Duge staze kroz prirodne dragulje

Organizatori su, kako bi izbjegli gužve, rasporedili utrke na cijeli vikend. Subota je bila rezervirana za tri duže distance, vođene u obrnutom smjeru nego prošle godine. Najduža, utrka od 50 kilometara, počela je u Tolminu, vodila kroz veličanstvena Tolminska korita, a potom preko zahtjevnog uspona do Pretovča na 1160 metara nadmorske visine. Slijedilo je spuštanje kroz sela Krn i Gabrje, pa ponovni uspon na brdo Mengore, krug oko jezera u Mostu na Soči i vidikovac Senica, a završnica je išla kroz Ljubinj i Prapetno natrag na Sotočje.

Poseban simbol festivala ostao je osvježavajući prijelaz preko rijeke Tolminke u završnici utrka, na radost mnogih trkača.

Utrku na 50 km najbrže su završili Dimitri Chapelle (5:00:09) i Monika Kusendová (6:12:34). Na stazi Ford 35 km pobijedili su Jure Orehek (2:55:09) i Kitti Posztos (3:07:47), dok su na Soča 25 km najbrži bili Nejc Uršič (2:20:25) i Sara Masnik (2:59:06).

Kraće rute, najveći broj sudionika

Nedjelja je donijela tri kraće utrke koje tradicionalno okupljaju najveći broj trkača. Najpopularnija među njima, adidas Terrex 15 km, redovito se rasproda tjednima unaprijed. Vodila je trkače od Sotočja, uz Soču, do vidikovca Kozlov rob iznad Tolmina, kroz Tolminska korita, sela Žabče i Podljubinj, pa natrag na cilj.

Najbrži su bili Vili Črv (00:57:33) i Maruša Cijan Brkič (1:12:19). Na Continental Trail 10 km slavili su Josef Babák (00:51:06) i Anja Mandeljc (00:56:41). Najkraća, ali izuzetno popularna Hempika 5 km, posebno je privukla mlađe i početnike – pobjede su odnijeli Urban Novak (0:17:24) i Cerys Wright (0:19:35).

Trčanje ne poznaje godine

Festival je dokazao da ljubav prema trčanju nadilazi godine – najstariji sudionik imao je 89 godina, dok su najmlađi bili šestogodišnji blizanci koji su hrabro odradili svoju rutu s obitelji. I ove godine najviše interesa izazvala je staza od 15 kilometara, čiji pejzaži kroz dolinu Soče ostavljaju bez daha.

Volonteri kao srce festivala

Osim utrka, festival njeguje i snažnu društvenu dimenziju. Ove godine uveden je kutak za razmjenu opreme i prikupljanje donacija za centar za profesionalnu i radnu rehabilitaciju. Organizatorica Sara Mavrič istaknula je kako žele da festival ostane više od sportskog događaja – mjesto zajedničkih vrijednosti.

Uspjeh festivala ne bi bio moguć bez stotina volontera. Volonteri su srce festivala. Oni motiviraju, pomažu i stvaraju posebnu atmosferu, rekao je Peter Dakskobler, zadužen za logistiku.

Radosna energija trkača

Direktor festivala Jan Klavora naglasio je kako su upravo trkači najveća inspiracija: ‘Njihova energija, bez obzira na kišu ili sunce, nosi nas kroz organizaciju. Najveće olakšanje dolazi kad i posljednji sudionik stigne u cilj, označavajući kraj mjeseci priprema’.

Festival je tako i ove godine pokazao da je puno više od utrke – to je susret strasti, prirode i zajedništva, zbog kojeg se mnogi vraćaju iz godine u godinu.

U nedjelju, 1. lipnja, u Kranju će se po osmi put održati trkačka priredba I FEEL SLOVENIA12RUN, koja svake godine privlači najbolje ultramaratonce i mnogobrojne gledatelje. Među prijavljenim natjecateljima iz više od 15 zemalja predstavit će se brojna poznata imena iz svijeta ultramaratona, što jamči žestoku borbu za mjesta na pobjedničkom postolju. Među sudionicima bit će i hrvatska ultramaratonska reprezentacija, koja će dodatno pojačati napetost ove ionako prestižne utrke.

Ovogodišnji pobjednici u utrci na 12 sati dobit će novčane nagrade, svaki u iznosu od 1.000 eura. Kako i dolikuje Prešernovom gradu, pobjednici će uz novčanu nagradu dobiti i muški cilindar te damski šešir Urška.

