Unazad nekoliko godine ugašeno je nekoliko velikih i dosta manjih utrka. Nekad su razlozi bili financijske prirode, katkad je pohlepa lokalnih političara uvjetovala gašenje utrke, a događalo se i da radi sigurnosti natjecatelja određene utrke moraju biti ugašene. Neke od utrka ugašene su trajno, a za neke se ipak još nadamo da bi se mogle pojaviti u trkačkim kalendarima

Popularnost rekreativnog trčanja nije nikakva novost u svijetu, čak više nije ni u Hrvatskoj u kojoj je svoj vrhunac doživjela u mjesecima uoči nesretnog lockdowna za koji je bila zaslužna epidemija Covid-19. U kasnim mjesecima 2019. broj trkača vjerojatno je bio najveći, a utrke najposjećenije. Na žalost, puno se toga promijenilo pojavom korone, a čak i u narednim godinama, kad je virus stavljen pod kontrolu, neke stvari su se nepovratno izgubile.

Možda i najveća utrka koja je nestala s karte domaćih rekreativnih natjecanja je Istrian Wine Run koja je, istina za volju, ugašena upravo već spomenute 2019. i to radi nedostatka sponzora. Financiranje tako velikog eventa treba shvatiti itekako ozbiljno, pogotovo ako se organizacijski želi dovesti do savršenstva. Istrian Wine Run bila je zaista odlična utrka, puna duha, veselja i radosti, i to ne (samo) zato što su trkači mogli na stazi kušati slavna istarska vina.

Na stazi se vjenčavalo, plesalo, trčalo u maskama, pa i pila koja kapljica više nego bi možda trebalo. U svakom slučaju, gašenje Istrian Wine Runa bilo je vijest koja je šokirala ljubitelje trčanja i prava je šteta da lokalni istarski klubovi nisu dali inicijativu da se organizira barem nešto slično.

Gašenje atraktivnog AAM-a

Ništa manje poznat nije i Adria Advent Marathon koji je godinama predstavljao posljednju ozbiljnu maratonsku utrku u regiji, pa su u Crikvenicu početkom prosinca stizali ozbiljni i malo manje ozbiljni trkači iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, a redovito su trčali neki od domaćih najboljih trkača i trkačica, poput Roberta Radojkovića, Marije Vrajić i Maje Urban. Službeno Adria Advent Marathon još nije potpuno ugašen, no nije održao ni 2022. ni 2023. godine, a razlog koje je objavljen na društvenim mrežama vezan je uz previsoke organizacijske troškove.

U objavi su se, bez previše samokritike, spominjale visoke startnine, skupi startni paketi, šutnja gradskih vlasti… Kao da na ostalim utrkama u Hrvatskoj nije slična situacija. Štoviše, startni paket Adria Advent Marathona nikad nije bio ekstra bogat, a ako je zatvaranje prometnica bio preveliki financijski izazov vjerojatno se mogla pronaći alternativna, manje prometna staza. Kako bilo, AAM-a zasad nema, a hoće li se ponovno trčati u 2024. tek nam ostaje za vidjeti.

Popularna Holjevka održava se od 2015. i radi atraktivne staze prilično je dobro popunjena startu. Inicijator i organizator je bio Zagrebački atletski savez, no u jednom trenutku, nakon završetka epidemije korone, pojavilo se pitanje opstanka popularne utrke. S obzirom na to da se doslovce u zadnji čas organizacije primio Atletski klub Sljeme, čije se kancelarije nalaze 100-tinjak metara od Mosta Slobode s kojeg kreće start, utrka je ipak opstala.

Kao zanimljivost valja naglasiti da je Holjevka svojedobno bila jedna od rijetkih utrka čiji je start namjerno označen gotovo punih pet minuta prije predviđenog vremena. S obzirom na to da je padala kiša, jedan dio trkača, a među njima i neki od favorita za pobjedu, zagrijavali su se ispod Mosta Slobode, pa nisu stigli na start. Što se dogodilo? Tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije imao vremena čekati pravo vrijeme za start, pa su organizatori opalili iz pištolja ne mareći pritom što je barem 50-tak ljudi još bilo na stepenicama koje vode na most, a ispod njega još barem 20.

Velika Gorica zaslužuje Turopoljsku trku

Za razliku od Holjevke, slavni Hvar Halfmarathon ipak nije preživio sve izazove koji su bili postavljeni pred organizatore. Utrka se smatrala jednom od najljepših, ali i najtežih kad je u pitanju polumaratonska staza, no i prije epidemije korone bila je organizacijski vrlo izazovna. Dok se održavala u lipnju bila je i vrlo dobro popunjena, no prebacivanjem na kraj kolovoza očito je izgubila na važnosti kod rekreativaca. Na kraju nije doživjela jubilarnu desetu obljetnicu. Posljednje izdanje Hvar Halfmarathona održano je 2019. godine i to s tek stotinjak polumaratonaca na startu.

