Ne tako davno, 2014. godine, dugoprugaši u Bosni i Hercegovini nisu se mogli na domaćem terenu oprobati na puno uličnih utrka, nije ih bilo niti onoliko koliko mogu prebrojati prstiju na obje ruke. Od toga su postojala tek dva polumaratona, Šujički i Sarajevski, te jedan maraton, Stazama Branka Ćopića u Novom Gradu.

U ovoj fazi i unatoč ranijem dugogodišnjem trudu, npr. pionira promocije rekreativnog trčanja u BiH, NGO Marathon Sarajevo, još uvijek je to za naše podneblje bio poprilično egzotičan sport. Bez lopte, bez novca… trud bez smisla. Ne tako daleko od razine kad su 2007. godine u Sarajevu i Šujici organizirali prve polumaratone pa se pojavila samo koja desetina trkača, od čega najmanje domaćih.

‘U početku sam čak bio i predmet blagih pošalica. Pitali su me kako ću financirati dolazak trkača, pa se čudili kad sam im kazao da će oni platiti da trče’, ispričao je Boro Stipić, koji je u tom vremenu bio i predsjednik Zagrebačkog atletskog saveza pa je kao jedan od organizatora Zagrebačkog maratona prenio u svoju rodnu sredinu stečeno znanje i pokrenuo Šujički polumaraton.

(Ne)srazmjeran rast broja trka i trkača

Moderni trendovi možda ponekad kasne u BiH, ali jednom kad se lavina zakotrljala, dogodio se i naš mali ‘trkački boom’. Od 2015. do danas broj uličnih (od 5 km do maratona) i trail utrka narastao je na skoro 50. Od toga je njih 31 prvi put održano u posljednje tri godine (dakle dvije trećine od ukupnog broja), a čak 15 ih je prvo izdanje imalo u 2018. godini. Jednako je i s progresom broja trkača jer drukčije ne bi imalo smisla pokrenuti toliko novih utrka. Koliko je to ipak srazmjeran progres jako je upitno, pošto su neke trke u međuvremenu nestale, a drugima ovakva ponuda donijela pad broja sudionika.

U 2018. nije održan Šujički polumaraton koji je prethodno imao 11 izdanja, poslije dvije godine nije organiziran polumaraton u Kozarskoj Dubici, dok Paljanski polumaraton nije doživio drugu godinu. Zenički polumaraton je posljednje, treće izdanje, imao još 2015. godine. S druge strane najavljene su i nove trke u Sarajevu (maraton), Banjaluci (polumaraton), Konjicu (10 km)… U BiH ne funkcioniraju ni puno važnije stvari, pa je nerealno očekivati neki sistematski, kontrolirani razvoj i rast trkačke zajednice. Tako stabilizaciju određenog broja trka možemo očekivati tek u sljedećem periodu i u zavisnosti koliko ovaj sport i dalje bude pobuđivao zanimanje.

Oslonac progresa

A temelji za njegov rast postoje i, naravno, nisu samo u trkama. Samo rijetki atletski klubovi (poput pozitivnog primjera AK Novi Grad Sarajevo, u kojem nastoje ići u korak sa svim trendovima) njeguju ovaj oblik bavljenja atletikom, gdje ne postoje nikakve granice po pitanju selekcije (dob, kilaža, predispozicije… ništa od toga nije presudan faktor za bavljenje rekreativnim sportom), dok najznačajniji dio dolazi kroz udruženja koja njeguju sportsko – rekreativne aktivnosti. Takva udruženja, osim trka, organiziraju i škole trčanja koje su jak oslonac razvoju rekreativne zajednice, a danas ih imamo u Sarajevu, Banjaluci, Mostaru, Tuzli, zatim rekreativne lige koje nude vrlo bitan motivacijski segment – natjecanje, a aktivne su u Sarajevu, Tuzli, Tomislavgradu, Banja Luci, Brodu… od ove godine jedna takva je najavljena i u Mostaru.

Imamo primjere i udruženja koja praktički funkcioniraju kao sportski klubovi, s velikom skupinom trkača koja se okuplja u tim, trenira zajedno, kroz različite programe se educira i putuje na utrke. Nerijetko ćete ih sa specifičnim obilježjima vidjeti i na trkama u Hrvatskoj (samo NGO Marathon i TiTo Sarajevo će u Splitu 24. veljače imati više od 200 trkača). Svi oni zajedno su oslonac trkačke zajednice u Bosni i Hercegovini i temelj za dodatno omasovljenje.

Što nosi 2019?

U BiH se najviše trka događa u rujnu (12), pa travnju i kolovozu (po 7), dok ih je dosad nedostajalo u listopadu, studenome, prosincu, siječnju i veljači. Ali i to se sve brzo mijenja. Koliko se ustvari novog događa u BH trkačkom svijetu govori i činjenica da su ove godine domaći trkači imali priliku početi sezonu u svojoj zemlji, a ne Splitu kako su navikli. Stotinjak hrabrih je sezonu otvorilo Unusual Marathonom u Sarajevu 20. siječnja u organizaciji AK Novi Grad Sarajevo.

Ponuda se ove godine nažalost kreira i prema raskolu unutar organizacije Banjalučkog polumaratona. Tako će taj grad dobiti i svoj ukupno treći polumaraton. Dojam koji ukupno ostaje iza dvije razdvojene strane organizatora u Banjaluci je da jedna velika trka odlazi u prošlost, a za travanj i svibanj najavljene dvije će morati iznova zaslužiti pažnju i povjerenje trkača.

Ukupno je pred BiH još jedna zanimljiva godina pošto je trkačka zajednica još uvijek u usponu, a što će donijeti, ostaje nam da sami ispratimo, jer pravila u ovoj zemlji nema (ili se bar ne poštuju).

Ersan Bijedić (trcanje.net)