“Trčanje je moja velika sportska ljubav. Pokušavam biti redovita i bez obzira na vremenske uvjete uvijek pronađem vremena za vježbu i rekreaciju. Uz svakodnevne napore, trčanje mi je i određeni ispušni ventil. Preporučila bih svima redovitu tjelesnu aktivnost, a trčanje je zaista jedna od onih koje mogu provoditi svi“, izjavila je Ivana MIšerić.

Škole trčanja nisu bez razloga popularne svugdje u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Naravno, pravilna tehnika trčanja, zagrijavanja, vrste treninga, sve su dijelovi mozaika koji vas uče treneri u takvim školama, no one postoje i zbog lakšeg motiviranja. Ukoliko trčite u grupi i pogotovo ako je to obaveza koju plaćate, tada se i motivacija iznenađujuće brzo podiže.

“Temelj rada naše škole je učenje osnovne tehnike trčanja, što pretpostavlja pravilnu poziciju tijela, mehaniku pokreta i pravilno disanje. Ako ste u školu stigli bez ikakve kondicije, nemojte inzistirati na prejakim trkačkim treninzima, nego krenite s hodanjem ili kombinacijom kratkih trkačkih i hodajućih ruta, pa postepeno povećavajte trkači dio i smanjujte hodajući, sve dok ne steknete preduvjet da posve izbacite hodanje. U većini slučajeva već nakon mjesec dana redovitih treninga moguće je posve izbaciti hodanje iz treninga. Tek zatim slijedi lagano povećavanje vremenskog trajanja treninga, a rad na brzini dolazi tek kad se dostigne određena razina kondicije“, kazao je Marcel Zelenika u razogovru s Ivanom i ostalim polaznicima škole, te dodao nešto što iole iskusniji rekreativci već odavno znaju:

“Trkački treninzi ne počinju prvim trkačkim koracima, nego kvalitetnim zagrijavanjem, baš kao što ne završavaju naglim zaustavljanjem i odlaskom kući, nego istezanjem”.

Marko Schulhauser
Foto Tomislav Valent