Startni, odnosno ciljni prostor bit će smješten na najljepši dio Jahorine – Rajsku dolinu, zbog čega su dvije trke (Mini i Midi) produžene za par kilometara. Mini Trail je 17 kilometara duga staza, idealna za brze trkače, ali i za početnike u trail trčanju, a novost je da i ona sad nosi jedan ITRA bod. Također, godinama je trkači kombiniraju tako da u subotu trče Midi Trail, a zatim u nedjelju Mini Trail što im dođe kao fantastičan back-to-back trening ili racing jer je bilo i onih koji su se proteklih godina, poput srbijanske trkačice Aleksandre Burkanović, hrvatskog trkača Ante Živkovića ili Makedonca Marjana Boneva, uspinjali na pobjedničko postolje obje trke.

Midi Trail, od ove godine dug 38 kilometara, je prava poslastica za ljubitelje trčanja u prirodi koji žele izazov nakon kog će biti odmorni za izlazak, druženje na planini i druge aktivnosti. Njegovi finišeri dobivaju 2 ITRA boda. Konačno je i Midi Trail koji starta na Baščaršiji u Sarajevu dobio rutu koja vodi na vrh Jahorine tako da će od ove godine sudionici sve četiri trke moći uživati u pogledima s Ogorjelice i trčati Golom Jahorinom.

Maxi dug 69 kilometara (3 ITRA boda) je za brze ultraše ili one koji će prvi put probati format Ultre jer nema mnogo uspona i nije preteška. Ultra (4 ITRA boda) je za iskusne trail trkače, a duljinom od 101 kilometar nudi slijed različitih cjelina zbog kojih nema monotonije na stazi i koje dodatno intenziviraju doživljaj utrke.

‘Postali smo lokomotiva za dalji razvoj trail trčanja u Bosni i Hercegovini. Ove godine okupljeni u udruženje Balkana Outdoor radimo na pripremi petog izdanja JUT-a i želimo najboljom i najmasovnijom trkom do sada obilježiti naš prvi mali jubilej. Prošle godine smo imali više od 470 sudionika iz 29 zemalja što pokazuje da smo na pravom putu da našu trku svrstamo među najatraktivnije događaje ove vrste u regiji. Napravili smo koncept koji se sviđa našim trkačima jer im dajemo priliku da dožive Jahorinu u njezinoj punoj raskoši ljeti, upoznaju ljepote još tri planine, trče bob stazom na Trebeviću što je naš najveći adut jer tako nešto trkači nemaju priliku doživjeti nigdje u svijetu’, najavila je utrku Sanja Kavaz, direktorica JUT-a.

Sve sudionike Jahorina Ultra Traila očekuje startni paket u kojem, osim kvalitetne tehničke majice, dobivaju vrijedan poklon organizatora, vaučere za Jelen pivo i finišerski ručak u cilju, a od domaćina manifestacije Olimpijskog centra Jahorina gratis vožnju šesterosjedom do vrha Ogorjelica.

Prijave za 5. Jahorina Ultra Trail otvorene su na službenoj web stranici utrke.

Foto Adnan Bubalo, Jadran Čilić

Od Jahorina Ultra Traila već je prošlo više od mjesec dana i još uvijek mi se sve čini totalno nestvarno. Sve se nekako poklopilo i ispalo je savršeno. Često se sjetim meni najdražih dijelova, vrha Trebevića, Bob staze, Miljacke, tunela i zahvaljujem svemu na svijetu što sam imala priliku to iskusiti. Često se sjetim i blata, a i ono mi je sada prekrasno

Osvanuo je dugo očekivani petak, vrijeme je za avanturu zvanu Jahorina Ultra Trail! Muž i ja krećemo dovoljno rano i usput pokupimo sestričnu koja, kao i ja, trči Maxi Trail. Mislili smo da ćemo uz par stajanja stići vrlo brzo od Siska do Sarajeva, no to se, naravno, izjalovilo. Naš put se protegao na dugih 13 sati, a kašnjenje je krenulo s gužvom na granici, pa se nastavilo i na ostatku puta uz gusti promet i česte zastoje uslijed nevremena koje je uzrokovalo odrone i klizišta. Unatoč svemu tome, impresionirana sam prirodom, posvuda su prizori od kojih zaista zastaje dah. Tek navečer stižemo u hotel Bistricu, već je prošlo 21 sat i debelo kasnimo po startne pakete. Prva osoba koju sam ugledala bila je organizatorica Sanja Kavaz, prekrasna osoba koja zaslužuje veliko poštovanje zbog apsolutno svega što radi, jer to je čista ljubav prema trčanju i prema svojoj zajednici.

Nakon kratkog druženja sa Sanjom i ekipom, otišli smo po startne brojeve. Srećom, društvo veselih volontera čekalo je sve sudionike jer su znali kakva je bila situacija na cesti. Paket, osim startnog broja, odlične majice, našeg omiljenog magazina Trčanje i još par stvarčica, sadrži apsolutni trail hit, fenomenalnu savitljivu gumenu čašu za višekratno korištenje (zašto se ja toga nisam sjetila?). Potpisujemo izjave o odgovornosti, trčimo u svoje kul sobe koje su zadržale duh osamdesetih godina (telefon s brojčanikom), osvježiti se i ostaviti stvari jer se želimo konačno okrijepiti hladnim pivom o kojem smo maštali čitavih 13 sati… Ta pomisao nam je davala snagu u teškim trenucima na cesti, pogotovo kada smo stali na ćevape jer je previše pljuštalo za normalnu vožnju i kada smo shvatili da ćemo ćevape jesti bez tog najomiljenijeg priloga jer ga ne drže.

