Koliko su ovakva događanja poželjna, pokazuje i činjenica da su ulaznice za prvi Wine&Walk nakon proglašenja pandemije, planule u manje od 24 sata. Uvijek se za ovu manifestaciju traži ulaznica više, no ovoga puta bilo je to još izraženije. Ovakvo događanje bilo je idealno, s obzirom da je bilo moguće osigurati poštivanje svih epidemioloških mjera.

Na inspirativnu šetnju do vrhunskih istarskih vinara 450 sudionika je krenulo u grupama uz pratnju vodiča prema zadanim terminima, a osim uobičajenih degustacijskih čaša i mape, dočekala ih je u starter kitu i zaštitna brendirana maskica.

Početna točka bila je Galerija Aleksandra Rukavine u Brtonigli, a na svakih 1,5 kilometar čekala ih je nova wine&food postaja, s ponudom lokalnih istarskih proizvođača i ugostitelja. U ponudi su bila vina Benčić, Novacco, Coronica, Cattunar, Cuj, Veralda, a u gourmet ponudi Circolo Bar, OPG Radošević, All event, Primizia Food & Wine, Konoba Morgan, OPG Buršić, Veralda. Dužina šetnje je bila 9 kilometara, a vinari su osim što su nudili svoja vina upoznali sudionike s vinogradarskim praksama i enološkim tehnikama u proizvodnji njihovih vina.

Šetači i vinoljupci tako su uživali u panoramskom pogledu na Brtoniglu i more s Monte Marzarija, posjetili su siranu i farmu Radošević od kuda su imali panoramski pogled na još jedan istarski biser – Buje, šetnja se protegnula do Parka prirode Škarline, vinski podrum Cattunar, Konobu Morgan, te vinski podrum Veralda. Još jednom su se opijeni suncem i prelijepim danom šetači vratili u centar Brtonigle gdje su uživali u magiji ovog istarskog gradića.

‘Neizmjeno nam je zadovoljstvo da je ovaj Wine&Walk protekao ovako uspješno. Ljudi su željni odmora, zabave i druženja, a ovakva vinska manifestacija na otvorenom sjajna je uvertira u glavni dio turističke sezone. Radujemo se da su ulaznice rasprodane kao i uvijek u rekordnom roku i da se i ovoga puta tražila ulaznica više. Zahvaljujem našim vinarima i ugostiteljima koji su se uključili i omogućili da se naši gosti sjajno zabave‘, izjavila je Michelle Pilat, direktorica Turističke zajednice Općine Brtonigla.

Iako trail kao kategorija ima sve više ljubitelja, trek je još uvijek u trkačkom svijetu nešto kao ona ekipa u srednjoj koja sluša rock i svi ih zovu alternativcima. Dijelom jer traži više znanja, spretnosti i dobru orijentaciju u prostoru, dijelom jer nikad ne znaš što te čeka na putu do cilja. Većina nas ipak voli isključiti mozak i trčati po označenoj stazi pa kako je kome po volji. Da li ganjati tempo na asfaltu ili na nekom trailu biti sretan što vidiš nizbrdicu nakon vječnih uspona ili zato jer ti noga nije nigdje pobjegla na onoj singlici posred brda. Trek je nešto drugo. Do cilja ti sigurno ne gine blato do koljena, barem nekoliko ogrebotina, trnje koje ni nakon tjedan dana nikako da izvučem iz prsta i korištenje dijelova mozga koji su inače na godišnjem. Kilometri koji te čekaju su samo sugestija, a stvarnost je obično dosta drugačija.

Baš zato mi se čini da se ljudi teže odlučuju na odlazak na neki trek pa je broj ljudi na ovogodišnjem Brtonigla treku bio više nego pohvalan. Najkraća varijanta je ipak bila u trail obliku, ali zato challengerima i ultrašima nije manjkalo izazova, pa su svi ti potoci, istarske graje, utvrda i stupovi bili pojačani i malom gradskom orijentacijom. Da se ne opustimo slučajno.

Kod trekinga posebno volim dvije stvari: onaj dječji duh potrage za nekim blagom koji mi se uvijek lagano vrati na svakom treku i sportski duh koji uvijek primjećujem među ljudima. Dok smo na trailu i asfaltu jedinke za sebe sa svojim tempom, mislima i psihologijom uspjeha, na treku ćete uglavnom vidjeti parove, grupice i vesele družbe u potrazi za skrivenim točkama i tek rijetke pojedince.

