinama. Aktivnosti su logično grupirane, statistika je lako dostupna, a osim treninga mogu pratiti odmor, svakodnevnu aktivnost i san.

Jedan mi je podatak posebno dobro pokazao koliko sat zapravo radi u pozadini. U samo tjedan dana skupio sam 95.022 koraka. Od toga je 19 posto aktivnosti aplikacija povezala s trčanjem, a još 7 posto s usponima. Ono što mi je bilo posebno zanimljivo jest da tijekom tog tjedna niti jednom nisam ručno pokrenuo trening hodanja. Sat je hodanje jednostavno samostalno prepoznao i bilježio.

Štoviše, u dva navrata me pitao jesam li na treningu hodanja. Jesam – samo što sam, kao pravi rekreativac koji je krenuo „samo malo prošetati”, zaboravio pritisnuti start. Upravo mi je to jedan od simpatičnijih detalja cijelog testa. Sat ne traži od mene da prije svake aktivnosti razmišljam o tome koji sportski profil trebam pokrenuti. Velik dio aktivnosti jednostavno se događa u pozadini, a podaci se kasnije pojave u Huawei Healthu.

Panda koja me podsjeća da se krećem

Huawei Health ima i jedan detalj koji možda neće biti presudan pri izboru sata, ali mi je simpatičan. Tzv. prsteni aktivnosti ne služe samo za statistički pregled onoga što sam tijekom dana napravio. Oni imaju i motivacijsku ulogu, a nakon nekog vremena javlja se i mala panda koja me potiče da nastavim s aktivnošću.

Ne mora to biti trčanje. Može biti hodanje, plivanje ili jednostavno još malo kretanja. Možda zvuči banalno, ali upravo takve male stvari ponekad funkcioniraju. Kada već imam sat na ruci koji prati moju aktivnost, nije loše da me povremeno i malo „pogurne”.

Meni je praktično i to što Huawei Health radi i na iOS-u i na Androidu. Budući da danas mnogi koristimo više od jednog telefona, primjerice privatni i poslovni, zgodno je znati da ne moram razmišljati o tome koji je uređaj na kojem sustavu – aplikacija je dostupna na oba.

Najviše me iznenadio san

Kao trkaču, san mi je važan. Nakon težeg treninga ili utrke nije dovoljno samo reći da sam odspavao određeni broj sati. Važno je i kako sam spavao i koliko je san bio kontinuiran.

Huawei Health prati različite faze sna, a posebno ističe kontinuitet spavanja. To mi je bilo zanimljivo jer upravo o kontinuitetu često premalo razmišljamo kada govorimo o oporavku. Nakon težeg treninga tijelu nije važan samo broj sati provedenih u krevetu.

Još zanimljivija mi je bila mogućnost povezivanja vremena odlaska na spavanje s kvalitetom sna. Aplikacija uspoređuje vrijeme kada sam otišao spavati s kvalitetom sna i trajanjem pojedinih faza, uključujući REM, te daje procjenu je li vrijeme odlaska na spavanje bilo optimalno ili bi bilo korisnije otići ranije.

Drugim riječima, sat me ne pokušava samo uvjeriti da sam spavao dovoljno. Pokušava mi pomoći razumjeti kada i kako spavam. Za nekoga tko trenira nekoliko puta tjedno to može biti vrlo koristan dio cijele priče o oporavku.

Puno podataka, ali ne moram ih sve koristiti

Huawei Health prati velik broj različitih pokazatelja i aktivnosti. Nakon što se unesu podaci o korisniku, aplikacija nudi i dodatne informacije povezane s tjelesnim stanjem, među kojima su zasićenost krvi kisikom, temperatura kože, praćenje težine, stres i drugi pokazatelji.

Ne mislim da svaki od tih podataka treba svakome, niti ih treba promatrati kao zamjenu za medicinska mjerenja. Ali za nekoga tko ozbiljnije trenira zanimljivo je imati ih na jednom mjestu i promatrati ih kroz vrijeme.