Ovogodišnje izdanje obogaćeno je novim međunarodnim sustavom natjecanja u ultra disciplinama, koji okuplja najbolje ultra utrke u regiji (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina). Organizatori pet najvažnijih ultramaratona u ovom području povezali su se pod zajedničkim okriljem i pravilima.
I FEEL SLOVENIA12RUN se tako 2025. godine uključuje i u IAU Balkanski kup (IAU Balkan Express Cup), koji povezuje ključne ultra utrke u ovom dijelu Europe.

Utrke koje se boduju za IAU Balkan Express Cup (https://balkan-expres.run/):

• Polojska Ultra (Slavonski Brod, 1.3.2025) – 50 km, 100 km
• SLO24 (Koper, 5.4.2025) – 6h, 12h, 24h, 100 km
• I FEEL SLOVENIA12RUN (Kranj, 1.6.2025) – 6h, 12h
• Vils Ultramaraton (Sarajevo, 4.10.2025) – 6h, 12h, 24h
• HR12 (Zagreb, 15.11.2025) – 6h, 12h
• IAU 24h, Svjetsko prvenstvo (Albi, Francuska, 18.10.2025) – 24h

‘Iz skromnih početaka, kada je na startu bilo manje od 40 trkača, ovo se natjecanje razvilo u prepoznatljiv događaj, pa smo prošle godine mogli izbrojati čak 180 trkača iz 23 zemlje. Od 2021. organiziramo i šestosatnu utrku. Ponosni smo što smo uspjeli u Balkanski kup uključiti pet važnih ultra utrka u regiji, što dodatno potiče zanimanje za ultramaraton. To što nas je prepoznala i IAU te podržala kup, dodatno potvrđuje značaj ultramaratonskih natjecanja’, rekao je direktor priredbe Klemen Boštar.

I FEEL SLOVENIA12RUN je utrka na 12 i 6 sati koja se odvija u centru Kranja, na krugu duljine 1.250 metara. U startno-ciljnom prostoru (Glavni trg) bit će postavljena tribina za gledatelje, koji će imati priliku cijeli dan pratiti i bodriti natjecatelje.

Priredbu organizira Atletski klub S12R iz Kranja, suorganizator je Zavod za kulturu i turizam Kranj, uz podršku Grada Kranja i Atletskog saveza Slovenije (AZS). Događaj se provodi u skladu s načelima održivog razvoja, a sudionici su upoznati sa zelenim smjernicama za održivo ponašanje.

Više informacija dostupno je na https://slo12.run

Vrhunska priroda, hlada i više nego dovoljno, predivna Soča, grad koji je 10-tak minuta pješice…. ma sve se posložilo. Još jedan od razloga zašto sam zagovarao kampiranje je taj što sam godine proveo ovdje kampirajući u nešto drugačijem okruženju. Tolmin je poznat po brojnim glazbenim festivalima pa me znatiželja izjedala kako ovo mjestašce i kamp izgledaju kada nisu puni dugokosih divljaka nego sportskih manijaka. Ok, šatori su u autima, dobra volja je tu, noge su lagane, pali i krećemo.

Noge su se zagrijale…

Ah Tolmin, pravi mali skriveni dragulj među planinama. Cesta do ovog gradića jednako je impresivna kao i njegovo okruženje, odnosno dolina rijeke Soče, a Tolmin se smjestio na ušću brze i hladne Tolminke i nešto dublje, ali jednako hladne Soče (bitna informacija za utrku). Program outdoor festivala je bogat, osim trail i mountainbike utrka bilo je tu prezentacija ultramaratonaca i alpinista, kajak i sup ture, brojni štandovi sportske opreme i cijelo jedno društvo okupljeno oko zajedničke strasti. To smo osjetili čim smo se probudili subotu ujutro kada je prva grupa trkača (onih na 50 km) započinjala svoju avanturu. Startovi za sve kategorije bili su odvojeni i to u razmacima od pola sata tako da smo imali  dovoljno vremena razbuditi se, ubaciti nešto u kljun i zagrijani doći na start naše Petnaestice.

Tolmin pruža toliko zanimljiv krajolik da se utrka na 5 km ne isplati prijavljivati. Desetka (koja je skoro pa 12 km) je zanimljivija no 15 i 25 km vas vode kroz magična i povijesna mjesta dok su 35 i 50 km izazov i za one iskusne trkače. U mom slučaju za svoj prvi Soča Trail odabrao sam  razumnu Petnaesticu (25 km je, sreća ili nesreća, bila već popunjena). Start je bio pun opuštenih, veselih pa i razigranih lica koji se nisu došli takmičiti nego uživati u cijeloj avanturi i događaju što ova utrka itekako jest. Noge su krenule same od sebe grabeći prostorom gdje sam tumarao u svakakvim izdanjima prije i nakon koncerata no vrlo brzo krećemo se u novim, za mene neistraženim područjima.

