U četiri natjecateljska dana trčalo se za Kup i Prvenstvo Hrvatske, tako da su na Brač stigli mnogi hrvatski klubovi s ponajboljim predstavnicima dok se u otvorenoj kategoriji pozivu na orijentacijsku otočnu pustolovinu odazvalo i mnogo stranaca. Uz očekivane ljubitelje orijentacijskog sporta iz Hrvatske i susjednih zemalja Slovenije, Austrije, Češke i Mađarske, neki su na Brač i Hrvatsku doputovali iz mnogo daljih krajeva: Švicarske, Njemačke, Norveške, Škotske, Švedske, pa čak i iz Rusije, Bjelorusije i Izraela.

‘Zadovoljni smo s rastom broja natjecatelja. Očekivali smo više sudionika nakon prošlogodišnje uspješne otočne orijentacijske premijere, ali nas je ovaj odaziv ugodno iznenadio. Želimo i vjerujemo da za godinu dvije ovdje na Braču možemo okupiti više od četiristotinjak sudionika od kojih bi barem polovicu činili stranci’, ponosno je izjavio Tomislav Kaniški, kartograf i postavljač staza iz OK Maksimir, koji je i organizator ovog orijentacijskog događanja.

Dvije utrke na srednjim i dugim stazama trčale su se na obroncima Vidove gore s bazom u pastirskom selu Gažul, dok su dvije gradske utrke ugostila dva bračka mjesta. Sumartinu je, s potpuno novom kartom, ovo bilo premijerno predstavljanje orijentacistima, dok su Postirani po drugi put oduševljeno dočekali i ispratili ovu zanimljivu strku po svojim uskim, kamenitim ulicama.

‘Oduševljeni smo ovim natjecanjem i spremni ovom sportu i događanju dati punu podršku’, kaže Ivana Jelinčić, direktorica Turističke zajednice Postira. ‘Ponosni smo što smo prvi dalmatinski otok s orijentacijskom kartom i što i na ovaj način možemo trkačima, među kojima je mnogo stranaca, predstaviti svu ljepotu našeg otoka i općine’.

Među strancima na Braču se natjecala i peteročlana obitelj Storhov iz Norveške. ‘Već smo jednom bili u Hrvatskoj i kako nam se dopalo vrijeme i priroda, odlučili smo se vratiti. Kada smo čuli da se na Braču organizira četverodnevna utrka, nismo se puno dvoumili’, izjavio je Jens, glava ove orijentacijske obitelji.

‘Brač je idealna destinacija za nas orijentaciste‘, dodala je Torrun, njegova supruga i majka troje mlađih poklonika ovog sporta. ‘Ako proširite teren i napravite još koju kartu, sigurno ćemo se vratiti’.

Raznolikošću i zahtjevnošću terena bio je oduševljen i iskusni Švicarac Christian Hanselmann. ‘Kombinacija različitih terena, od prohodne borove šume do zahtjevnih stijena i škrapa je iznimno zahtjevna i zanimljiva. Iznimno mi se svidjelo biti ovdje ova četiri prekrasna dana’.

BROC 2019. ili Brač Orienteering Championship, potvrdio je i učvrstio viziju koju imaju organizatori i domaćini natjecanja. Najveći dalmatinski otok mogao bi zaista postati destinacija koju će posjećivati prilično velika zajednica poklonika orijentacijskog sporta. Tome u prilog govori i grupa od stotinjak Šveđana koji će početkom studenog provesti dvije trening utrke na bračkim terenima. Sljedeće godine, u istom terminu, treće izdanje BROC-a bit će zasigurno još veće, bolje i brojnije zadovoljnim sudionicima.

Danijel Lacko

Foto Antun Zoran Krivokapić

‘Vrlo smo zadovoljni odazivom. Ponosni smo i da smo napravili prvu orijentacijsku kartu na nekom dalmatinskom otoku, a reakcije natjecatelja su vrlo pozitivne. Ideja nam je napraviti još nekoliko karata na Braču kako bi utrka mogla rasti i do tisuću sudionika, a u budućnosti bi mogli organizirati i međunarodne orijentacijske kampove’, rekao je organizator utrke i crtač karte, Tomislav Kaniški iz Orijentacijskog kluba Maksimir iz Zagreba.

Turistička zajednica Postira prepoznala je projekt kao potencijalno zanimljiv za produženje sezone, kao i proširenje ponude za goste željne aktivnog odmora.