Meni je, primjerice, puno važnije vidjeti kako se osjećam nakon nekoliko dana treninga, kako spavam i kako se oporavljam nego imati još jednu lijepu statistiku koju ću pogledati jednom i zaboraviti. Upravo zato mi se Huawei Health pokazao kao svojevrsni kontrolni centar svega što se događa između dva treninga.

A gdje sam trenutno kao trkač?

Huawei Health ide korak dalje od samog praćenja odrađenih treninga pa mi daje i vlastitu procjenu trkačke sposobnosti. Moj Running Ability Index trenutačno iznosi 32,4 i označen je ocjenom B. Huawei taj indeks računa na temelju podataka prikupljenih tijekom trčanja, uključujući tempo i puls, a zamišljen je kao pokazatelj izdržljivosti, tehnike i učinkovitosti trkača.

Neću se praviti da sam zbog toga otkrio neku dosad skrivenu svjetsku trkačku klasu. Meni je puno zanimljivije što mogu pratiti kako se taj broj mijenja zajedno s treningom. Ako nastavim trenirati i za nekoliko mjeseci moj RAI bude viši, imat ću još jedan prilično konkretan dokaz da se ono što radim na treninzima negdje vidi. A ako ostane na 32,4 – očito me čeka još malo posla.

Među podacima koje mi Huawei Health nudi nalazi se i VO₂Max, odnosno procjena maksimalne količine kisika koju organizam može iskoristiti tijekom intenzivnog napora. Kod mene je tijekom testa iznosio 38 ml/kg/min, što aplikacija za moju dobnu skupinu označava kao dobru vrijednost. Neću od toga raditi priču o tome kako sam odjednom postao olimpijac – brojka je prije svega zanimljiva kao još jedan podatak koji mogu pratiti kroz vrijeme.

I remen je dio priče

Kad sat nosim praktički cijeli dan, počnem primjećivati i detalje o kojima možda ne bih razmišljao da ga koristim samo tijekom treninga. Jedan od njih je EasyCross remen. Na prvi pogled djeluje kao sitna dizajnerska promjena u odnosu na klasične narukvice za sat, ali već nakon nekoliko dana shvatio sam zašto mi se sviđa. Nakon kopčanja kraj remena ne ostaje s vanjske strane i ne provlači se kroz klasičnu omčicu, nego se podvlači prema unutra i ostaje uz zapešće. Nema onog viška koji strši, zapinje za rukav ili povremeno smeta tijekom aktivnosti.

Meni je to posebno imalo smisla upravo zato što sam Huawei Watch GT 7 Pro nosio dan i noć. Remen je mekan i dovoljno čvrst da sat ostane na mjestu tijekom trčanja, a pritom mi nije smetao ni dok sam spavao. Stabilno prianjanje ima smisla i kod mjerenja pulsa jer se sat manje pomiče po zapešću. Nekoliko drugih testera upravo je to istaknulo kao jednu od praktičnijih strana EasyCross sustava.

Jedan tjedan je dovoljan da sat postane dio rutine

U tih sedam dana Huawei Watch GT 7 Pro nije bio samo „sat za trčanje”. Bio je na ruci dok sam šetao psa, tijekom svakodnevnih aktivnosti, na treningu, na polumaratonu, uz more i tijekom spavanja.

I upravo mi je to možda najvažniji dojam cijelog testa. Nakon nekoliko dana prestao sam razmišljati o tome da testiram sat. Jednostavno sam ga nosio.

Trčao sam s njim, hodao, šetao psa, kupao se u moru, spavao i odradio polumaraton. Nisam ga nijednom punio, a nakon svega ostalo 70-tak posto baterije. Kada bih pogledao ekran tijekom trčanja, dobio bih ono što mi je u tom trenutku trebalo – brzo i pregledno. A kada nisam trenirao, sat je nastavio pratiti ono što radim.

Možda je upravo to najvažnija stvar koju sam nakon tjedan dana primijetio kod Huawei Watch GT 7 Pro. Dobar sportski sat nije onaj o kojem stalno razmišljam. Dobar sportski sat je onaj koji mi omogućuje da se bavim onim zbog čega sam ga stavio na ruku – trčanjem.

Neven Miladin