Trail utrke obožavam jer se lagano izgubim u vremenu prateći krajolik koji se mijenja iz metra u metar. Prvih 5 km zaboravim gledati na sat, tempo me ne zanima već sami ugođaj, priroda i ljudi oko mene grabe moju pažnju. Svi su još uvijek u dobrom raspoloženju jer trčimo više-manje po ravnome , a Soča žubori pored nas. Tek su me prva okrepa i prvi izazov u obliku uspona vratili u stanje svjesnosti. Ok, noge su se zagrijale, uzbrdica je tu, to je tvoj teren divokozo, ‘ajmo gas, mislim u sebi dok laganim trkom prelazim ljude. Uzbrdice sam oduvijek volio jer predstavljaju izazov. Svaku uzbrdicu smatram kao borbu u kojoj mogu pobijediti samo ako ju što prije savladam (znam, čudna glava), a kao nagrada za pobjedu tu je najčešće pogled s vrha brda. Soča trail takvih pogleda ima dovoljno te na trenutak trčim sporijim korakom kako bih upio predivne scene ispred i oko mene.

Staze s Himalaje

Jedno od ugodnih iznenađenja rute je ulazak u Tolminska korita za koja se inače plaća ulaz no mi smo laganim trkom zaobišli rampu i ušli u najimpresivniji dio staze. Iz trka prelazimo u hod te zaboravljamo kako smo u utrci jer neke prizore vrijedi malo pomnije upiti. Korita zalaze još dublje nego što nas staza vodi no već i ovo iskustvo bilo je dovoljno upečatljivo. Ubrzo slijedi fizički najveći izazov u obliku uspona kojega se ni divokoze ne bi posramile. To, naravno, nije narušilo dobru atmosferu i raspoloženje među trkačima te smo mogli čuti zanimljive komentare i primjedbe čija je ideja bila staviti dio staze na Himalaje.

Dobra atmosfera nastavlja se dalje jureći i grabeći nizbrdicom. Broj ljudi oko mene nešto je rjeđi, ali barem na ovoj dionici niti u jednom trenutku niste potpuno sami. Ubrzo shvaćam kako pojma nemam u kojem smjeru je cilj, gdje bi staza trebala skrenuti i gdje se trebamo vratiti. Staza je naravno odlično označena no moj unutarnji osjećaj orijentacije ostao je u blokadi, glava je jednostavno uživala u svakome kilometru pa je prostorna orijentacija postala manje bitna. Shvaćam kako se bližim cilju u trenutku kada opet osjećam hladniji zrak i čujem žuborenje rijeke. Sunce je već visoko na nebu, vruće je i noge mi gore. Jedva se čekam okupati i ohladiti nakon… ili još bolje za vrijeme trke.

E upravo u tome leži čar ovoga traila i najboljeg finiša koje su moje noge do sada osjetile. Staza nas je odvela okolo i naokolo na drugu stranu i sada se između cilja i nas našla ona hladna i brza rijeka Tolminka. Dok jedni pažljivo ulaze u vodu i drže se za konop (u jednom trenutku u vodi smo do prsa), drugi manijaci poput mene ulaze u punom trku. To osvježenje, taj šok, adrenalin, olakšanje i zadnjih par metara prija cilja su iskustvo za sebe. Nagrada je to za vas i za sve pretrčane kilometre, ne samo na ovoj utrci, nego na svim treninzima koji su vas doveli do ovog pothvata.

U cilju se okupilo mnoštvo, ljudi koji su svoje utrke već završili ali i uvijek dobro raspoložena publika. Ovoga puta to navijanje i odličnu atmosferu imate vremena upiti jer prelazak rijeke traje nešto duže od klasičnog utrčavanja u cilj. Mokar izlazim na obalu, trčim zadnjih 20-tak metara i s osmijehom na licu preuzimam medalju, sok, pivu, bananu i bacam se na glavu nazad u rijeku. Zaslužio sam odmor i sada bodrim ostatak ekipe, a ova odlična atmosfera trajat će još cijeli dan. Soča trail je apsolutna preporuka za sve ljubitelje prirode, izazova, trail trčanja i aktivnog vikenda. Vidimo se u Tolminu, na stazi i u rijeci.