Turopoljska trka se trčala gotovo tri desetljeća, a staza je prolazila središtem Velike Gorice i bila je vrlo cijenjena među trkačima. Na žalost, nakon otkazivanja radi Covid-19 epidemije otišla je u povijest. Na web stranici utrke i danas piše da je otkazana među ostalim i radi nesigurne financijske strukture. Šteta, baš šteta… Velika Gorica je šesti po veličini grad u Hrvatskoj i svakako zaslužuje (barem) jednu veliku cestovnu utrku godišnje.

Ljetna kros utrka Volim trčanje također je svoj kraj doživjela u 2020. godini. Vrlo popularna utrka okupljala je i puno djece na zabavnim radionicama na otvorenom, Nasip je u vrijeme utrke bio prepun trkača, nordijskih hodača, roditelja, baka i djedova… i baš je bio gušt trčati u tako pozitivnoj atmosferi. Pa ipak, organizatori su odlučili ugasiti natjecanje i posvetiti se novim izazovima.

Nove staze, novi ljudi

Naravno, unazad nekoliko godine ugašeno je još dosta manjih utrka, jedna od njih bila je vrlo popularna i dugovječna Dolinom kardinala u Krašiću, ugašena je i jako popularna mini liga Zagreb 5×5, pa zatim noćna utrka Ilica i nekoliko odličnih sljemenskih trailova, jedna izvrsna trail utrka u Rijeci (u organizaciji Kvarner Trailsa), ludi trail u Lici (bio je poseban po tome što je dio staze prolazio kroz špilje), Sinjski polumaraton i Zagreb Trail. Ugašeni su polumaratoni u Bjelovaru, na Pašmanu, u Jurjevu, planinske trke Kamešnica, Visočica, Vila Rebar… Nekad su razlozi bili financijske prirode, katkad je pohlepa lokalnih političara uvjetovala gašenje utrke, a događalo se i da radi sigurnosti natjecatelja određene utrke moraju biti ugašene.

S druge strane, treba biti pošten i ustvrditi da je nestanak nekih utrka otvorio mogućnost nastanka novih, kvalitetnih natjecanja. Među ostalim danas u Hrvatskoj postoji i nekoliko ultramaratona, osmišljene su nove staze, pojavili su se i neki novi ljudi sa zdravim ambicijama organizacije vrhunskih trkačkih evenata. Tu su i sponzori koji su kroz godine suradnje s raznim utrkama imali priliku ostvariti svoje ciljeve i na kraju se odlučiti za podržavanje samo najboljih organizatora.

U jednom trenutku 2019. godine pojavila se informacija da u Hrvatskoj postoji više od 400 utrka, mahom cestovnih i trailova, pa kad tako velik broj podijelite na broj vikenda u godini, shvatit ćete kako su trkači imali priliku za dobar odabir, ali i kako je bila velika konkurencija. Tek desetak ili dvadesetak tisuća redovitih sudionika utrka nije moglo napuniti sva natjecanja i neka su, logično, morala ili pronaći bolje termine ili kvalitetniji način financiranja. Osim te dvije opcije preostalo je samo gašenje utrke.

Opstaju samo najjači? Ne nužno, ne uvijek. Opstaju i oni koji su snalažljivi, strpljivi i/ili hrabri, koji znaju kako promovirati utrku, kako u moderno digitalno vrijeme doprijeti do trkača i sponzora. U životu nikome ne ide baš onako kako si je zamislio, uvijek postoje odstupanja. Baš zato ljute izgovori da se utrke gase jer su trkači prezahtjevni i traže tko zna kako bogate startne pakete. Čak i da je tomu tako (a nije!), uvijek postoje opcije kako smanjiti troškove startnog paketa i kompletne organizacije. U suprotnom, nemojmo se lagati da se utrke organiziraju iz ljubavi prema trčanju. Sasvim je legitimno od toga i živjeti, no onda su i pravila malo drugačija…

Neven Miladin

Treniranje je krenulo u ožujku, a kruna je stavljena na glavu početkom listopada u Zagrebu nakon istrčanog polumaratona. Uslijedila je 2016. kad se ponovno stotinjak sugrađana zainatilo i ponovilo uspjeh svojih prethodnika. Uspjeh je bio identičan i novi su trkači rekreativci počeli zagospodarili diljem šumaraka na svim dijelovima Pule.