Kraljevi i kraljice staze na 100 kilometara

Izlazimo iz lifta, a u hotelskom baru nas dočekuje zanimljiv one-man band s vrlo širokim i zabavnim repertoarom. Sestrična ipak odlučuje preskočiti večernje druženje i kao pravi sportaš rano odlazi na počinak, a muž i ja, naravno, sve suprotno. Bliži se ponoć, glazba još zvonko odzvanja hotelom, a prvi trkači, oni koji trče najdulju dionicu od 104 km, kreću prema startu. Izašla sam za njima da ih ispratim i malo pofotkam i u tih 10 minuta sam se dobrano smrznula. Razmišljala sam kakvi su to kraljevi i kraljice. Noć, hladno, vidim zrak koji izdišem dok nas obasjavaju čeone lampe, a oni spremni i hrabri odlaze negdje u mrkli mrak na respektabilnu dužinu.

Do jedan iza ponoći smo se zadržali u hotelskom baru i koliko god je atmosfera bila dobra, ipak bi trebalo pripremiti stvari za utrku, a malo i odspavati. Doslovno je bilo malo spavanja, ni 4 sata. Ustala sam u 4:45, doručak je bio u 5:30, start utrke u 6. Prva stvar na koju sam pomislila to jutro bili su trkači koje sam ispratila u ponoć. Razmišljajući o njima lagano sam se spremala za utrku, od tenisica sam odabrala Saucony Peregrine i to je bila odlična odluka (bar jedna, ‘ajd). U ruksak sam utrpala sve što je propisao organizator i sve što sam si propisala ja sama (većinom hranu, naravno). Silazim na doručak, uz puno apetita jedem 3 jaja na oko, malo pečene kobase, peciva i još u zadnjim minutama guštam u prvoj jutarnjoj kavi. Susrećem sestričnu i krećemo prema startu. Stigle smo doslovno na odbrojavanje. Vidim neka poznata lica, izmjenjujem par rečenica sa svima, a kolega bloger (Oblakove Pertle) nas snima, čak i malo trči s nama s teškom kamerom u ruci.

Sestrična i ja smo se prijavile na Maxi Trail, 70 km uz 2.800 metara kumulativne visinske razlike, a ruta je redom Jahorina, Ogorjelica, Ravna planina, Majnex, Vrelo Miljacke, Goli Koran, uskotračna pruga Sarajevo-Višegrad, Močila, Jarčedoli, Apelova cesta, Bob staza, Prvi šumar, vrh Trebevića, Puhova ravan, Stupanj, Dvorišta pa opet Jahorina. Utrku sam si podijelila na etape od cca. 20+ km da mi mentalno bude „lakše“ (yeah, right!). Prvih 20 kilometara je proteklo jako dobro s obzirom na to da smo na prvoj okrjepnoj stanici saznale da na Jahorini i u okolici već 2 mjeseca pada kiša i da će nam uvjeti na utrci biti dosta zahtjevni (odroni, klizišta, voda, prepreke, blato…). Nisam s tim računala, nisam se pripremila na tolike količine blata (bravo curka, ideš na trail, jel). Naravno da sam navukla krive čarape i da sam odmah na početku smočila noge. Veselje je moglo započeti.

Mozak je baš čudan

I drugih 20+ km prolazi dobro, trčimo što se trčati da, ne trčimo velike uzbrdice, imamo lagani tempo, oprezne smo, prvi smo puta na takvoj utrci i ne želimo se ubijati. Došle smo da probijemo led i da konačno osjetimo te kilometre. Cijelo vrijeme susrećemo uvijek iste grupe trkača i izmjenjujemo se s njima po terenu i na okrjepnim stanicama. Sestrična i ja se putem šalimo: sa starta smo krenule kao Frodo i Aragorn, a kasnije se pretvaramo u Uruk-hai koji konstantno love grupice ispred. Imale smo još brdo asocijacija na filmove, od Gooniesa do Indiane Jonesa, stvarno sve što se može strpati u kategoriju avanturističkih filmova. Naravno, i pjesme je moralo biti (ja). Koma za moju sestričnu jer su mi se u glavi vrtjele samo dvije pjesme cijelo vrijeme, većinom My Jamaican Guy (Grace Jones), a pred kraj The End (The Doors). Mozak je baš čudan.

Klikni za sadržaj u novom broju magazina Trčanje

Zadnjih 20-ak kilometara je brzo prošlo iako u nekim momentima vrlo, vrlooo sporo… Ušle smo u noć, a to nisam nikako željela i dosta nas je usporavalo blato (požalila sam što nemam štapove, ne jednom i ne samo zbog blata). U danu su se nekoliko puta promijenila sva godišnja doba, jedino je snijeg nedostajao da doživljaj bude potpun. Na kraju se ispostavilo da mi je trčanje po mraku bilo super i jako mi je drago zbog tog iskustva. Traženje reflektirajućih markacija, sama u noći, usred planine, šume i tišine (i vjerojatno uz hrpu životinja). Moram priznati da mi u jednom trenutku nije bilo svejedno jer više nisam znala kamo dalje, no gotovo cjeloživotno igranje igrica se isplatilo i vrlo brzo sam pronašla pravi put (baš sam bila ponosna na sebe). Mislim da nam je najgore bilo zadnja 2-3 kilometra… Blata i vode pa mostića i potoka na izvoz, uz redovita upadanja u glib, nikad kraja. Pomisliš da tako sigurno izgleda neki krug pakla za trejlaše. Kasnije sam shvatila da se taj zadnji dio zove ‘Staza ljubavi’ i mislim si, kako znakovito.