‘Iako nismo puno znali o orijentacijskom trčanju, prihvatili smo viziju organizatora te podržali ideju da Brač postane prvi dalmatinski orijentacijski otok. Više nego ugodno nas je iznenadio odaziv, kao i broj zemalja sudionika. Vjerujemo da ovaj projekt ima potencijala za rast i razvoj i predviđamo Braču svijetlu orijentacijsku budućnost’, izjavila je Ivana Jelinčić, direktorica TZ Postira.

‘Brač je idealna destinacija za nas orijentaciste. Uvijek smo u potrazi za novim zanimljivim terenima koji imaju kvalitetne karte. A Brač nam je lako dostupan, ima kvalitetan smještaj, odličnu hranu i divne domaćine – destinacija za poželjeti’, rekao je Nizozemac Arne Heikoop, a Šveđanka Marit Gustafsson izjavila kako ona i suprug rado spajaju orijentaciju i godišnji odmor: ‘Kada smo vidjeli obavijest o ovom natjecanju na Braču, odmah smo znali da je to za nas. Došli smo nekoliko dana ranije i proveli krasan odmor na ovom divnom otoku’.

Danijel Lacko

Pojavom avanturističkih i treking utrka u Hrvatskoj (i svijetu) veliki se broj avanturista, atletičara i dugoprugaša susreo upravo s neizostavnom disciplinom svake takve trke: orijentacijom. Nekima je na samu pomisao na snalaženje u nepoznatom prostoru prava apstrakcija, a od dodatnog  traženja kontrolnih točaka negdje tamo daleko upravo im je muka, dok to drugi vide kao veliku prednost pred ostalim natjecateljima. U ovu drugu grupu spadaju i osobe koje su došle iz orijentacijskog sporta, poglavito iz orijentacijskog trčanja. Često tjelesno inferiorniji orijentacisti na avanturističkim i treking trkama su redovito pobjeđivali i ostvarivali nenadoknadivu prednost upravo na orijentacijskim varijantama i dobrom čitanju karte. Ta prednost naročito je dolazila do izražaja na natjecanjima na kojima je staza bila tajna do samog starta trke (što bi zapravo i trebala biti uobičajena praksa).

Što je orijentacijsko trčanje?

Orijentacija je smišljeno kretanje po nepoznatom (i poznatom) terenu s osnovnim ciljem da se uz pomoć zemljovida (karte) i kompasa osoba orijentira i pronađe unaprijed određene kontrolne točke ucrtane na zemljovidu. Gledajući to kroz definiciju sporta onda svakako tu treba dodati i komponentu brzine prolaska natjecateljske staze (kod orijentacijskog trčanja, MTB orijentacije i skijaške orijentacije). Izuzetak je jedino grana precizne orijentacije u kojoj se rezultat gleda i bazira isključivo na točnoj interpretaciji terena i zadanih zadataka.

Svaka karta je umanjena slika Zemljine površine, nekog dijela Zemljine površine ili nebeskog svoda. Zemljina površina, zbog zakrivljenosti, ne može se prikazati u ravnini bez deformacija, a ne mogu se predočiti ni sve pojedinosti i svi objekti na Zemljinoj površini. Prema tome su karte deformirane i pojednostavljene slike/prikazi/ Zemljine površine s unaprijed određenom svrhom. Upotrebljavaju se za različite naučne, tehničke, privredne, vojne i kulturne potrebe, pa se i dijele prema mjerilu, sadržaju i svrsi.Sve karte su pojednostavljeni prikazi, a informacije su reducirane ovisno o namjeni karte. Daleko najbolje i najpreciznije su karte za orijentacijski sport.

Oprema i tko se može natjecati?

Prednost ovog sporta je ta da vam ne treba gotovo nikakva oprema. Za nastup na nekoj utrci  trebaju vam tenisice i neka stara trenirka. Natjecatelji se natječu u prirodi i nastupaju bez obzira na vremenske uvjete, što znači da se i djeca natječu ako pada kiša ili ako je blatno, samo će se toplije obući. Kasnije kada se počnete baviti natjecateljski sportom trebaju vam neki osnovni rekviziti koje možete i posuditi u klubu, a to su kompas i natjecateljski čip te vam trebaju tenisice za cross country i orijentacijski dresovi, no to nije uvjet. Vi se možete u običnoj trenirci i majci danas bilo gdje u svijetu uputiti na natjecanje osim na natjecanja na kojima nastupa reprezentacija (Svjetska i Europska prvenstva, prvenstva jugoistočne Europe i slično).

