Znate li što znači Big 5, prevedeno na hrvatski jezik, Velikih pet? Riječ je o pet afričkih životinja – slonu, lavu, leopardu, nosorogu i bivolu koje su danas zaštitni znak gotovo svakog afričkog rezervata divljih životinja. Ono što je u toj priči žalosno je da nadimak Big 5 nije smišljen da se de naglasi sva raskoš i veličanstvenost tih životinja, nego su im naziv dali lovokradice i lovci koji su unazad 50 do 150 godina lovili divlje životinje po afričkim savanama i stepama. Big 5 zapravo označava kodno ime za pet vrsta životinja koje je najteže pratiti pješice i u konačnici ustrijeliti.

Znamo da je takav pristup doveo do gotovo izumiranja nosoroga (neke vrste, poput sjevernog bijelog nosoroga, više i ne postoje i to isključivo radi nezakonitog izlova), a u jednom trenu u pitanju je bio i opstanak afričkih slonova.

Srećom, postoje ljudi koji se na najrazličitije moguće načine trude spasiti životinje i to prvenstveno zaštitom njihovih staništa. Zato su u nekoliko afričkih država osnovani Nacionalni parkovi i rezervati u kojima naoružani čuvari čuvaju ugrožene životinje od lovokradica. K tome, razne organizacije osmišljavaju načine za prikupljanje novca kako bi se upravo ti rezervati učinili još sigurnijim. Primjerice, zna se da su na području Južnoafričke Republike ‘operirale’ horde lovokradica pucajući na životinje snajperima iz – helikoptera. Manji dio njih je uhvaćen, još manji dio je stradao prilikom pokušaja uzimanja kljova i drugih dijelova ustreljenih životinja i to radi napada drugih zvijeri, a većina se ipak izvukla nekažnjeno. Kako se sigurnost u svakom pogledu veže uz pojam novca, tako je i prikupljanje novca za zaštitu Big 5 životinja (i svih ostalih, dakako) postao prioritet brojnih udruga.

Prikupljanje novca organizacijom trkačkih utrka u zadnje vrijeme jedan je od najpopularnijih načina brige za životinje. Tako se izdvajaju dvije velike utrke – Lewa Safari Marathon u Keniji koji organizira britanski Tusk i koji je od 2000. godine do danas skupio više od 400 tisuća funti samo od startnina i tzv. obaveznih donacija (bez uplate dodatnih 1.700 funti za neki od Tuskovih projekata zaštite životinja ne možete doći na start utrke) te Big 5 maraton (vodi ga privatna tvrtka) u Entabeni Game Rezervatu u Južnoafričkoj Republici koji se organizira u suradnji s danskom organizacijom Albatros Adventure Marathons.

Krokodil na stazi

Ako se pak pitate zašto bi uopće trčali maraton u nekom od rezervata divljih životinja, pritom vjerujući da je to i opasno, razlozi su zapravo vrlo jasni: zato što vam tako nešto pričinjava nevjerojatnu avanturu. I da, zaista može biti opasno, no definitivno manje opasno od recimo trčanja North Pole Marathona gdje se možete susresti s bijelim medvjedima (rijetko, ali ipak je moguće) ili Mt. Everest Maratona koji se trči nizbrdo po nevjerojatno teškom terenu, a medicinske službe su smještene na samo nekoliko mjesta na stazi i ne mogu doći do vas ako primjerice uganete zglob ili se čak i teže ozlijedite. Barkley Marathons u američkoj državi Tennessee nećemo ni spominjati. Tamo vas neće ništa pojesti… ali nećete ni dobiti baš nikakvu pomoć pa makar imali bliski susret sa zlim vanzemaljcima, pali niz blatnu padinu i ozlijedili se opasno po život ili izgubljeno tumarali satima po nepreglednoj šumetini od koje su svojedobno pobjegli čak i slavni pripadnici indijanskog plemena Cherokee.

Dakle, za razliku od Lewa Safari Marathona gdje doslovce trčite pored čopora lavova, a čuvaju vas naoružani vojnici dok helikopteri paze na opasnosti iz zraka, na Big 5 maratonu ipak je sve malo mirnije i manje dramatično. Prvi Big 5 održan je 2005. godine i odmah postao vrlo popularan. Staza je relativno zahtjevna, a održava se zimi. No nemojte se zavaravati, rezervat je smješten između Johannesburga i Kruger Nacionalnog parka i zima u tom području je katkad opakija od našeg ljeta, ali uz noći s temperaturama ispod ništice. Zato organizatori preporučuju sredstva protiv sunca sa zaštitnim faktorom većim od 30 i toplu odjeću za večernje šetnje.