Sestrična i ja stižemo u cilj oko 22:30, dočekuju nas volonteri koji nam stavljaju prelijepe medalje oko vrata te par trkača koji su već odavno završili utrku i moj dragi. Malo razgovaramo i prepričavamo im doživljaje pa onako mokre i blatnjave (kao da smo bile na jednoj od onih blatnih kupki) odlazimo u hotelski bar na eliksir života. Nismo se dugo zadržavale, zov tuša je bio presnažan. Bilo me strah skinuti čarape, te užasne, pogrešne čarape koje su mi u kombinaciji s vodom ubile stopala. Naravno, brdo žuljeva. Kutijica prve pomoći je baš dobro došla, mislim da sam potrošila skoro sve flastere. Osim dosadnih žuljeva i samo jednog dana „ministarstva čudnog hoda“, nisam imala nikakvih bolova ni problema i iznenadila sam samu sebe.

Često se sjetim blata…

Od Jahorina Ultra Traila je već prošlo malo više od mjesec dana i još uvijek mi se sve čini totalno nestvarno. Sve se nekako poklopilo i ispalo je savršeno. Još prošle godine sam odlučila da napokon idem na svoju prvu ultricu (dugo sam odgađala) i početkom ove godine sam se definitivno odlučila za Jahorinu. Nekoliko mjeseci prije utrke Sanja je objavila natječaj za blogere i medije (svaka čast i zbog toga) na koji sam se prijavila i na kraju sam izabrana uz još devet kolega. Dobili smo gratis startninu, smještaj u hotelu i još puno toga.

Ukupna organizacija događaja i utrke je bila odlična. Svaka okrjepna stanica je obilovala hranom i pićem, bilo je stvarno svega, od piva, izotonika, coca-cole, orehnjače, kolača, sendviča, kiflica, lubenice… Mislim da sam u tom danu pojela sigurno pola kile Nutelle. A ljudi? Svi fantastični, ali svi! Od sjajnih volontera koji su bili predobri prema nama (poseban pozdrav Sandri koja je došla volontirati čak iz Osijeka i dragim Slovencima koji su imali jednu od zabavnijih stanica) do divnih trkača i dragih, srdačnih mještana, organizatora, fotografa…

Energija je bila prekrasna, sve je prštalo od pozitive i ljubavi. Prirodne ljepote su nas doslovno razoružale, bili smo opijeni… Mislim da će djelić te opijenosti zauvijek biti u meni. Često se sjetim meni najdražih dijelova, vrha Trebevića, Bob staze, Miljacke, tunela i zahvaljujem svemu na svijetu što sam imala priliku to iskusiti. Često se sjetim i blata, a i ono mi je sada prekrasno. Savjetujem i vama takvu avanturu, nećete požaliti, ja već razmišljam o idućoj.

Valentina Đureković Sertić
Foto Adnan Bubalo

Klikni za sadržaj novog broja magazina Trčanje

Ove godine dočekujemo 10 trkača-blogera za koje smo osigurali startni paket, smještaj na Jahorini u hotelu Bistrica te organizirali izlete i sadržaje u Ski centru na Ravnoj planini, zabavnom parku Sunnyland na Trebeviću i Sarajevu kako bismo im pokazali sve ono zbog čega bi turisti zaljubljenici u prirodu i outdoor trebali izabrati Sarajevsko-romanijsku regiju za destinaciju i našu trku kao glavni razlog dolaska.

Nastavljamo da obogaćujemo startni paket tako da svi sudionici od organizatora i naših partnera dobiju poklon i vaučere koje će moći iskoristiti za panoramsko razgledanje Jahorine, vožnju zip-lineom na Ravnoj planini, alpine roller coasterom Sunnylanda. Dakle, osim što će sve ljepote moći sagledati trčeći našim planinama, imat će također mogućnost da kroz jednu potpuno drugačiju perspektivu dožive sve to i iz zraka.

Radimo na tome da ove godine po prvi put organizirao i dječju trail trku čime ćemo ne samo obogatiti sadržaj natjecateljskog programa, već i proširiti naše djelovanja i na najmanje uzraste. Osim što organiziramo utrku, mi tijekom cijele godine promoviramo trail kao sport za sve. Klinci su nam posebno zanimljivi jer ih treba naučiti da vole planinu, kako da se ponašaju na planini, da treniraju u prirodi a među njima su oni budući “young gunsi“ koji će za par godina na ovim ostalim našim trkama, jurišati na rezultate koji će ih odvesti na postolje. Jako smo ponosni na statistiku koju pratimo iz godine u godinu i prema kojoj je recimo na prošlogodišnjem izdanju naše trke bilo 42 posto više domaćih sudionika što pokazuje da je trail trčanje sve popularnije i kod nas. Posebno naglašavamo podatak da je među finišerima JUT-a 33 posto žena, čemu svakako doprinose kontinuirane kampanje koje vodimo tijekom godine, a koje promoviraju ravnopravno učešće žena u sportu.

Do početka srpnja na JUT su se prijavila 142 natjecatelja iz Hrvatske od čega je najviše prijava za Maxi Trail, skoro 45 posto. Hrvatski trkači imaju više iskustva u trail trčanju pa su vjerojatno prepoznali ovu trku ultra formata kao idealnu priliku da se istrči 70 km lijepe staze, s ne previše uspona i lako prikupe 4 ITRA boda. Midi Trail je također jako popularan kao nekakav city trail koji kreće iz Sarajeva, s Baščaršije, ide preko bob staze, vrha Trebevića do Jahorine.

E sad, bez obzira na sve što mi kao organizatori radimo na pripremi JUT-a, realizacija trke ne bi bila moguća bez volontera. To su sjajni ljudi koji svojim entuzijazmom i energijom značajno doprinose sveukupnoj atmosferi na trci i slika su onoga što mi jesmo. S druge strane, kad pitate trkače za mišljenje o nekoj utrci, uglavnom će vam na prvi mah prenijeti utiske o stazi, a onda impresije koje na njih ostave upravo volonteri. Moram priznati da po izjavama koje mi kontinuirano prikupljamo, postoji uzajamno oduševljenje jednih drugima.