Osnovna karakteristika sporta je da se radi o obiteljskom sportu kojim se istovremeno mogu baviti cjelokupne obitelji. Natjecateljske kategorije prilagođene su svim uzrastima i spolovima i to po godinama, fizičkoj pripremljenosti i znanju. Ulazna kategorija je za djecu do dvanaest godina što znači da ovdje nastupaju djeca od 8 ili 9 do 12 godina. Gornjih limita nema. Veterani trče u svojim kategorijama dok imaju snage i volje za boravkom u prirodi. Na dječjim specijaliziranim utrkama nastupaju djeca praktično od rođenja do ulaska u prve natjecateljske kategorije.

Često voditelji klubova dobivaju upit zašto biste roditeljima poručili da upišu djecu u orijentacijski klub? Naš odgovor je da ne bi poručili samo da dijete upišu, nego da svi zajedno dođu. Naša poruka je dođite s djetetom u klub i provedite kvalitetno vrijeme u jednoj lijepoj aktivnosti u prirodi. Praktički nove generacije su motorički sve slabije, puno manje se kreću i sve je više bolesti srca i krvnih žila, a da bi to spriječili ljudi se moraju što više kretati. Kako bi se poradilo na svom zdravlju, ali i na fizičkoj kondiciji dođite u prirodu. Odmaknite se svi od cijelog niza ekrana koji vas okružuju svakodnevno i otvorite novi pogled u prirodu, doživite cvrkut ptica, skok preko potoka, pad u blato, preskakivanje drveća, probijanje kroz gustiše. Oznojite se dobro i osjećajte zdravije i ispunjenije.

Kako krenuti i kako postati orijentacist?

Sezona kreće u drugoj polovici ožujka u ovom dijelu Europe, no prve utrke već su održane u Egiptu, Portugalu i toplijim krajevima. Intenzivniji dio sezone u Hrvatskoj traje do prve polovice lipnja i onda ponovno kreće od rujna do studenog veliki broj natjecanja. Tijekom ljeta postoji veliki broj natjecanja u inozemstvu koja su otvorena za sve koje žele sudjelovati. Na natjecanja u inozemstvu slobodno mogu svi ići.

Počinje se vrlo jednostavno. Kroz mjesec dana priroda će se buditi iz zimskog sna i samim time proljeće će u nama pobuditi osjećaj za boravkom u prirodi. Po mnogima najljepši dio godine svakako vrijedi provesti kvalitetno. Orijentacijski klub Vihor svake godine u proljeće kreće s tečajem orijentacije za sve zainteresirane. Nizom predavanja, a što je još bitnije i nizom praktičnih vježbi na terenu usvajaju se osnovne tehnike čitanja karte, upotrebe kompasa i snalaženja u prirodi. Za one malo izraženijeg avanturističkog i natjecateljskog duha tu su i prigodna natjecanja prilagođena znanju i dobi te spolu svakog zainteresiranog polaznika tečaja.

Sastanci u klubu i predavanja održavaju se četvrtkom na adresi Ribnjak 2 od 19:30 sati. Tko god želi može doći i priključiti se ovisno o svojim mogućnostima nastupima na manje ili više treninga i natjecanja kroz godinu.

Damir Gobec

Bilo je kontrolnih točaka koje su (trebale biti) jednostavne za pronaći, a tražila sam ih i po pol sata (u trci gdje se očekuje da u 45 minuta prođem cijelu stazu), a bilo je i točaka za koje sam bila sigurna da nema šanse da ih ikad nađem, a dolazila sam na njih bez greške. Nekad sam zadovoljna kad imam “samo” 20 minuta greške, a nekad sam zbog 20 sekundi potpuno očajna. Nema pravila: kad te ne ide, ne ide te – uvijek, od početka do kraja; kad te ide, ide te do trenutka kad pomisliš da ti baš ide, e tad ti više ne ide.