Dok trčite svojih 21,1 ili 42,2 kilometra oko vas će biti puno divljih životinja, no život vam neće biti ugrožen. Opasne životinje ipak će biti prilično udaljene, a k tome na vas će paziti i naoružani djelatnici rezervata. Istina, organizatori u uvjetima nastupa na utrci naglašavaju da u slučaju opasnosti mogu doći i bez vašeg pristanka vas kao u filmu ugrabiti sa staze i ubaciti u džip ili kombi, a u slučaju totalne drame i evakuirati helikopterom.

U principu, utrka je sigurna jer se organizatori pobrinu da staza bude čista, no kako je jedan od uvjeta nastupa (pogotovo stranaca) prolazak rute trčanja par dana prije utrke, tako na stazi u to vrijeme možete vidjeti krokodile kako se sunčaju nasred staze kojom ćete trčati ili lavove kako grickaju oznake kilometraže. Dakle, ne pretjerujemo, to se zaista dogodilo. Štoviše u jednom dijelu utrke trči se uz jezero u kojemu živi mala obitelj vodenih konja. Ako su slučajno blizu izlaska iz vode tad ih je bolje zaobići. U velikom luku. Prema statistikama, vodeni konji ubiju više ljudi u Africi nego bilo koja druga divlja životinja. No ne brinite, upravo je to jedno od mjesta na kojem će vas čuvati naoružana ekipa lokalnih rendžera.

Lavlji teritorij i pogled prema leopardima

Poanta ovih primjera nije da zastrašimo nekog potencijalnog putnika namjernika, nego da slikovito opišemo situaciju u kojoj se možete naći. U konačnici, ne trčite Kopačkim Ritom uz pjev ptičica, nego rezervatom divljih životinja na jugu afričkog kontinenta kojim dominiraju rika, njištanje, cika, mukanje, blejanje i pištavi zvuk nosnica nosoroga u trku. Pokušali smo pronaći bilo kakve podatke o eventualnim smrtnim slučajevima ili napadima divljih zvijeri i za Lewa Safari Marathon i za Big 5, ali nismo uspjeli. Očito je sigurnost zaista na visokoj razini.

Utrka? Ljudi koji su ju istrčali spominju strah na početku, zabrinutost na sredini utrke i nevjerojatnu erupciju sreće u cilju. Evo zašto:

‘Prvih pet kilometara izgleda lako, no podloga je teška, staza je neravna, a onda kreću uzbrdice. Brdo za brdom, neka je nemoguće pretrčati, toliko je težak uspon. U tim trenucima sam se zabrinula da neću dostići cut-off na 25. kilometru. Dok sam se pripremala za utrku 4,15 sati mi se činilo velikodušno, ali u tim trenucima zaista nisam bila sigurna je li mi to dostižno’, napisala je Courtney Schoch, Amerikanka iz Clevelanda, koja je Big 5 trčala 2017. godine.

‘Između 11. i 15. kilometra sam zaboravila na sve uspone i muke s kojima sam se borila. Stigli smo u Yellow Wood Valley, a to znači lavlji teritorij. Povremeno sam vidjela električnu ogradu koja nas je odvajala od kralja životinja. Nisam vidjela nijednu zvijer, ali nije mi bilo svejedno. Dok smo bili u autima i pregledavali stazu nije izgledalo tako opako’, opisala je prolazak tim dijelom staze, nakon čega je ponovno stigla – uzbrdica.

‘Stigla je nova uzbrdica, toliko strma da treba jako paziti da se čovjek ne otkotrlja na dno. Svako malo sam stala radi odmora, ali i da preko litica pogledom potražim leoparde. To je bilo njihovo područje. Nijednog nisam vidjela, ali sam za savladavanje uspona iskoristila jako puno vremena i energije. Kad smo konačno savladali to brdo, na dnu nas je čekala okrjepa s medicinskom pomoći, a onda je slijedio – pijesak’.

Hladni sprej za ublažavanje boli

U jednom trenutku je čak skrenula sa staze, no brzo se vratila na pravi put.