Ove godine osim domaćih, očekujemo volontere iz Slovenije, Hrvatske i Srbije. To su naši prijatelji, nerijetko trkači, koje srećemo na drugim trkama i među kojima su oni koji jedne godine kod nas trče, druge dođu volontirati ili su jedan dan na stazi kao volonteri, drugi dan kao trkači i finišeri u cilju. U planu je i jedan poseban video s trke koji će prikazati volontere kao ključne aktere u organizacije trke i prenijeti njihova lična iskustva, benefite volontiranja na JUT-u. Neki od njih koji su se zarazili trail trčanjem, pokazali se kao volonteri-udarnici, pozvani su da se priključe organizaciji utrke pa su im sad povjereni dosta odgovorni zadaci.

Sanja Kavaz
Foto Adnan Bubalo i Jadran Ćilić

VOLONTERI O VOLONTIRANJU

Emina Mušija

Imala sam priliku volontirati na prošlogodišnjem Jahorina Ultra Trailu i mogu reći da to bilo life changing experience. Radila sam rame uz rame s kolegama iz cijele Bosne i Hercegovine pa i regiona. Posebno zanimljivo je bilo upoznavanje i razgovor s trkačima koji su dolazili iz cijelog svijeta. Svakako bih preporučila svim ljubiteljima trčanja i prirode da se prijave na JUT!

Alma Džanko

Kažu da sam bila najangažiraniji volonter na Jahorina Ultra Trailu 2017. godine. Mislim samo da sam dala sve od sebe u izvršavanju svojih zadataka tih 27 sati uzastopnog rada i da ih nisam osjetila, koliko su brzo prošli. Ona izreka da je tvoje samo ono što daš, zaista je istina. Vjerovala sam uvijek u nju, ali nakon volontiranja na JUT-u dobila je još veći smisao. Upoznala sam mnogo zabavnih ljudi, čula puno životnih i motivacijskih priča, upoznala sam sebe iz drugog ugla, upoznala sam Jahorinu po noći, trail trkače za koje mislim da su najluđi i najbolji ljudi u isto vrijeme, momka koji mi je poslije postao životni suputnik. Jahorina Ultra Trail nije samo jedan projekt u nizu, to je projekt poslije kojeg više nisi isti čovjek. Priroda oko tebe, čist zrak, miris borovine se osjeti, idealna slika za Instagram, pa se i sami vjerojatno pitate zašto se već nisam prijavio. Znate kako kažu, ne znaš kako je, dok ne probaš. Tri, četiri, start, vidimo se na Jahorini!

Mejra Hodžić

Volontiranje na JUT-u mi je u sjećanju ostalo kao lijepo iskustvo. Zajedno sam s drugim volonterima pomagala trkačima, razmjenjivali smo mišljenja o zajedničkim temama, uživali u svim pogodnostima i što je najbitnije, dijelili smo sreću. Ništa nije uzalud, novi izazovi su proširili moje vidike. Još više sam zavoljela planinarenje te sam postala bolja aktivistica.

Direktorica najveće trail utrke u Bosni i Hercegovini pripremila je za magazin Trčanje kratak presjek onoga što je na utrci učinjeno u proteklim godinama i najavila kako će se Jahorina Ultra Trail razvijati u narednom vremenu

Jahorina Ultra Trail je najveće BiH natjecanje u trail trčanju u okviru kojeg ćemo od 27. do 29. srpnja iduće godine, na stazama koje povezuju Jahorinu s Ravnom planinom, Romanijom i Trebevićem, organizirati četiri trke različite dužine: Mini, Midi, Maxi i Ultra Trail. Kao organizatori jako puno radimo na promociji trail trčanja jer smo sad već postali nekakva lokomotiva za dalji razvoj ovog sporta u Bosni i Hercegovini. Posvećeni smo afirmaciji prirodnih resursa Sarajevsko-romanijske regije u cilju kreiranja jedinstvene outdoor ponude koja bi doprinijela lokalnom razvoju, jer potencijale koje imamo za aktivni turizam ne koristimo dovoljno ili gotovo nikako.

Imamo aktivistički pristup rješavanju problema te nerijetko lobiramo ili kreiramo pritisak na institucije svih razina vlasti da podrže JUT, a s obzirom na to da imamo uz sebe trkačku zajednicu koja nas podržava, ishodi tih akcija su redovito uspješni. Moram naglasiti da ta podrška nije još uvijek onakva kakvom bismo bili zadovoljni, ali pomaci su očigledni što nas izuzetno raduje. Od naredne godine imamo i Turističku organizaciju grada Istočno Sarajevo kao službenog partnera na projektu, novi menadžment Olimpijskog centra Jahorina koji je iskazao spremnost da nas značajnije podrži u promociji planine i organizaciji trke, a nadam se da ćemo nastaviti i dosadašnju uspješnu suradnju s Olimpijskim komitetom BiH, Jelen pivom i kompanijom Kakanj Cement.

Ne smijem zaboraviti ni ekološku komponentu koju kontinuirano zagovaramo jer nam je bitno da ove naše planine budu čiste, zaštićene te da je sve što se na njima gradi i radi u okvirima održivog razvoja. Osim toga, urednica sam bloga Trčim jer štrčim koji je izuzetno popularan u regiji tako da sam tijekom cijele godine posvećena aktivnostima koje osnažuju trkačku zajednicu ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire.

Koncept JUT-a

Nakon dvije godine traženja i redefiniranja koncepta samog natjecanja, ove godine smo zaokružili priču tako što smo nove staze navigirali najljepšim dijelovima ukupno četiri planine i njima povezali atrakcije poput uskotračne pruge, via ferate i Novakove pećine na Romaniji, izvora i kanjona Miljacke, bob staze i grebena na Trebeviću, pa čak i Baščaršiju. Tri naše trke (Mini, Maxi i Ultra) imaju kružnu stazu što odgovara i trkačima, a nama omogućava lakšu organizaciju, koordinaciju i kontrolu. Midi Trail je trka koja tradicionalno starta u Sarajevu, na Baščaršiji, i ta trasa vodi preko Trebevića do Jahorine. Zapravo ona simbolizira sve ono što mi kroz naš imidž gradimo jer spaja grad s planinom, ali i ljude, što je u našem kontekstu jako važno jer smo protuteža politikama i interesima koji ih svakodnevno pokušavaju podijeliti.