Maroje Ćuk
Foto: SOF

Pobjednici SLO12RUN ove će godine dobiti novčanu nagradu od 1.000 eura, a bit će nagrađeni i ostali trkači. Ovo stavlja SLO12RUN uz bok najozbiljnijim ultra događajima u svijetu

Prve nedjelje u lipnju najbolji svjetski ultraši ponovno će se okupiti u Kranju na tradicionalnoj utrci SLO12RUN. Trkači će trčati u centru Kranja u kategorijama 6 i 12 sati i bit će to šesto izdanje tog slovenskog ultramaratona. Prve dvije godine (2015. i 2016.) utrka se održavala u Trbojama, no 2019. organizatori su je preselili u središte Kranja, čime je utrka postala još prepoznatljivija i atraktivnija za trkače i gledatelje.

Uz želju da u utrci sudjeluju i trkači koji su se do sada okušali na kraćim distancama, ovaj put će biti i mogućnost sudjelovanja u 6-satnom trčanju za sve one koji se još nisu upoznali s ultramaratonskim distancama. SLO12RUN je jedini ultramaraton koji se održava u centru grada, u Sloveniji i šire.

Ovogodišnja novost je znatno veći novčani fond za najbolje, pa će tako pobjednik 12-satne utrke dobiti nagradu od 1.000 eura i besplatnu kotizaciju za ultra utrku u Brazilu (Rioultra u Rio de Janeiru); a bit će nagrada i za trkače u nižim mjestima. Najbolji trkač također će dobiti nagradu u vrijednosti od čak 6.000 eura.

Organizator očekuje 150 domaćih i stranih trkača koji će nastupiti na obje utrke, a do sredine travnja na utrku se već prijavilo više od 130 trkača iz 20-tak zemalja. Ako je suditi prema prijavama i plaćenim kotizacijama, više od 10 posto sudionika činit će ultramaratonci iz Hrvatske, među njima reprezentativci (ili barem potencijalni reprezentativci) Pavle Kruljac, Tanja Šarić, Višnja Čonkaš, Mario Lovrić i Juro Buljan.

Što se tiče svjetske ultra elite, na ovogodišnjoj utrci u Kranju sudjelovat će Andrzey Piotrowski (Poljska), Radka Churaňová (Češka), Mara Guler (Rumunjska), Marco Visintini (Italija), Tamás Bódis (Mađarska), Pascal Rüeger (Švicarska), Michal Šuľa (Srbija), prošlogodišnji pobjednik iz Kranja, Uroš Srnec (Slovenija) i mnogi drugi. Mnogi od njih predviđaju nacionalne rekorde. Prema izjavama sudionika, ove će godine u Kranju pasti rekord staze, više od 152,750 km, koji je postavio Marco Bonfiglio još 2015. godine.

Na poziv organizatora u Kranj će stići i legenda ultratrčanja, Grk Yiannis Kouros, a u popratnom programu (u subotu) i na utrci sudjelovat će i slovenski ultramaratonac Dušan Mravlje.

‘Staza je kružna, duga 1292 metra, asfaltirana i prolazi ulicama u središtu Kranja; ruta je također certificirana od strane AIMS-a. U startno-ciljnom prostoru bit će postavljena tribina za gledatelje i mostić preko staze za lakši prolaz gledatelja do terena. Atmosfera na startno-ciljnom prostoru i duž staze je uvijek izuzetna, jer je uz stazu puno navijača i gledatelja koji cijeli dan bodre trkače. 12-satna verzija ima srebrnu značku IAU, što dokazuje da se radi o vrhunskoj utrci koja je i međunarodno poznata; utrka za 6 sati ima IAU brončanu značku. Kvaliteta manifestacije prepoznata je i u Sloveniji, jer je prošlog prosinca gradonačelnik Kranja Matjaž Rakovec uručio organizatoru plaketu Općine Kranj, što dodatno potvrđuje izvrsnost manifestacije’, kazali su nam organizatori utrke i dodali da će se SLO12RUN računati kao 2. prvenstvo Slovenije u 12-satnom trčanju, a za trkače iz Bosne i Hercegovine u Kranju će se održati prvenstvo BiH u trčanju na 6 sati (također drugo u Sloveniji).

U subotu i nedjelju održat će se i sajam sportske opreme na kojem će izlagači predstaviti svoje proizvode (sportska oprema, sportska prehrana, fitness…). Subotnja večer tradicionalno će biti rezervirana za tematski razgovor s renomiranim ultramaratoncima i drugim važnim gostima, koji će također biti otvoren za javnost. Razgovor će se odvijati uz ugodne ritmove RECYCLEMAN (ex ALI EN).