‘Trčanje po pijesku je užasno teško, ali pogled oko mene je bio fantastičan. U daljini sam vidjela puno divljih životinja i u blizini žirafe kako lijeno preživaju doručak. Tada sam malo skrenula sa staze, ali su me lokalni stanovnici usmjerili nazad. Uskoro je stigao i taj 25. kilometar i bilo mi je puno lakše kad sam do njega stigla prije cut-offa. Nakon toga trčala sam puno opuštenije. Na žalost ne zadugo’.

Novi cut off bio je na 31. kilometru i to zato što je prije njega trebalo prijeći najstrmiji dio staze.

‘To je bilo nešto nemoguće. Oko 280 metara nadmorske visine u samo kilometar i pol. Vidjela sam ljude koji su doslovce puzali. Ja sam nekako uspijevala održavati ritam deset koraka, stop, pet udaha, a broj otkucaja srca mi je otišao u nebo. U jednom trenutku pisalo je više od 200. Pace mi je u tim trenucima bio 41 minuta po kilometru. Strašno. Ali na vrhu smo dobili hladni sprej za noge. To je nešto najbolje što sam ikad vidjela na okrjepnim stanicama. Stvarno pomaže ublažiti bolne noge nakon takvog uspona’.

Kad je jednom svladala uspon i došla do daha, stigle su nove nevolje. Imala je malo vremena do cut offa, a u odnosu na uspon, ni spuštanje nije bilo ništa lakše. Nizbrdica je bila 43 posto. Ipak, cut off je bio riješen u zadanom roku i do kraja utrke više nije bilo takvih problema i opasnosti od diskvalifikacije.

‘Ukupni cut off utrke bio je sedam sati i znala sam da ću ga dostići. Istina, bojala sam se zadnjih 10-tak kilometara hodati da ne prebacim tih sedam sati, no na kraju sam završila u vremenu 6:56:25 i bila 143. trkačica od 165 sudionika’.

Kada čitate takvo svjedočanstvo shvaćate da je Big 5 zapravo prilično težak trail maraton i da se za njega itekako morate pripremiti. Courtney je stigla na cilj nakon nešto manje od sedam sati trčanja, no radi lagane upale Ahilove tetive nije trenirala tri tjedna prije utrke, plus kao veganka imala je problem s prehranom jer u Južnoafričku Republiku nije smjela unijeti svoju hranu. Unatoč tome, tvrdi, stazu je prošla uz manje probleme, a u cilju se osjećala jako dobro.

Dakle, ako ste dovoljno hrabri da trčite uz jezero u kojem se brčkaju vodeni konji, a krokodili ljenčare nedaleko staze kojom trčite, prolazite lavljim teritorijem i nadate se da neće doći do pada napona u električnoj ogradi, mislite da ste dovoljno izdržljivi za trčanje po neravnom terenu, pijesku, kamenim stazicama i da ste kadri odraditi opake uspone, onda je možda baš Big 5 za vas. Jer malo je prilika u životu da uživo i u divljini vidite toliko životinja, da prolazite nedaleko lavova i leoparda te da istovremeno uživate u omiljenoj rekreaciji.

Neven Miladin
Foto Big 5

Cijene, avio prijevoz i odgoda starta

Za razliku od Lewa Safari Marathona, na Big 5 su uvjeti za sudjelovanje puno jeftiniji, a doživljaji gotovo istovjetni. Organizatori uvjetuju strancima da moraju doći u JAR najmanje 6 dana prije utrke, pa su tako pripremili dva startna paketa – jedna za šestodnevni boravak i drugi za osmodnevni boravak na jugu Afrike. Oba paketa sadržavaju transfer od zračne luke u Johannesburgu do rezervata, svakodnevno razgledavanje rezervata, pripremu za utrku, startni paket… Cijena jeftinijeg paketa je 1.800 eura, a skupljeg 2.200 eura. Relativno gledajući, to i nije puno s obzirom što sve u paketu dobivate. Za istu cijenu možda možete ljetovati sedam dana na Hvaru ili u Dubrovniku. Možda!

Naravno, svemu treba dodati i noćenja od 1.500 do 2.000 eura za 6 do 8 dana te avio transfer od Hrvatske do Johannesburga, a ovisno o prijevozniku i broju presjedanja, povratna karta bi se mogla naći za oko 2.300 kuna.

Kad su u pitanju posebni uvjeti, kao sudionik morate pristati na eventualnu odgodu starta. To se može dogoditi ako organizatori procijene da u području utrke ima opasnih životinja i start odgađaju dok se zvijeri ne udalje s trase. To može potrajati i sat ili dva. Načelno, takvi problemi su vrlo rijetki.