Što nudimo

U skladu s formatima koje nudimo, naše trke su atraktivne trkačima solidne ili izuzetne kondicije, ali i profesionalnim sportašima koji nisu nužno. Dakle, Mini je 14 kilometara duga staza, idealna za brze trkače, za početnike u trail trčanju ali i za one kojima je Midi koji se održava dan ranije malo pa žele tijekom vikenda završiti dvije trke što je sjajna kombinacija jer se savršeno dopunjuju. Midi je duga 34 km i prava poslastica za ljubitelje trčanja u prirodi koji žele izazov nakon kojeg će biti odmorni za izlazak, druženje na planini i druge aktivnosti. Maxi dug 69 km je za brze ultraše ili one koji će prvi put probati format Ultre jer nema mnogo uspona i nije preteška. Ultra je za iskusne trail trkače, a dužinom od 104 km nudi slijed različitih cjelina zbog kojih nema monotonije na stazi i koje dodatno intenziviraju doživljaj trke.

Staza Ultra Traila je toliko posebna i raznovrsna jer trkače vodi na Golu Jahorinu, uz i niz ski staze, nekadašnjom trasom uskotračne pruge koja prolazi kroz kratke tunele, via feratu na Romaniji ispod Novakove pećine, kanjonom Miljacke a zatim trebevićkom bob stazom i grebenom. Ultra Trail je za one koji se žele pohvaliti da su u jednom danu obletjeli Jahorinu, Ravnu planinu, Romaniju i Trebević. Kad tako postavim stvari, iskreno, ja bih to voljela imati među svojim postignućima.

Što je novo

Nakon svakog izdanja radimo anonimnu anketu s trkačima u želji da nam oni ukažu na stvari koje treba poboljšati ili mijenjati. Prema njihovim preporukama, korigirali smo satnicu tako da je startno vrijeme Ultre pomjereno na ponoć, a Maxi i Mini Traila sat ranije u odnosu na ovogodišnje izdanje. To su manje novine, ali ono što želim zapravo reći jest da osluškujemo i uvažavamo sugestije trkača.

Veći pomaci koje pravimo tiču se markacije staza jer ćemo pokušati kompletnu stazu označiti trajnom markacijom koja će ujedno biti i noćna, tako da će uz privremenu markaciju trakicama navigiranje stazama biti još lakše. Također, radit ćemo na unaprijeđenu pitanja sigurnosti ne samo trkača već i nas organizatora i volontera koji će biti angažirani kako bismo obuhvatili sve aktere utrke.

Ono što je novo, a što ću ovom prilikom ekskluzivno najaviti, je otvoreni poziv trkačima blogerima, na koji će se uskoro moći prijaviti i natjecati za 10 posebnih aranžmana koje smo pripremili za akreditirane medije. Točnije, za 10 blogera-trkača ćemo osigurati startni paket, smještaj na Jahorini te organizirati izlete i sadržaje kako bismo im pokazali sve ono zbog čega bi turisti zaljubljenici u prirodu i outdoor trebali izabrati Sarajevsko-romanijsku regiju za destinaciju i našu trku kao glavni razlog dolaska. Bit će tu još iznenađenja i inovacija, nećemo sve otkrivati sad.

Koji su naši glavni aduti

Kad su u pitanju trkači, konkretno iz regije, mislim da su naši glavni aduti prepoznatljivost i imidž koji Jahorina ima još od Olimpijskih igara, atraktivnost i raznovrsnost staza, a posebno dijela koji se trči bob stazom, što nemate priliku ni na jednoj drugoj trci bilo gdje u svijetu, blizina Sarajeva koje trkači svakako žele posjetiti i gastro ponuda koja, iako posljednja u nizu nabrojanih aduta, nije ni malo manje važna od onog prvog.

Kod nas se izuzetno dobro jede, hrana je gurmanska, ponuda raznovrsna, cijene su pristupačne. Kad neko razmišlja o dolasku na našu utrku svi odmah razmišljaju o tome gdje otići na ćevape, gdje na baklave, gdje na burek, gdje na pečenje ispod sača.

Promocija JUT-a

Radimo jako puno na promociji naše trke tako da smo na drugim, većim trkama poput 100 milja Istre prisutni na sajmu, pa se tako i naredne godine vidimo u Umagu. Upravo smo se vratili s Cappadocia Ultra Traila gdje smo također imali promociju kojom smo sebi otvorili jedno novo tržište jer smatramo da možemo biti jako zanimljivi turskim trail trkačima. Partneri smo i s trkom Ultra Trail Hungary, a u planu nam je predstavljanje i na Lavaredo Ultra Trailu naredne godine.

Prisutni smo i na društvenim mrežama koje su osnova za kvalitetnu promociju. Mediji nas također vole tako da planiramo njihovu naklonost u narednom periodu koristiti mnogo više.

E sad, ono što turističke zajednice trebaju napraviti je da nas prate s promocijom utrke, ali i Jahorine kao destinacije i ostalih mjesta koja mogu biti zanimljive sudionicima JUT-a. Recimo, da ja dolazim na Jahorinu, planirala bih ostati par dana nakon utrke kako bih otišla na Maglić, Zelengoru i rafting Tarom ili se popela na Prenj, Čvrsnicu i obišla Ramsko jezero. Nekima je možda zanimljivije posjetiti Sarajevo, Mostar ili Trebinje.

