Unazad nekoliko godine ugašeno je nekoliko velikih i dosta manjih utrka. Nekad su razlozi bili financijske prirode, katkad je pohlepa lokalnih političara uvjetovala gašenje utrke, a događalo se i da radi sigurnosti natjecatelja određene utrke moraju biti ugašene. Neke od utrka ugašene su trajno, a za neke se ipak još nadamo da bi se mogle pojaviti u trkačkim kalendarima

Popularnost rekreativnog trčanja nije nikakva novost u svijetu, čak više nije ni u Hrvatskoj u kojoj je svoj vrhunac doživjela u mjesecima uoči nesretnog lockdowna za koji je bila zaslužna epidemija Covid-19. U kasnim mjesecima 2019. broj trkača vjerojatno je bio najveći, a utrke najposjećenije. Na žalost, puno se toga promijenilo pojavom korone, a čak i u narednim godinama, kad je virus stavljen pod kontrolu, neke stvari su se nepovratno izgubile.

Možda i najveća utrka koja je nestala s karte domaćih rekreativnih natjecanja je Istrian Wine Run koja je, istina za volju, ugašena upravo već spomenute 2019. i to radi nedostatka sponzora. Financiranje tako velikog eventa treba shvatiti itekako ozbiljno, pogotovo ako se organizacijski želi dovesti do savršenstva. Istrian Wine Run bila je zaista odlična utrka, puna duha, veselja i radosti, i to ne (samo) zato što su trkači mogli na stazi kušati slavna istarska vina.

Na stazi se vjenčavalo, plesalo, trčalo u maskama, pa i pila koja kapljica više nego bi možda trebalo. U svakom slučaju, gašenje Istrian Wine Runa bilo je vijest koja je šokirala ljubitelje trčanja i prava je šteta da lokalni istarski klubovi nisu dali inicijativu da se organizira barem nešto slično.

Gašenje atraktivnog AAM-a

Ništa manje poznat nije i Adria Advent Marathon koji je godinama predstavljao posljednju ozbiljnu maratonsku utrku u regiji, pa su u Crikvenicu početkom prosinca stizali ozbiljni i malo manje ozbiljni trkači iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine, a redovito su trčali neki od domaćih najboljih trkača i trkačica, poput Roberta Radojkovića, Marije Vrajić i Maje Urban. Službeno Adria Advent Marathon još nije potpuno ugašen, no nije održao ni 2022. ni 2023. godine, a razlog koje je objavljen na društvenim mrežama vezan je uz previsoke organizacijske troškove.

U objavi su se, bez previše samokritike, spominjale visoke startnine, skupi startni paketi, šutnja gradskih vlasti… Kao da na ostalim utrkama u Hrvatskoj nije slična situacija. Štoviše, startni paket Adria Advent Marathona nikad nije bio ekstra bogat, a ako je zatvaranje prometnica bio preveliki financijski izazov vjerojatno se mogla pronaći alternativna, manje prometna staza. Kako bilo, AAM-a zasad nema, a hoće li se ponovno trčati u 2024. tek nam ostaje za vidjeti.

Popularna Holjevka održava se od 2015. i radi atraktivne staze prilično je dobro popunjena startu. Inicijator i organizator je bio Zagrebački atletski savez, no u jednom trenutku, nakon završetka epidemije korone, pojavilo se pitanje opstanka popularne utrke. S obzirom na to da se doslovce u zadnji čas organizacije primio Atletski klub Sljeme, čije se kancelarije nalaze 100-tinjak metara od Mosta Slobode s kojeg kreće start, utrka je ipak opstala.

Kao zanimljivost valja naglasiti da je Holjevka svojedobno bila jedna od rijetkih utrka čiji je start namjerno označen gotovo punih pet minuta prije predviđenog vremena. S obzirom na to da je padala kiša, jedan dio trkača, a među njima i neki od favorita za pobjedu, zagrijavali su se ispod Mosta Slobode, pa nisu stigli na start. Što se dogodilo? Tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije imao vremena čekati pravo vrijeme za start, pa su organizatori opalili iz pištolja ne mareći pritom što je barem 50-tak ljudi još bilo na stepenicama koje vode na most, a ispod njega još barem 20.