Vino i čokolada na cilju
Ako vam orijentacija u prostoru nije jača strana, kao recimo meni, uvijek možete naći neku dobru dušu čiji tempo koliko toliko možete pratiti i koja se bolje od vas snalazi s kartom i kompasom da vam bude glavni vodič i kaže vam kad smjer u kojem bi vi išli nema ali apsolutno nikakvog smisla. Na nekom raskrižju ćete se malo raspravljati, a i grmlja svima izgledaju različito prohodno, ali svakako neka bude netko tko vam je simpatičan jer trpit ćete se satima.

Kao i svugdje i na treku se može naići na pojedince koji u nedostatku shvaćanja poante pokažu sklonost nesportskom ponašanju i nepotrebnom varanju, no većina je tu ipak da se dobro zabavi i provede dan u prirodi. Za one koji još nisu skužili, to je poanta. Sportski duh je bio prisutan i u okolici Brtonigle pa kad smo svako iz svojeg grmlja izronili, zajedno smo razmišljali je li to drugi, treći ili četvrti potok, preskakali i ovdje i ondje i kako smo se gdje sreli zajedno razmišljali gdje da probijemo, gdje je potok plići, gdje je trnja manje. Jedini trenutak kad sam imala osjećaj prave konkurencije bio je na okrijepi kad su štrudle od jabuke polako nestajale i bližili smo se zadnjem komadu, ali svaka pohvala organizatorima koji su izvukli još jednu punu kutiju tih finih štrudli pa smo i to riješili.

Općenito je organizacija bila pohvalna, pa su nas tako na start u Kućibreg odvezli autobusima, a cilj smjestili u Brtoniglu. Htio ne htio, da bi došao nazad do auta si morao preći kilometre i kilometre. Jako dobra ideja i još bolja motivacija. Ako nekome to nije dovoljna motivacija, par desetaka metara od cilja se održavao sajam vina i čokolade pa kako god okreneš ta Brtonigla nas je mamila cijeli dan, razmišljali smo kako da se čim prije dočepamo cilja.

Kategorija za mekušce
Naše veselo tročlano challenger društvo je u želji da se dočepa auta i vina od originalnih 25 napravilo 30 kilometara i sretno došlo do cilja gdje nas je osim auta i ostatka veselog društva čekala fina pašta u dvije varijante. Ultrašima je originalni put ipak bio dosta duži pa tko ga je još malo produžio skupio je podosta kilometara te oblačne subote. Sunce nas nije mazilo, ali nas je i kiša zaobišla. Čudo prirodnih ljepota smo otkrili putem, a i organizatori su neke od točaka smjestili ciljano na top pozicije ovoga kraja, pa smo se tako u Momjanu penjali na staru utvrdu, prešli Buje uzduž i poprijeko, penjali se na terase i preskakali i uskakali u brojne potoke. Ono što me posebno iznenadilo je da smo u istom danu vidjeli brdo pod snijegom i hrpu jaglaca. Pravi dokaz da klimatske promjene rade svoje.

Za kraj ove avanture kroz prirodne ljepote okolice Brtonigle ostaje misterija kako najizranjavanije noge nisu bile u onog koji je bio u kratkim hlačama. Iako smo se cijeli dan pitali što je muškarac bez tajica ispalo je da njegove noge ipak nisu najgore prošle. Kad te treking uzme pod svoje tu ni tajice ne pomažu. Iako mislim da više sportskog duha, međusobne suradnje i zabave nećete naći ni na jednoj drugoj utrci kao na treku, ostaje činjenica da to ipak nije kategorija za mekušce.

Doris Fejer

Zimi, primjerice od studenoga do veljače, kad u kontinentalnom dijelu Hrvatske, pa i u Dalmaciji, nema više od nekoliko manjih utrka, u Istri se naveliko trči, organiziraju se utrke usko povezane uz eno, gastro i slične ponude specifične za određeni dio istarskog poluotoka Gradovi Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla – udruženi u turistički klaster – nude odličan spoj jogginga i turističkog razgledavanja.

Sjeverozapadna Istra područje je omeđeno rijekom Dragonjom na sjeveru i južnim padinama doline Mirne na jugu. Od sjeverozapadne istarske obale postupno se penje do Buja, a zatim se preko bujskog krasa nastavlja na valovite zaravni Momjana, Šterne i Završja. Najveća središta su Umag, Buje, Brtonigla i Novigrad, a povijesno je to područje od srednjeg vijeka bilo dio Mletačke Istre, pa su se tamo odvijali procesi organizirane mletačke kolonizacije, što je značajno za kulturološki razvoj cijele regije.