Dakle, poanta cijele priče je da trkače zadržimo što dulje u našoj zemlji i da im pokažemo ono najbolje što imamo. Evidentno je da naša zemlja postaje sve privlačnija turistima iz cijelog svijeta, a mi se trebamo fokusirati na one koji vole prirodu i aktivan odmor.

Sanja Kavaz
Foto Adnan Bubalo i Jadran Ćilić

Trideset i tri godine nakon najveće svjetske sportske manifestacije, Jahorinom su trčali natjecatelji u 4 kategorije. Najdulja od 104 kilometra i 4.100 metara uspona nesumnjivo je bila najizazovnija, a najbrži su bili Charlie Sharpe kojemu je do cilja trebalo nešto malo manje od 11 sati (10:44:25) i Miluša Bošković koja je tu udaljenost istrčala za 16 sati i 8 minuta.

Stazu od 70 kilometara trčalo je najmanje natjecatelja, tek 60-tak (čak i manje nego najdulju i najtežu stazu), a među njima najbrži je bio Igor Yovanovitch koji je do cilja stigao za malo više od 8 sati, dok je u ženskoj konkurenciji pobijedila Mateja Blažević s vremenom 10:07:35.

Dvije najkraće staze bile su i najmasovnije. Ukupno 300-njak ljudi trčalo je duljine od 35 i 14 kilometara. Pobijedili su Marjan Bonev i Martina Mileva na duljoj dionici, a Alija Imamović i Darija Bostjančić na najkraćoj stazi.

‘Ovogodišnje izdanje Jahorina Ultra Traila predstavlja veliki iskorak u onome što planinarsko društvo Javorina kao organizator radi kontinuirano već par godina. Navigirali smo, a zatim uredili i markirali za dnevno i noćno trčanje 130 kilometara staza koje prolaze najljepšim dijelovima Sarajevsko-romanijske regije i povezuju Jahorinu s Ravnom planinom, Romanijom i Trebevićem. Jako smo sretni jer je ovo do sad bilo najmasovnije izdanje, ali i jer taj porast u broju sudionika prati i sve veći broj domaćih sportaša i rekreativaca. Zahvaljujemo se natjecateljima koji su sudjelovali na Mini, Midi, Maxi i Ultra Trailu i iskreno se nadamo da se vidimo i iduće godine’, kazala je Sanja Kavaz, direktorica utrke i dodala:

‘Jako smo zahvalni našem specijalnom partneru Olimpijskom komitetu Bosne i Hercegovine, te sponzorima koji su podržali ovogodišnje izdanje trke: domaćem lideru u proizvodnji sportske opreme kompaniji Grafo Balkan Tekstil, kompaniji Cement Kakanj, Jelen pivu, Red Bullu, Vitinci, Neltu, Einhar Group BiH i domaćinu Olimpijskom centru Jahorina. Ipak, najveću zahvalnost dugujemo volonterima koji su najzaslužniji što je ovogodišnje izdanje Jahorina Ultra Traila realizirano’.

Rezultati – 14 km (M):

1. Alija Imamović (BiH) 1:10:22
2. Marijan Bonev (Mak) 1:14:16
3. Neven Cicović (BiH) 1:16:34

Rezultati – 14 km (Ž):

1. Darija Bostjančić (Hrv) 1:34:02
2. Amila Štaljo (BiH) 1:47:19
3. Ivana Momčilović (Srb) 1:52:51

Rezultati – 35 km (M):

1. Marjan Bonev (Mak) 3:53:52
2. Matjaž Čuček (Slo) 4:10:21
3. Ivan Milinković (Hrv) 4:11:06

Rezultati – 35 km (Ž):

1. Martina Mileva (Mak) 5:08:00
2. Martina Đođo (Hrv) 5:15:54
3. Urška Robnik (Slo) 5:24:52

Rezultati – 70 km (M):

1. Igor Yovanovitch (Špa) 8:07:33
2. Marko Herman (Hrv) 8:49:34
3. Miloš Uskoković (CG) 8:53:43

Rezultati – 70 km (Ž):

1. Mateja Blažević (Hrv) 10:07:35
2. Maja Blašković (Hrv) 11:05:25
3. Jasmina Hodžić (BiH) 11:07:17

Rezultati – 104 km (M):

1. Charlie Sharpe (VB) 10:44:25
2. Ivan Hrastovec (Slo) 11:58:28
3. Vladimir Panić (Srb) 13:05:19

Rezultati – 104 km (Ž):

1. Miluša Bošković (CG) 16:08:44
2. Draga Žbontar (Slo) 16:27:37
3. Gordana Maksimovic (BiH) 18:03:53

Pripremio Neven Miladin
Foto Adnan Bubalo i Novak Elčić

JUT je definitivno jedna od najvećih trail utrka u BiH, pa i jedna od značajnijih u regiji. U čemu se sastoji posebnost te utrke, zašto je tako rado posjećena?
Hvala na pitanju koje implicira da smo prepoznati kao trka koja ima potencijal da bude pozicionirana kao ozbiljno natjecanje u trail trčanju, ne samo u našoj zemlji nego i u regiji. Oprezno primamo pohvale jer znamo da moramo još puno raditi kako bismo opravdali te komplimente i dokazali ta naša stremljenja. Kao i do sada, Jahorina Ultra Trail ima 4 trke, različitog formata. Dakle, Mini je 14 km duga staza, idealna za brze trkače, za početnike u trail trčanju, ali i za one kojim je Midi koji se održava dan ranije premalo trčanja, pa žele tijekom vikenda završiti dvije trke što je sjajna kombinacija jer se savršeno dopunjuju. Midi je duga 34 km i prava je poslastica za ljubitelje trčanja u prirodi koji žele izazov nakon kog će biti odmorni za izlazak, druženje na planini i druge aktivnosti. Maxi dug 69 km je za brze ultraše ili one koji će prvi put probati format Ultre jer nema mnogo uspona i nije preteška. Aduti ove staze su izvor Miljacke pored koje prolazi i kanjon kojim se spušta do Sarajeva. Ultra je za iskusne trail trkače a dužinom 104 km nudi slijed različitih cjelina zbog kojih nema monotonije na stazi i koje dodatno intenziviraju doživljaj utrke.