Velika Gorica zaslužuje Turopoljsku trku

Za razliku od Holjevke, slavni Hvar Halfmarathon ipak nije preživio sve izazove koji su bili postavljeni pred organizatore. Utrka se smatrala jednom od najljepših, ali i najtežih kad je u pitanju polumaratonska staza, no i prije epidemije korone bila je organizacijski vrlo izazovna. Dok se održavala u lipnju bila je i vrlo dobro popunjena, no prebacivanjem na kraj kolovoza očito je izgubila na važnosti kod rekreativaca. Na kraju nije doživjela jubilarnu desetu obljetnicu. Posljednje izdanje Hvar Halfmarathona održano je 2019. godine i to s tek stotinjak polumaratonaca na startu.

Turopoljska trka se trčala gotovo tri desetljeća, a staza je prolazila središtem Velike Gorice i bila je vrlo cijenjena među trkačima. Na žalost, nakon otkazivanja radi Covid-19 epidemije otišla je u povijest. Na web stranici utrke i danas piše da je otkazana među ostalim i radi nesigurne financijske strukture. Šteta, baš šteta… Velika Gorica je šesti po veličini grad u Hrvatskoj i svakako zaslužuje (barem) jednu veliku cestovnu utrku godišnje.

Ljetna kros utrka Volim trčanje također je svoj kraj doživjela u 2020. godini. Vrlo popularna utrka okupljala je i puno djece na zabavnim radionicama na otvorenom, Nasip je u vrijeme utrke bio prepun trkača, nordijskih hodača, roditelja, baka i djedova… i baš je bio gušt trčati u tako pozitivnoj atmosferi. Pa ipak, organizatori su odlučili ugasiti natjecanje i posvetiti se novim izazovima.

Nove staze, novi ljudi

Naravno, unazad nekoliko godine ugašeno je još dosta manjih utrka, jedna od njih bila je vrlo popularna i dugovječna Dolinom kardinala u Krašiću, ugašena je i jako popularna mini liga Zagreb 5×5, pa zatim noćna utrka Ilica i nekoliko odličnih sljemenskih trailova, jedna izvrsna trail utrka u Rijeci (u organizaciji Kvarner Trailsa), ludi trail u Lici (bio je poseban po tome što je dio staze prolazio kroz špilje), Sinjski polumaraton i Zagreb Trail. Ugašeni su polumaratoni u Bjelovaru, na Pašmanu, u Jurjevu, planinske trke Kamešnica, Visočica, Vila Rebar… Nekad su razlozi bili financijske prirode, katkad je pohlepa lokalnih političara uvjetovala gašenje utrke, a događalo se i da radi sigurnosti natjecatelja određene utrke moraju biti ugašene.

S druge strane, treba biti pošten i ustvrditi da je nestanak nekih utrka otvorio mogućnost nastanka novih, kvalitetnih natjecanja. Među ostalim danas u Hrvatskoj postoji i nekoliko ultramaratona, osmišljene su nove staze, pojavili su se i neki novi ljudi sa zdravim ambicijama organizacije vrhunskih trkačkih evenata. Tu su i sponzori koji su kroz godine suradnje s raznim utrkama imali priliku ostvariti svoje ciljeve i na kraju se odlučiti za podržavanje samo najboljih organizatora.

U jednom trenutku 2019. godine pojavila se informacija da u Hrvatskoj postoji više od 400 utrka, mahom cestovnih i trailova, pa kad tako velik broj podijelite na broj vikenda u godini, shvatit ćete kako su trkači imali priliku za dobar odabir, ali i kako je bila velika konkurencija. Tek desetak ili dvadesetak tisuća redovitih sudionika utrka nije moglo napuniti sva natjecanja i neka su, logično, morala ili pronaći bolje termine ili kvalitetniji način financiranja. Osim te dvije opcije preostalo je samo gašenje utrke.