Iskustvo je najbolji učitelj

Posljednjih nekoliko godina Hrvati su se masovno počeli baviti trčanjem, cestovnim, trailovima, trekinzima… Orijentacija se još nije omasovila. Izgleda čak i kod bavljenja sportom ljudi idu linijom manjeg otpora pa je “lakše”otići na utrku od 15 kilometara gdje pratiš trakice od starta do cilja nego utrku od 3 kilometra u kojoj moraš malo i razmišljati. Tek kad traileri dovoljno “porastu” da budu spremni za treking gdje je potrebno i neko znanje orijentacije (čitanje karte, upotreba kompasa), kreće se u orijentacijsku školu.

U Zagrebu dva kluba redovito vode orijentacijske škole, OK Kapela i OK Vihor, a povremeno ih održavaju i drugi klubovi Lijepe naše. Zahvaljujući njima, svake godine gomilica trekera počinje prepoznavati oblike na karti i sve je manje onih koji na startu trekinga spreme kartu u džep i prate onog jednog “koji zna kud ide”. Neki od školaraca trekera čak shvate smisao orijentacije pa krenu i na prave orijentacijske utrke, iako zapravo najbolje rezultate ostvaruju oni koji su se tim sportom počeli baviti u juniorskim kategorijama. Ipak je iskustvo najbolji učitelj.

Orijentacija je sport za svakoga. Možete biti dijete koje je tek prohodalo (popikivanje i padanje po stazi nije problem jer to rade i odrasli, ulaziti u cilj prekriveni blatom se smatra normalnim, kretanje uzbrdo četveronoške i silazak na guzici isto tako), ili imati više od 80 godina i naći ćete stazu prilagođenu svojoj dobi. Baš sam proljetos prisluškivala razgovor dvojice iz ove posljednje kategorije gdje jedan drugom objašnjava kako je bio vodeći gotovo do kraja utrke i onda je izgubio vodstvo jer se nije uspio popeti na neki kamen zbog toga što ga u posljednje vrijeme muči koljeno (a ne zbog toga što se inače “normalni” osamdesetogodišnjaci već desetljećima ne veru po kamenju).

S obzirom da su i staze (duljina, konfiguracija terena, broj kontrolnih točaka) raspoređene prema godinama, ne događa se da trkač od 55 godina mora tražiti iste kontrolne točke kao onaj od 25. Ne može se dogoditi da neki početnik prati cijelu stazu kakvog iskusnjaru i onda ga sfinišira u zadnjim metrima. Start je na kronometar i ako startaš s nekim u istoj minuti nema šanse da imate istu stazu, a ako imate istu stazu i sretnete se negdje, nećete imati isto vrijeme. Na atletskim utrkama kad nekog stigneš to je to, uvijek ima kalkuliranja, ako te nitko ne stiže ili ako nemaš šansu uloviti nekog ispred sebe možeš se malo prištedjeti. Na orijentaciji toga nema, ako želiš rezultat boriš se do zadnjeg metra jer ne znaš koliko su drugi išli. Zato se na kraju željno iščekuju rezultati, nije važno samo tko je kada ušao u cilj, nego i tko je kada krenuo.

Svaka sekunda je važna

Ove godine sam bila svjedokom fighta dvojice kolega koji su na predzadnjoj trci u sezoni bili gotovo izjednačeni. Trkač koji je bio drugi u poretku imao je šansu pobijediti u slučaju da pobjedi tu zadnju utrku sa 27 sekundi prednosti (a uključeno je bilo 20-tak utrka od početka godine). Inače su si dobri prijatelji pa je bilo zanimljivo gledati kako mjesecima jedan drugom prijete i objašnjavaju taktike za pobjedu, koje su uključivale čak izračun idealne količine piva koje treba popiti noć prije utrke. Uglavnom, zadnju trku je pobijedio taj koji je do tada bio drugi, ali to mu nije bilo dovoljno jer je pobijedio sa samo 13 sekundi prednosti. Čisti dokaz tome da je svaka sekunda važna.

Sad, nakon 20 godina bavljenja orijentacijom, imam iza leđa nastup na svjetskom prvenstvu, osvojen državni kup i sprint kup, ali sljedećim uspjehom se najviše ponosim. Prije 15 godina, kad sam krenula i na atletske utrke, kolegica iz atletskog kluba mi je rekla “Kad se počneš baviti atletikom, odustat ćeš od orijentacije”. Ne samo da ja nisam odustala, nego ta ista kolegica sad ide i na orijentacijske utrke.

Antonija Orlić
Foto Martina Bedeković Tanaković