Lokalni specijaliteti

Budući da su porasli apetiti, neminovno je da se ta količina trkača morala negdje i zabavljati i družiti. Davnih su se dana organizirale utrke u samom gradu, ali i u bližoj okolici. Tradicionalne utrke diljem Istre pod zajedničkim nazivom Zimska istarska liga već su nekoliko godina spajale iskusne trkače, ali su polako dolazile i neke nove, mlade snage, iznikle iz redova rekreativaca. Na Vidikovcu je svibanj bio rezerviran za Drenovicu, a prije nekoliko godina je krenula i utrka na Velom vrhu pod nazivom Giro di Monte Grande i njezin mlađi brat Noćni Giro. Kros u Šijanskoj šumi se nažalost lagano (u)gasio, dok je najpoznatija i najdugovječnija utrka bila Utrka Uljanika u istoimenom brodogradilištu.

Prošle je godine samozatajno pokrenuta organizacija niza utrka pod zajedničkim imenom Run Eat Drink ili po domaći Teći Isti Piti. Ideja je bila sljubiti lokalne gastromanifestacije s trčanjem u prirodi. S obzirom na to da su prošlogodišnje utrke dale pozitivan odjek, ove su se godine uključile kao partneri sve turističke zajednice iz klastera južne Istre. Tako su u Fažani, Vodnjanu, Ližnjanu, Puli, Medulinu, Marčani i Barbanu na svoje došli svi rekreativci koji žele objediniti vikend trčanje s konzumacijom izvornih lokalnih specijaliteta.

Zalazak sunca iza Brijuna

Međutim tu se nije stalo jer je i ljeto idealno za spajanje trčanja i osvježavajućih napitaka tijekom i nakon samih utrka. Sljedećih nekoliko mjeseci se u neposrednoj blizini organiziraju nove utrke, a prva nam je Rum Run utrka sa startom i ciljem 9. lipnja na hidrobazi povodom otvaranja ljetne sezone rada beach barova na potezu do Fažane. Utrka započinje prije zalaska sunca kako bi svi natjecatelji uživali u trčanju uz more dok sunce zalazi iza otočja Brijuni. Specifičnost ove manifestacije je što se istovremeno održavaju dvije utrke pa se tako osim standardne kategorije, natjecatelji mogu prijaviti i u utrci s konzumacijom light koktela na svakom beach baru.

Sredinom srpnja Pula će biti domaćin službenog Prvenstva Hrvatske u Beer Mile utrci. To je relativno nova atletska disciplina, ali poznata diljem svijeta kao utrka koja spaja 4 piva i kruga. Pravila su vrlo jednostavna; nakon što je označen znak za start svaki natjecatelj mora popiti malo pivo (0,33 dcl) i krenuti. Nakon otrčanog kruga od 400 metara ga čeka nova boca i novi krug. Kako bi omogućili da nastupaju i rekreativci, moguće se prijaviti i u štafeti od 4 člana gdje svatko trči jedan krug. Vrlo jednostavno.

Kraj ljeta na Kamenjaku

Kraj srpnja je rezerviran za FRATARun gdje će se na istoimenom otoku organizirati kros utrka oko otoka nakon koje će biti projekcija filmova iz ciklusa Film na Šugamanu. Predlažemo svim natjecateljima da dođu sa šugamanima i spoje sport i kulturu te prespavaju pod zvjezdanim nebom.

Jedina utrka iz kolekcije Summer Run Eat Drink u kolovozu održat će se povodom Međunarodnog dana mladih na popularnoj pulskoj šetnici Lungomare. U subotu, 12. kolovoza prvi će u 21 sat krenuti trkači na 5 kilometara dok će sat vremena kasnije krenuti utrka na 10 kilometara. Naziv utrke OZRun posvećen je ponajboljem maratoncu naše regije, popularnom Ozrenu Rnjaku koji je u svojoj dugogodišnjoj karijeri nastupao na čak 98 maratona i pronosio glas Pule i Istre diljem Globusa.

Zadnja utrka iz serijala ljetnih utrka planira se održati početkom listopada na Kamenjaku. Start i cilj utrke Sun Goes Down Run su zamišljeni na samom vrhu rtu kod Safari bara, a staza bi se protezala do Pinižule i natrag uz more i neizostavan zalazak sunca u duljini od 8 km.

Vjerujemo kako će ovaj ljetni niz utrka zaintrigirati ne samo lokalne trkače već i mnoge turiste i tako u još većoj mjeri promovirati ljepote Pule i okolice.

Erik Lukšić