Opstaju samo najjači? Ne nužno, ne uvijek. Opstaju i oni koji su snalažljivi, strpljivi i/ili hrabri, koji znaju kako promovirati utrku, kako u moderno digitalno vrijeme doprijeti do trkača i sponzora. U životu nikome ne ide baš onako kako si je zamislio, uvijek postoje odstupanja. Baš zato ljute izgovori da se utrke gase jer su trkači prezahtjevni i traže tko zna kako bogate startne pakete. Čak i da je tomu tako (a nije!), uvijek postoje opcije kako smanjiti troškove startnog paketa i kompletne organizacije. U suprotnom, nemojmo se lagati da se utrke organiziraju iz ljubavi prema trčanju. Sasvim je legitimno od toga i živjeti, no onda su i pravila malo drugačija…

Neven Miladin

Posljednja u nizu utrka koje u 2020. godini sigurno nećemo trčati je fantastični Istrian Wine Run. Osmišljen po uzoru na neke od najslavnijih sličnih utrka u Francuskoj, Istrian Wine Run je nekoliko godina zaista oduševljavao trkače. Prije dvije godine čak je bio i prekinut radi strašnog nevremena i nitko se nije previše žalio. Na toj utrci smo tijekom godina svjedočili vjenčanjima, najluđim maskama, spektakularnim plesnim točkama na stazi i u cilju, ali eto, sve to nije bilo dovoljno da se tradicija održi.

‘Na žalost, tužna je istina da od ove godine više nećemo organizirati Istrian Wine Run. Razloga ima puno, no najvažniji su preveliki troškovi i previše subjekata o čijoj dobroj volji ovisi realizacija eventa’, kratko i jezgrovito objasnio nam je situaciju Senad Hodžić, direktor utrke.

Trebate prijevod? Lokalna zajednica nije mogla/htjela uložiti dovoljno novca, sponzori su očito smanjili interes, a upitno je i koliki je sve bilo zanimljivo vinarijama čijim je terenima prolazila staza. Dakle, unatoč odličnom odazivu trkača, prošle godine sudjelovalo je više od 500 ljudi, i super feedbacku na društvenim mrežama i medijima, jedna velika, poznata utrka nije se uspjela ‘pokriti’ i to je zapravo odgovor na pitanje iz uvoda ovog teksta. Mislite li još uvijek da je to lak i unosan posao? Nažalost – nije!

Ipak, makar ovog trenutka zaista nema razloga ni za mrvicu optimizma, u budućnost treba ipak gledati vedrije. Ne bi Istrian Wine Run bio prvi koji je tek na koju godinu ‘pauziran’, pa se valja nadati da će Senad Hodžić i njegova ekipa već za koju godinu vratiti utrku u kalendar. Nada umire posljednja, zar ne.

Neven Miladin
Foto Istrian Wine Run

U izazovnim vremenskim uvjetima najbolje se snašao Slovenac Mujel Janez iz AK Radovljica, koji je s vremenom od 03.06 slavio u kategoriji maratona ispred drugoplasiranog Vedrana Dakića iz Torpedo Runnersa. Prvi je to put da je glavna nagrada, količina vrhunskog istarskog vina u protuvrijednosti težine pobjednika, otišla izvan granica Lijepe naše. Među maratonkama, najbrže su bile Matea Marinović i Senka Senković iz AK Sljeme, koje su zajedno dotrčale u cilj s vremenom 04.34, dok je iza njih ciljnu ravninu prešla Amerikanka Chelsea Baldwin.

U kategoriji polumaratona pobjedu je odnio Ivan Diklić iz AK Kaštelir, dok je drugoplasirani bio Danijel Roša iz AK Rošini. Među ženama, slavila je Slovenka Penelope Wallenstein ispred drugoplasirane Elise Turolo iz Italije. Najzabavnija, a po mnogima i najzanimljivija kategorija zasigurno je štafeta (3 x 7 km) u kojoj je prvo mjesto odnijela ekipa Tuduma u sastavu: Robert Vegše, Zvonimir Ivančević i Darko Dokladal.