Pretpostavljamo da su, premda još ima 10-tak dana do utrke, staze više-manje spremne? Koliko se uopće očekuje natjecatelja ove godine u sve 4 kategorije?
Pripremi staza za ovu godinu smo pristupili jako oprezno i mislim da smo dobili trase koje više nećemo mijenjati. Napravili smo jako puno na promociji tako da do sad imamo više od 550 prijavljenih natjecatelja, od čega je do danas 350 s potvrđenim učešćem, što je do sada najveći broj. Naše aktivnosti se zapravo podudaraju s generalnim interesom trkača i zaljubljenika u outdoor za ponudu u našoj zemlji tako da su ovi pomaci očekivani.

Temelj uspjeha bilo kojeg trkačkog eventa je kvalitetna organizacija i pravovremena promocija. Kako to radi ekipa koja priprema JUT?
Ekipa koja organizira JUT je malobrojna. To je nas 3-4 koji tijekom cijele godine razrađujemo koncept, planiramo, umrežavamo se s partnerima, pripremamo promociju. Ja kao neko tko predvodi organizacijski tim važim za zahtjevnu šeficu, ali nastojim svoje suradnike motivirati, održati energiju uvijek na visokoj razini i dati im priliku da kroz to što rade steknu nova iskustva i profesionalne reference, da se aktiviraju u nekoj od sportskih sekcija koje razvijamo. Promociju primarno radimo putem društvenih mreža.
Tu su i medijska gostovanja koja su nam važna zbog domaćih trkača, partnera i sponzora. S obzirom na aktualne trendove, sve medijske objave se ponovo plasiraju putem društvenih mreža koje su i kanal i filter putem kojeg stižete do svoje ciljne grupe. Također, često smo na trkama na kojima dodatno promoviramo JUT ili na kojima naš tim trkača nastupa, pa još kad se uspiju izboriti za dobar plasman, to također doprinosi promociji. Uzimajući u obzir limitirana sredstva kojima raspolažemo, moram reći da smo jako zadovoljni dometom koji pravimo. Uz veća ulaganja turističkih zajednica, organizacija i institucija, mogli bismo učiniti puno više. Medijima smo zanimljiva priča i projekt, vjerujte da nemamo vremena za sve upite i mogućnosti za promociju koje nam se otvaraju, a da bismo to postigli, tim treba veći broj suradnika i veća sredstva.

Koje su specifičnosti JUT-a? Definitivno nije riječ o lakoj utrci, no opet, nije ni riječ o utrci čiji je završetak nemoguća misija, čak i za rekreativce.
S prethodna dva izdanja smo stekli dosta iskustva koje sad treba primijeniti i organizacijski podići utrku na višu razinu. Kad sam rekla da smo navigiranju staza za ovu godinu pristupili jako ozbiljno, to znači da smo danima obilazili teren, istraživali područje, snimali, mijenjali dijelove kojima nismo bili zadovoljni jer njihov izgled i konfiguracija jesu jedan od najvažnijih faktora zbog kojih će netko prvo izabrati dolazak na našu trku, biti zadovoljan tijekom trke i naravno, odlučiti se da dođe ponovo. Naše staze su izazovne, ali ne i preteške. Analizirajući sve, shvatili smo da na stazama želimo izazov, dinamiku, odnosno promjenu cjelina koje jamče da neće biti dosadno, želimo da brzi trkači zaista praše, ali i da oni koji su nižeg kondicionog nivoa, ostvare svoj plan i stignu do cilja, pa su tako vremenski limiti komotni za sve. Ipak, Trebević i uspon na njega s 1.000 metara visinske razlike na 10 km svakako ne treba podcijeniti. Mi smo za sudionike JUT-a na našoj stranici na Facebooku objavili 4 galerije, za svaku trku pojedinačno, i prikazali kako staze izgledaju i na što trebaju obratiti pažnju kako bi bili spremni za nastup, pametno rasporedili snagu, izabrali adekvatnu obuću za trčanje.

Očekuje li se dolazak dosta natjecatelja izvan BiH? Koliko je u BiH uopće jaka trail zajednica? Bilježi li se statistički rast broja ljudi koji pohode razne škole trekinga i/ili trčanja i utrke?
Osim što smo se mi kao organizatori osnaživali, rasla je i BH trail zajednica, dobili smo nove utrke ili su se stare ponovo vratile na scenu tako da je JUT kao ideja bio okidač da se mnoge dobre stvari dogode u protekle dvije godine. Ono što nas posebno raduje, ali i obavezuje, je činjenica da će Maxi Trail biti kvalifikacijska, odnosno ogledna trka za učešće na Svjetskom prvenstvu u trail trčanju koje se 2018. godine održava u Španjolskoj. Trka je međunarodnog karaktera, ali će se domaći trail trkači i trkačice natjecati za ulazak u predselekciju za reprezentaciju, a zatim i dobiti priliku da našu zemlju predstavljaju na Svjetskom prvenstvu.
Svoj dolazak su nam najavili i neki jako dobri trail trkači što svakako podiže rejting trke. Očekujemo i dosta domaćih atletičara koji nakon cestovnih žele sudjelovati i na trail trkama što je dobar pokazatelj da je ovo trend koji će rasti, baš onako kao i u drugim zemljama. Nama je svaki sudionik zapravo važan. Jednako nas raduje što su tu oni koji su u ovom sportu izuzetno dobri, oni koji su uz nas počinjali i sad stasavaju u trail trkače s iskustvom i oni kojima će ovo biti prva trail utrka.
Broj trkača u BiH raste. Kod nas se sad dešava ono što ste vi u Hrvatskoj prošli prije 7-8 godina. U toj ekspanziji trkačkog sporta, još uvijek je najviše cestovnih trkača. Sve veći je broj i cestovnih utrka što također doprinosi popularizaciji sporta. Na škole traila i trekinga ćemo morati sačekati još par godina, ali one su također nezaobilazne.

