Olimpijske igre u Tokiju trebale su biti održane prošle godine, no iz razumljivih razloga odgođene su za 2021. U vrijeme originalnog termina spoznaje o korona virusu bile su vrlo slabe, a prva cjepiva tek su bila u najavi. Tristo šezdeset i nešto dana kasnije u glavnom gradu Japana zaista je održan najveći i po mnogima najvažniji sportski događaja otkad je ljudi i svijeta, no u uvjetima nedostojnim najboljih sportaša svijeta. Uostalom, Igre predviđene za 2020. godinu održane su u 2021., ali pod logotipom prethodne godine. Zašto? Vjerojatno zato da se ne poremeti statistički olimpijski četverogodišnji slijed. Drugim riječima, da se neki klinac za 20 godina ne zbuni kad shvati da je između Olimpijskih igara u Rio de Janeiru i Tokija prošlo pet godina, a između Tokija i Pariza samo tri godine.

Tokio je unatoč dramatiziranju Japanaca ugostio svjetske olimpijce te u uvjetima polulockdowna organizirao sve zamišljeno. Je li sve to baš tako trebalo biti riješeno ili nije, ne znamo, više nije ni važno, ali svjedočanstva naših sportaša nisu baš blistava. Na stranu medalje i odlični rezultati, pričamo o najvećem sportskom tulumu na svijetu, zabavi, druženju i upoznavanju najboljih od najboljih. To je isto toliko važno kao i natjecanje na sportskom borilištu. A to je izostalo. Šteta!

Hrvatsku atletiku u Zemlji izlazećeg sunca predstavljalo je 10-tak sportaš(ic)a, među njima i naše dvije izvrsne trkačice – Bojana Bjeljac i Matea Parlov Koštro. Obje su, naravno, trčale maraton i tako se pridružile trima damama koje su Hrvatsku predstavljale u Londonu 2012. i Riju 2016. godine. Bile su to Lisa Nemec (danas Stublić) u Engleskoj te Marija Vrajić Trošić i Matea Matošević u Brazilu. Na žalost, muških predstavnika na maratonu dosad nismo imali.

Bojana i Matea, dakle, bile su u Tokiju, obje sa svojim trenerima, doživjele Olimpijske igre iz jedne sasvim drugačije perspektive, te se nakon odlične utrke vratile u Hrvatsku i s nama podijelile iskustva i doživljaje.

‘Završiti maraton na Olimpijskim igrama i s ponosom reći ja sam olimpijka, to je ono s čim se ponosim. Utrka je bila jako teška i ekstremno naporna. Već nakon polovine utrke sam se počela osjećati slabo i jako loše. Vručina i ja baš i nismo najbolji prijatelji. Na sve sam bila spremna osim na vrućinu. Tijelo možemo istrenirati i pripremiti na najbolji mogući način osim na to da radi kako treba kad je vruće i k tome s visokom koncentracijom vlage. Većina djevojaka trčala je sporije od svojih osobnih rekorda, od 8 do 10 minuta slabije, ja čak 12 minuta. Bila je to sigurno najteža utrka u mom životu’, kazala nam je Bojana i dodala riječ, dvije o atmosferi u olimpijskom selu.

‘Atmosfera je bila specifična i posebna. Boravili smo u hotelu u Saporu koji smo smjeli napuštati samo kad smo išli na trening, a i on je bio izoliran, u krugu od 900 metara gdje smo mogli trčati. Svaki dan su nas testirali na covid i nije bilo druženja između reprezentacija. Provela sam dva dana u Olimpijskom selu. Biti među najboljim sportašima na svijetu, to je bilo zaista predivno iskustvo. Tokijom nisam prošetala, mogla sam ga vidjeti samo kad nas je autobus vozio na aerodrom. Bile su to jako neobične Olimpijske igre, bez publike, gledatelja i navijača’.

Slično je promišljala i Matea kojoj su trebala dva, tri dana prilagodbe nakon što je iz Zagreba stigla u Tokio.