‘Po završetku sportskog programa, zbog neumorne kiše i snažnog orkanskog vjetra koji je nosio sve što je stigao i tako nam pomrsio račune, nažalost izostao je nastavak zabavnog programa. No, sudeći po pozitivnim komentarima natjecateljima, koji su se posebno zabavljali na startu polumaratona i štafete u Brtonigli, ali i duž trase, gdje su ih po okrijepnim stanicama animirali zabavljači, iza nas je još jedna nezaboravna utrka’, istaknuo je predstavnik organizatora Senad Hodžić, pritom dodavši: ‘Dodatno bih se zahvalio svim sudionicima koji su se vedro suočili s nepovoljnim vremenski uvjetima i u pravom sportskom duhu priveli ovogodišnju ‘pustolovnu’ utrku kraju’.

Ovogodišnje izdanje te jedinstvene atletske utrke održat će se u subotu 2. rujna i spojiti najatraktivnija mjesta sjeverozapadne Istre s konačnim ciljem u Umagu, a posebna zanimljivost je da će se uz degustiranje vina od čak 16 vrhunskih istarskih vinara, na ovogodišnjoj utrci iznimno točiti i ‘svemirski’ teran.

‘Konkretno, na utrci ćemo imati bogat zabavni program uz okrijepu s teranima koji idu na mjesec pod motom ‘Legalise it’, a po svemu sudeći i finišersko vino, kojeg će dobiti svi koji uspješno završe utrku, bit će jedan od tih terana. Naime, ovaj teran se miješa s 56 najboljih terana ostalih istarskih vinara i putuje na mjesec u sklopu Google Lunar X natječaja u kojemu sudjeluje i hrvatski Team Synergy Moon’, pojasnio je Senad Hodžić, organizator utrke, dodavši kako je sukladno željama sudionika ove godine utrka pomaknuta sa nedjelje ujutro na subotu poslijepodne, što garantira nastavak spektakularne zabave do večernjih sati.

Trkači se mogu natjecati u tri kategorije, maratonu, polumaratonu i štafeti, koju čine tri dionice po 7 kilometara, a za pripadnike medije organizirana je i posebna novinarska štafeta. Bez obzira što je u ovoj utrci dobra zabava na prvom, a rezultat u drugom planu, pobjednike i dalje očekuju atraktivne nagrade koje se mjere u litrama. Tako najbolje u muškoj i ženskoj kategoriji očekuje količina vrhunskog vina razmjerna njihovoj kilaži, a posebne nagrade pripremljene su i za najbolje timove u štafetama, kao i za najatraktivnije maske.

‘Iznimno je zadovoljstvo biti domaćin jednog ovakvog sportsko-zabavnog događaja koji se odlično uklopio u postojeću ponudu Istraturista i našu želju da svojim posjetiteljima pružimo sve uvjete za aktivan i sadržajan odmor. Prilika je to da posjetitelji dožive autentičnu istarsku gostoljubivost uz vrhunsku vinsku ponudu i tradicionalne domaće zalogaje’, istaknuo je direktor Istraturista, Ronald Korotaj, nadodavši kako je posebna pozornost povećena i zabavi za one najmlađe.

‘Tijekom cijelog trajanja utrke organiziran je zabavni animacijski program i različite radionice za djecu, a male sportaše najviše će obradovati prilika da se i sami natječu u dječjoj utrci, koja starta u subotu u 10 sati ujutro. S obzirom na prošlogodišnji odličan odaziv, i ove godine očekujemo više od 200 mališana na startu Tino Kinds Run utrke’, zaključio je Ronald Korotaj.

Iz godine u godinu raste i interes istarskih vinara za sudjelovanje u Istrian Wine Runu, tako su se na ovogodišnjem popisu nezaobilaznih vinskih stanica našla sljedeća imena: Capo, Cattunar, Coronica, Kabola, Novacco, Vina Prelac, Ravalico, Sinković, Veralda, Gambaletto, Kozlović, Degrassi, Benčić, Franković, Cuj i Matošević. Uz popularne vinare, zainteresirane trkače dodatno će razveseliti vijest da je organizator iznimno povodom umaškog teniskog turnira do kraja tjedna dodatno snizio cijene svih startnina.