U kojoj mjeri JUT ima priliku financirati se sponzorstvima? Kakva je prilika u BiH da se tako velike (pa i manje) utrke financijski ‘pokriju’ sponzorskim novcem?
Organizirati međunarodnu trail trku u Bosni i Hercegovini nije nimalo lak zadatak jer mi još uvijek nemamo jake sportske brendove koji imaju interes značajno podržati ovakav projekt. Međutim, drago nam je što stasavamo uz neke domaće kompanije kao što je Grafo Balkan Banja Luka koji postaje lider na BH tržištu u proizvodnji sportske odjeće i lider u podršci razvoju trkačkog sporta u BiH.
Za razliku od cestovnih, trail trke nemaju veliku masovnost niti publiku. Partnerima i sponzorima trebate objasniti da njihov baner na trail trci neće vidjeti 10.000 pari očiju ali da postoje drugi načini koji će im donijeti publicitet. Realizirajući društveno korisne projekte postali smo interesantni kompanijama poput Molson Coorsa, Kakanj Cementa, Vitinke, Nelta, Red Bulla koji nas žele podržati jer sponzori više neće klasične oglase i pozicioniranje logotipa na reklamnom materijalu. Žele biti dio promjena koje unosimo u društvo, žele ostaviti trag u zajednici.
To još uvijek nije dovoljno da bismo mi stajali na čvrstim temeljima, posebno jer nas ne podržavaju institucije koje najviše imaju interes da stanu uz nas. Prvenstveno mislim na lokalne i entitetske vlasti, turističke zajednice, javna poduzeća. Specijalni partner projekta je Olimpijski komitet BiH koji je prepoznao značaj ovog što radimo u cilju afirmacije olimpijskih planina i naslijeđa jer smo jedni od rijetkih koji se kao organizatori olimpijskih igara možemo pohvaliti i takvim sadržajem, dakle trail trkom. Osim nas, to su još recimo Chamonix i Cortina D’Ampezzo koji se sa svojim utrkama dio Svjetskog kupa u ultra-trailu.
Naši ljudi to ne razumiju, i ako razumiju, čekaju da se nešto samo dogodi. Kad se netko i pojavi s idejom i energijom, ne možete ni dogovoriti sastanak. Ako vas čak i saslušaju, ispričaju se i kažu da oni ne odlučuju o budžetu s kojim raspolažu, već da se pita viša instanca ili politika. Odobre oni vama to što radite, pohvale entuzijazam i daju usmenu podršku. I to je to! Iskreno, ne znam što očekuju – možda da sami planinari, izletnici, biciklisti, penjači, letači dođu na naše planine, a bez da smo išta uredili, pripremili, organizirali? Od tog nema ništa, jer bez nas entuzijasta koji se ne štedimo da bi ovu našu i slične priče održali, planina neće imati sadržaje zbog kojih će im neko tijekom ljeta doći.

Pravilo svake utrke je ‘što više volontera, to bolja organizacija’. Koliko volontera treba JUT i imate li problema s prijavama volontera?
Kao i sve ostale segmente, tako i angažiranje volontera unaprjeđujemo iz godine u godinu. Naša utrka je u terminu kad su aktualni godišnji odmori pa je teško mobilizirati lokalno stanovništvo i dogovoriti da će tih dana biti dostupni za podršku organizaciji utrke. Međutim, ove godine imamo dosta volontere izvan Sarajevsko-romanijske regije, pa čak i izvan BiH koji nam dolaze pomoći. Upravo to izuzetno cijenimo jer je riječ mahom o ljudima koji su kroz volonterski angažman na drugim utrkama stekli iskustvo koje će prenijeti lokalnim volonterima.

Za kraj – koja su očekivanja organizatora od ovogodišnjeg JUT-a? Jasno je da natjecatelji priželjkuju ludo dobri startni paket, briljantnu organizaciju, savršeno vrijeme…, no što realno organizatori priželjkuju?
Mi kao organizatori želimo da ovogodišnje izdanje bude bolje od prethodnog. Želimo prije svega da naši trkači budu sigurni tijekom ta dva dana, da osiguramo da natjecanje bude fer te da anticipiramo i minimiziramo sve mogućnosti za bilo kakvu neregularnost na utrci po pitanju mjerenja vremena, želimo da JUT ove godine bude međunarodna trka na kojoj će svi sudionici stići u cilj i u kojem će podijeliti radost i energiju s drugima. Mi ćemo kao i prethodnih godina po završetku utrke raditi anonimnu anketu sa sudionicima i saznati s čime su bili zadovoljni i što je ono što trebamo popravljati. Naravno da priželjkujemo da i dalje bude mnogo više pohvala nego kritika. Mi s jednakom pažnjom prihvaćamo i jedne i druge, čak ove druge s više jer nam ne daju priliku da se opustimo već da stalno stremimo k boljem.
Osobno, sudionicima Jahorina Ultra Traila 2017. želim puno sreće i da ostvare svoje trkačke planove. Svim volonterima dugujem veliku zahvalnost jer će doći i pomoći nam u organizaciji ovogodišnjeg izdanja. Ja ću biti uz svoj tim i truditi se da i ovog put damo sve od sebe i napravimo događaj na koji će se trkači rado vraćati.

Razgovarao Neven Miladin
Foto Jadran Čilić