‘Jako sam zadovoljna utrkom i plasmanom. Od trenutka kad sam u Valenciji ispunila normu za Olimpijske igre spremala sam se upravo za olimpijski maraton i mislim da sam svoju zemlju predstavila dostojanstveno. Utrka je bila jako teška zbog visoke temperature i vlage. Koristila sam svaku okrepnu stanicu kako bi se rashladila i maksimalno si pomogla u takvim uvjetima. Po treninzima vrijedim brže od trenutnog osobnog rekorda, ali sam znala da vremenski uvjeti neće biti povoljni za rušenje osobnih rekorda, tako da sam zadovoljna što nisam puno odstupila od PB-a. Plasmanom sam više nego zadovoljna. Mislim da je 21. mjesto u tako jakoj konkurenciji odlično’, naglasila je Matea i onda se osvrnula na organizaciju natjecanja:

‘Iskreno, zbog restrikcija Olimpijske igre me nisu pretjerano oduševile. Većinu vremena sam provela u hotelu i nisam nažalost uspjela vidjeti Japan. Japanci su jako ljubazni i uslužni i htjeli su udovoljiti svakom našem zahtjevu. Konkretno, jednom sam konobara zamolila za malo mlijeka za kavu i doslovno je otrčao u kuhinju po mlijeko. Nadam se da će za tri godine u Parizu natjecanje biti u pravom olimpijskom duhu’.

Obje naše olimpijke vratile su se sretno u Zagreb, ne zadržavajući se previše u Japanu. Slijedi im malo odmora, a onda povratak natjecanjima i jurnjava za novim rekordima i pobjedama. Uostalom, ni Pariz više nije tako daleko. Samo tri godine…

Neven Miladin
Foto HOO

Maraton u Sapporu umjesto u Tokiju

Kako bi se izbjegle ljetne vrućine u glavnom japanskom gradu, Međunarodni olimpijski odbor odlučio je pomaknuti maratonske i hodačke utrke iz Tokija u sjeverniji Sapporo. No, u Sapporu je na kraju izmjerena temperatura od 35 stupnjeva Celzijusa, ista kao i u Tokiju. Zbog toga je odlučeno da se start označi točno u 6 sati po lokalnom vremenu, međutim unatoč pomicanju početka utrke nedugo nakon svitanja, na startu je izmjereno nevjerojatnih 25 stupnjeva i 84 posto vlage, a dva sata kasnije, u osam sati, već je bilo 29 stupnjeva sa 69 posto vlage.

Na startu se pojavilo 88 djevojaka među kojima i dvije hrvatske predstavnice, Matea Parlov Koštro i Bojana Bjeljac. Staza je bila kružna i trčala su se tri kruga, jedan od 22 i dva od 10 kilometara.

Bjeljac je s rezultatom 2:27:42 iz Valencije 2019. imala 47. prijavljeni rezultat, a Matea Parlov-Koštro s 2:28:52, također iz Valencije, ali ostvaren godinu dana kasnije, 72. rezultat među 88 djevojaka. Dodajmo kako je olimpijska norma bila je 2:29:30.

Bjeljac je bolje krenula i do polovice staze je bila ispred Parlov Koštro, a obje su bile između 40. i 50. pozicije. No, Matea je u drugom dijelu utrke bila sjajna. U jednom trenutku probila se do 18. mjesta, a na koncu je završila maraton na 21. mjestu s rezultatom 2:33.18, dok je Bjeljac zauzela 53. mjesto s vremenom 2:39.32.

Zlato je osvojila Kenijka Peres Jepchirchir s rezultatom 2:27.20, 16 sekundi ispred sunarodnjakinje Brigid Kosgei, dok je treća bila Amerikanka Molly Seidel s 26 sekundi zaostatka.

Hrvatske maratonke na Olimpijskim igrama

Pobjednici polumaratona su kenijski trkači Moses Kipruto Kibire i Kristin Mora Oigo, no dok su u muškoj konkurenciji sva tri mjesta na postolju zauzeli Kenijci, u ženskoj konkurenciji naša Bojana Bjeljac bila je druga, a na treću stepenicu popela se Teodora Simović iz Srbije. Bojana je ostvarila rezultat 1:15:21, samo desetak sekundi brže od suparnice koja je ciljem prošle iza nje. Četvrta je bila Matea Parlov, a peta domaća trkačica Lucia Kimani.

‘Bilo je neizvjesno do samog kraja, ali sam presretna. Mojem ocu jako puno znači da sam trčala ovdje, u svojoj Banja Luc. Gledao me iz kreveta jer je bolestan i svoje drugo mjesto posvećujem njemu. Nisam baš bila u treningu za polumaraton, ali sam dobro otrčala. Hvala mojem, najboljem, treneru što mi formu uvijek održi na visokoj razini’, prokomentirala nam je Bojana osvajanje drugog mjesta.