‘Umag je godinama sinonim za sportski turizam stoga se ovakva utrka idealno uklapa u sliku destinacije koju promoviramo. Posebno nas veseli činjenica da veliki interes pokazuju gosti iz dalekih zemalja, kojima radi ove utrke nije problem doći iz SAD-a, Izraela, Tajvana ili Japana. Koliko čujem, već sada je trećina prijavih trkača stranaca, koji nesumnjivo kući odlaze s odličnim uspomenama na provod u našoj Istri. Naša želja je da ovo i slična događanja još snažnije pozicioniramo u svijetu te se nadamo da će se iz ovakvog primjera izroditi još uzbudljivih i inovativnih turističkih inicijativa’, poručio je tom prigodom direktor TZ Umag Milovan Popović.

Istrian Wine Run je jedinstvena atletska utrka koja spaja natjecateljsko trčanje i degustaciju vrhunskih istarskih vina, pokrenuta po uzoru na legendarni francuski Marathon du Médoc s ciljem promocije eno i grastronomske ponude sjeverozapadne Istre te obogaćivanje turističkog sadržaja.

Istrian Wine Run jedna je od takvih utrka; super popularna, odlično osmišljena i definitivno do u detalja kvalitetno organizirana. Nakon utrke u medijima nećete pročitati kako su se tri trkačice napile i završile u bolnici ili da je Gorska služba spašavanja tražila mušku ekipu s polumaratona koja je zaružila s buteljama finog istarskog vina, krivo skrenula i izgubila se u šumi. Jednostavno, to se ne događa.

‘Iskustvo je pokazalo da je, iako ljudi popiju velike količine vina, pijanih osoba vrlo malo ili ništa. Jesu li natjecatelji iskusni u konzumiranju pića ili dio alkohola ispari tijekom trčanja, to ne znam, ali problema nikad nismo imali. Uglavnom, efekt je puno veselih trkača, bez obzira na vrućine, a malo stvarno pijanih. Stoga do sada nije bilo nikakvih problema vezanih za sigurnost’, kazao nam je Senad Hodžić, direktor Istrian Wine Runa objašnjavajući otkud uopće ideja da se u Umagu pokrene jedna takva avanturističko enološka rekreativna utrka.

‘Utrka je originalna na našim područjima, ali inspiracija je pronađena na najvećoj svjetskoj utrci Marathon du Medoc u Bordeauxu na kojemu sam svojevremeno trčao, i to na nagovor poznatog hrvatskog vinara Ivice Matoševića, a koji je ujedno i idejni začetnik pokušaja da se nešto slično napravi u Istri. Svake godine imamo i nekoliko desetina vrhunskih trkača, no posebni je naglasak stavljen na rekreativce, ljude koji po prvi put trče ili su tek počeli s tom aktivnošću. S obzirom a sadržaj, utrka je sretni spoj natjecanja i enološke avanture jer natjecatelji imaju priliku kušati i 40-tak različitih vrsta vina od 18 različitih vinara, a pritom trče i zabavljaju se’.

Organizacija bilo koje utrke je zahtjevna stvar, a pogotovo je to slučaj kad su u pitanju maratoni, velik broj okrjepnih stanica i briga za natjecatelje koji trče (i) zbog – vina. Recimo, na maratonskoj utrci na Istrian Wine Runu natjecatelji prolaze pored 17 okrjepnih stanica na kojima mogu degustirati fina istarska vina, k tome animira ih 20-tak različitih izvođača, od glazbenika do glumaca, tu je i više od 200 volontera, pa kad k tome pribrojimo oko 1.500 trkača, tad je jasno koliko je zahtjevna organizacija jedne takve utrke.

‘Organizacija je zaista zahtjevna, iz godine u godinu podižemo kvalitetu jer svojim natjecateljima želimo osigurati što bolji doživljaj ne samo trčanja, nego i Istre kao eno i gastro destinacije koja ima puno toga ponuditi svojim gostima. Prošle godine na utrci smo imali vjenčanje, ove godine to neće biti slučaj, premda će prošlogodišnji mladenci, uz podršku 30-tak prijatelja, ove godine slaviti svoju prvu godišnjicu braka. No to ne znači da početkom rujna na Istrian Wine Runu neće biti veselo’.

Organizatori su i ove godine pripremili brojna iznenađenja i vjerujemo da će zadržati neslužbenu titulu najzabavnije utrke u Hrvatskoj i regiji.

Neven Miladin
Foto Dejan Hren