Trkači će startati u centru grada te prolaziti pitoresknim ulicama Umaga, uključujući i povijesnu starogradsku jezgru. Na izbor su dvije staze; 5 km (jedan krug idealan za rekreativce) i 10 km (dva kruga za iskusnije trkače).

HoHoHo Run već tradicionalno privlači sudionike ne samo iz Hrvatske, već i iz Slovenije, Italije i Austrije, čineći ovu utrku međunarodnim događajem. Trkači dolaze kako bi uživali u jedinstvenoj atmosferi Umaga, sportskom izazovu i božićnom duhu. Ovogodišnji prihod utrke bit će doniran Nastavnom zavodu za hitnu medicinu Istarske županije, Ispostava Umag, za unaprjeđenje njihovih kapaciteta i pružanje nadstandardne skrbi lokalnoj zajednici.

Zanimljivosti

• Božićni kostimi: Sudionici su pozvani da trče u božićnim kapama, koje će dobiti prilikom preuzimanja brojeva do 11.00 sati!!!

• Obiteljska zabava: Utrka nije samo sportski događaj – cijela obitelj može uživati u pratećim aktivnostima, božićni sajam i glazbeni program.

• Topla okrepa i blagdanski duh: Nakon utrke trkače očekuje topli obrok koji je osigurala Plava Laguna

Prijave za utrku su otvorene do 23.prosinca na online platformi Protime.

‘Od važnijih manifestacija koje organizira klub tu je Ho! Ho! Ho! Run humanitarna utrka koja je prošlogodišnjim, trećim izdanjem okupila više od 400 trkača, Puntatlon aquatlon utrka umaškog akvatorija i lungomarea te Jazavac trail, simpatična trail utrka koja se odvija u pitoresknim Bujama’, kazao nam je Nenad Popović, predsjednik Udruge i dodao:

‘Škola trčanja se odvija na atletskom poligonu OŠ Marije i Line i to dva puta tjedno. Vikendi su rezervirani za utrke ili zajedničko trčanje svih članova kluba na umaškim stazama uz more ili popularnoj Parenzani u predjelu naselja Kanegre. Redovito po završetku proljetnog ili jesenskog turnusa škole trčanja odlazi se organizirano na utrku uglavnom dužine polumaratona i desetke. Lani su to bile Fužine i Ljubljanski maraton gdje je nastupilo više od 60 Olimpikovaca. Od značajnijih rezultata ističem drugo mjesto ekipno na Prvenstvu Hrvatske u Trailu (Valamar trail) te treće mjesto pojedinačno na Prvenstvu Hrvatske na 100 km u Sv. Martinu na Muri’.

Ne manje važno u cijeloj priči je da je Zajednica sportskih udruga Grada Umaga prepoznala trud svih članova kluba, pa je klub nagrađen kao najbolji u Gradu (ženska kategorija) za 2017, a ima i najboljeg trenera Grada Umaga u prošloj godini.

Na kraju, naglasimo i da se čak 13 članica Olimpik Umaga priprema za ovogodišnji nastup na super prestižnom maratonu u New Yorku. Vrijedne trkačice koje u studenome planiraju nastup u Velikoj jabuci su Ana Benčić, Cristina Vojić Krajcar, Dunja Leka Brozić, Iva Nuić, Jana Benvegnu-Leban, Josipa Popović, Marina Melon Rotar, Mirjana Berač, Natalija Glavinić, Nena Mataija Valh, Rahela Černeka Jacin, Saša Rot Zankola i Tisa Ćus Kovačić.

Neven Miladin

Olimpik Umag ove godine očekuje 500-tinjak natjecatelja koji će trčati duž umaške obale. Za dobru atmosferu zadužena je i ove godine Banda Berimbau, skupina bubnjara iz Trsta, a njima je pridodana grupa Pop Gunz. Prošle godine utrku pod kapicom Djeda Mraza otrčalo je skoro 400 natjecatelja iz Hrvatske i susjednih zemalja.

Startnina je simbolična te iznosi 50 kuna, a uključuje kapicu Djeda Mraza, startni broj s čipom, primjerak magazina Trčanje, okrjepu i ručak nakon utrke. Lokalni vinari nagradit će prva tri natjecatelja u obje utrke, u muškoj i ženskoj konkurenciji.

Više informacija na FB stranici Olimpik Umag Running Teama.

Moja je anamneza ovakva: 43 su mi godine, a u nogama imam jedva tri mjeseca treninga. I broj godina je nažalost obrnuto proporcionalan s brojem pretrčanih kilometara.

Povratka nema

No, da se vratim na bitno: Fužine, 17. lipnja, prijavljena Utrka građana dužine cca 7 kilometara. Ne mogu reći da prije same utrke i na početku iste nisam imala dvojbe kako ću to istrčati, koji me đavo tjerao da se prijavim, što sam uopće umislila sama sebi, itd… No, s druge strane sam mislila, tu sam gdje jesam, povratka nema, kao ni odustajanja.

Uglavnom, utrka je počela, uključila sam aplikaciju za praćenje i krenula. Polako – onako kako mi je savjetovao trener. On zna zašto (znam i ja). Najveći i glavni imperativ mi je cijelo vrijeme bio da istrčim što veći dio utrke. Kad sam prvi put provjerila stanje na aplikaciji, ostala sam iznenađena, podatak je pokazao da sam „u komadu“ uspjela istrčati dužinu otprilike trostruku onoj na tjednim treninzima. Za mene je osobno to bio trenutak kad sam na neki način pobijedila sama sebe, raskrstila sa svojim dvojbama. Ili ako hoćete, trenutak kad sam sama sebi opalila šamar. Nakon okrijepe i par prehodanih metara, krenula sam dalje, u istom, laganom tempu. Nisam se htjela dovesti u situaciju da trčim brže nego na treninzima, i da pred kraj dionice jedva dišem. Imala sam još dvije hodajuće etape, jedno krivo skretanje, no malo po malo stigla sam do cilja. I da se ne lažemo, bila sam među zadnjima.

Zato sam zavoljela trčanje

Ali vjerujte mi na riječ, uopće nije važno. Važan je onaj osjećaj kad prođeš cilj, važan je trenutak kad te na cilju dočekaju tvoji najdraži i kažu ti da su ponosni na tebe, važan je osjećaj kad ti kolege trkači iz najboljeg kluba čestitaju s osmjehom na licu i siguran si da to stvarno misle. Važan je onaj broj koji si imao zaljepljen na dresu i imaš ga doma da te podsjeti da možeš. Čak i kad misliš da ne možeš. Važna je pozitiva koje u „mojem“ trkačkom klubu ima napretek. Bez preuveličavanja. Točka.

Sve su to razlozi zbog kojih sam zavoljela trčanje. I za kraj da se vratim na početak – da mi je netko početkom godine rekao da ću kroz par mjeseci istrčati svoju prvu utrku, naravno da mu ne bih vjerovala…

Melanija Vrkljan