Organizator utrke je Atletski klub Ultramaraton Slovenija, suorganizator je Kulturno-turistički zavod Kranj, uz potporu Općine Kranj i Atletskog saveza Slovenije (AZS). Ovogodišnja novost i dodana vrijednost je i pojačana ekipa, jer je uz Klemna Boštara i Maju Rigač u organizacijski odbor ušao i Roman Dobnikar (dugogodišnji predsjednik AZS-a i član Upravnog odbora AZS-a).

Kad je u pitanju budućnost, planovi su veliki jer je cilj organizatora da SLO12RUN u Kranju bude mjesto održavanja europskog ili svjetskog prvenstva u ultramaratonu.

Pozivamo vas da se prijavite što prije jer popularnost utakmice raste iz godine u godinu, a broj natjecatelja je ograničen. Jeftinija kotizacija vrijedi do 25. travnja, a prijave su otvorene na službenoj web stranici utrke.

Foto Damjan Končar / Fotostrel

‘Organizacija i staza u Ljubljani bili su super, trčala su se dva kruga po 5 kilometra, dok se polumaratonska utrka trčala četiri kruga. Nisam očekivao visok plasman ili neko super vrijeme jer sam pet sati ranije završio utrku u Sošicama, tako da sam super zadovoljan rezultatom. Ipak nakon 99. utrke u sezoni rezultati se ni ne mogu loviti, već treba malo i uživati na utrkama. Zato sam, umjesto da vikend zaokružim 100. utrkom, otišao kod prijatelja u Austriju i tamo odradio odličan trening. Utrka, makar i jubilarna stota, mi uopće nije nedostajala‘, kazao nam je Ante u nedjelju, odrađujući s Mirsadom Abdakovićem trkački trening u Klagenfurtu.

Živković je u kišnoj i hladnoj Ljubljani (temperatura zraka je bila oko 12 stupnjeva Celzijusa) odradio sasvim solidnu utrku i s vremenom 33:25,2 minute stigao do druge stepenice na pobjedničkom postolju. Brži od njega, tek 8,9 sekundi, bio je domaći natjecatelj Timotej Bečan. Kako je to bila izjednačena utrka svjedoči podatak da su prvih pet najbržih trkača prošli ciljem ispod 35 minuta.

U ženskoj konkurenciji, Helena Gleđa, baš kao i Ante Živković, i ona je članica Atletskog kluba Dubrovnik, bila je četvrta, sa zaostatkom od 3 minute i 33 sekunde za pobjednicom Katjom Podobnik. I ona je samo nekoliko sati ranije trčala na Žumberku…

‘Prvi put sam trčala Ljubljanu i bilo je odlično. Kiša mi ne smeta, dapače uživam kad vidim kišu pred start jer znam da će biti dobra trka. Bilo je hladno, ali atmosfera je bila odlična. S obzirom na to da sam stigla izravno sa Žumberačke utrke, četvrto mjesto ukupno i drugo u kategoriji su odličan rezultat, najbolji ove sezone. Očito mi kiša godi’, rekla nam je Helena.

Osim utrke na 10 kilometara, na kojoj je sudjelovalo više od 200 trkača, održana je i utrka na 21 kilometar na kojoj je sudjelovalo 90-tak polumaratonaca. Pobijedio Miroslav Nikolič s vremenom 1:15:23,4, dok je u ženskoj konkurenciji prva ciljem prošla Eva Zorman (1:23:58,5).

Rezultati – 10 km (M):

1. Timotej Bečan 33:16,3
2. Ante Živkovič 33:25,2
3. Urban Lavrenčič 33:44,7
4. Miha Dobravec 34:04,9
5. Uroš Kožar 34:26,5
6. Luka Hren 35:04,0
7. Miha Kotnik 35:33,9
8. Anže Obreza 35:55,3
9. Gorazd Bregar 36:48,7
10. Janez Mihovec 37:41,2

Rezultati – 10 km (Ž):

1. Katja Podobnik 38:26,8
2. Breda Škedelj 40:47,1
3. Lea Ružič 41:35,1
4. Helena Gleđa 42:00,5
5. Laura Đorđevič Betetto 42:10,1
6. Jasna Stokanovič 42:24,6
7. Minka Šebenik 43:01,9
8. Dominika Ahačič 43:42,6
9. Blanka Markovič Kocen 44:16,6
10. Nina Pirnat 44:56,2

Rezultati – 21 km (M):

1. Miroslav Nikolič 1:15:23,4
2. Djurre Den Heeten 1:15:37,9
3. Klemen Rojnik 1:17:16,9

Rezultati – 21 km (Ž):

1. Eva Zorman 1:23:58,5
2. Gerli Tulp 1:36:02,0
3. Barbara Bole 1:36:30,8