Ima li boljeg osjećaja da, dok pola Europe zimogrozno iščekuje dolazak proljeća, trčite pored starih, ali uređenih kuća i građevina koje datiraju i iz rimskih vremena, da vam se pogled uzbrdo zaustavi na pitoresknim vinogradima iz kojih stižu neka od svjetski poznatih vina ili da vas staza dovede do prelijepog Savudrijskog svjetionika koji datira s početka 19. stoljeća i smatra se prvim europskim svjetionikom osvijetljenim plinom.

Uz dobrog vodiča ili barem dobru pripremu treninga, možete uživati u promišljanju o legendama i folklornim mitovima kakvima taj dio Istre zaista obiluje. Od Atile, znanog i kao Biča Božjeg, za kojeg legenda govori da je opustoši brojna istarska mjesta, pa tako i Starigrad na čijim je temeljima kasnije nastao Novigrad, priče o dobroćudnom divu imena Veli Jože, oživotvorenog u romanu Vladimira Nazora i izvoru ljekovite vode ispod stijene Sv. Stjepana, do legende o svetom Pelagiju koja datira još od 3. stoljeća prije Krista.

Dok trčite brežuljcima i dolinama Mirne i Dragonje, iznad kojih se dižu oblačići maglice i stvaraju dojam neke posve druge stvarnosti od one u kojoj se zaista nalazite, možete razbistriti misli i napuniti baterije, uživjeti se u ulogu trkača u punom smislu te riječi. Ma koliko to čudno zvučalo kad je u pitanju jogging, okoliš kojim trenirate ostavit će vas bez daha, očarat će vas svojom istinskom ljepotom i ponukati da trčite više i dulje nego ste možda planirali. Jednostavno, okoliš je toliko bajkovit da se nećete htjeti vratiti u stvarnost svoje hotelske sobe, bungalova, apartmana ili mobilnih kućica smještenih u nekom od brojnih i odlično uređenih kampova.

Da nije tako, ne bi se upravo na tom dijelu istarskog polutoka organizirala svjetski poznata utrka 100 milja Istre, ne bi bilo Istrian Wine Runa kojeg mnogi s punim pravom smatraju najveselijom utrkom u Hrvatskoj, ljudi nikad ne bi čuli za Brtonigla Adventure Trek ili sudjelovali u ludo zabavnoj 5-kilometarskoj utrci Istralandia Run & Slide čija staza vodi kroz i oko Aquaparka Istralandia i završava atraktivnim spuštanjem niz vodeni tobogan od šest staza.

Da nije tako ni hotelijerske kuće, kao dijelovi turističkog klastera sjeverozapadne Istre i nositelji trendova u turističkoj ponudi destinacije, u svoju ponudu i redovni sadržaj ne bi uvele jogging kao aktivnost uz poznate atletičare – voditelje programa. Ne bi bilo ni božićnog Ho! Ho! Ho! Runa i novigradskog polumaratona koji pretendira postati jedan od najmasovnijih takvih utrka u Hrvatskoj s obzirom na broj stranaca koji ga trče. Ne bi bilo još puno manjih utrka na tom području, ne bi bile uređene staze za trčanje i ne bi se osmišljavali programi poput Istraturistovog Run & Retreata koji uključuju ne samo treninge, nego i predavanja nutricionista o pravilnoj prehrani, treninge pilatesa i joge koji itekako pomažu rekreativcima da budu bolji i uspješniji.

Dakle, za zaključiti je da Sjeverozapadna Istra zaista ima što ponuditi svojim dragim gostima bez obzira na godišnje doba. Uostalom, dok se ostatak Hrvatske skriva od jesenjih kiša i spava zimski san kad su u pitanju utrke, a brojni rekreativci čekaju prve zrake proljetnog sunca da ponovno krenu s treninzima, u tom dijelu Hrvatske organiziraju se natjecanja, a staze su idealno uređene i spremne za jogging. Zato, bili profesionalac ili rekreativac, već jesenas posjetite Umag, Novigrad, Buje i Brtonigla, zavirite u skrivene kutke malih mjesta u okolici tih gradova i uživajte u utrci ili treningu.

Neven Miladin