Pobjednik građanske Fun Run utrke je Ante Živković iz Dubrovnika koji je osvojio 250.000 mililitara piva. Drugo mjesto je pripalo Emiru Hasdoru, dok treće mjesto Nikoli Petroviću.

‘Plan u Banja Luci bio je trčati štafetu, no dvojica iz našeg tima su u posljednji tren odustali, pa je jedina mogućnost ostala trčati tako kratku stazu. S obzirom na to da u nedjelju trčim Borošu, nije dolazilo u obzir u subotu nastupiti na polumaratonu’, objasnio nam je svoj pomalo čudan odabir utrke Ante Živković.

Rezultati – polumaraton (M):

1. Moses Kipruto Kibire (Ken) 1:06:18
2. Benard Muinde Matheka (Ken) 1:07.33
3. Stanley Kipruto (Ken) 1:08:41
4. Luka Ljubič (Slo) 1:11:21
5. Darko Živanović (Srb) 1:11:35

Rezultati – polumaraton (Ž):

1. Kristin Mora Oigo (Ken) 1:12:53
2. Bojana Bjeljac (Hrv) 1:15,21
3. Teodora Simović (Srb) 1:15:35
4. Matea Parlov (Hrv) 1:15:53
5. Lucija Kimani (BiH) 1:20:55

Neven Miladin

Prema propozicijama ABAF-a na Prvenstvu Balkana za svaku zemlju mogu nastupiti po dva maratonca i dvije maratonke. Predsjednik komisije za cestovno i planinsko trčanje Jozo Delaš u dogovoru s izbornikom Mladenom Katalinićem odredio je sastav reprezentacije za spomenuto prvenstvo.

U ženskoj konkurenciji boje Hrvatske branit će Bojana Bjeljac i Matea Matošević, a u muškoj Robert Radojković i Goran Grdenić.

Grdenić je 21 kilometar otrčao za točno sat vremena i 10 minuta, do drugog mjesta stigao je Zoran Žilić, a Igor Goričanec je bio treći. U ženskoj konkurenciji Bojana Bjeljac je istrčala odličnu utrku i s 1:15:46 osvojila prvo mjesto. Drugoplasirana Marija Vrajić ciljem je prošla u vremenu 1:20:28, dok je Jasmina Ilijaš stigla do trećeg mjesta sa samo dvije sekunde zaostataka za našom poznatom dugoprugašicom.

‘Jako sam se dobro osjećao na stazi. Od početka sam ostao sam u vodstvu, bez većih prijetnji konkurenata, pa sam trčao prilično mirno, u svom ritmu, i stigao do pobjede. Kiša koja je padala nije me previše smetala, uostalom, tijekom utrke i nije bila tako jaka. Sad mi slijedi Zagrebački maraton i utrka na 42 kilometra’, kazao nam je nakon utrke Grdenić, a Bojana Bjeljac, nova rekorderka Varaždinskog polumaratona čiji je rezultat za 16 sekundi bolji od Mađarice Ide Kovacs iz 2004. godine, naglasila:

‘Osjećala se sjajno. Nisam imala krizu ni u jednom trenutku, držala sam ujednačeni ritam skoro do kraja. Bilo mi je zima na startu jer je bio jak pljusak kad je počela trka, no ubrzo je sve bilo OK. Zadovoljna sam trkom i stazom. Hvala mom treneru koji me doveo do ovakvog rezultata i kolegi Damiru Mesecu koji je trčao sa mnom i pomogao mi sasvim slučajno. I da ponovim, ovo nije Starek koji je, svi znamo, kraći, ovo je točno izmjereni polumaraton i ja sam prezadovoljna tom činjenicom‘.

U utrci građana do uvjerljive pobjede je stigao Ivan Dračar. S 15:50 bio je točno pola minute brži od Antonija Klekovića te minutu i 15 sekundi brži od trećeplasiranog Sebastiana Hercega. U ženskoj konkurenciji slavila je Dorotea Santi ispred Paule Šimunčić i Valentine Županić.

‘Odlična utrka na super stazi. Volim ravne staze, a kiša mi je uvijek draža od velikih vručina’, kratko je prokomentirao pobjedu Dračar koji je u Varaždinu istrčao svoje najbolje vrijeme u karijeru na 5 kilometara.

Na kraju, najzadovoljniji su bili organizatori. Unatoč kišnom vremenu varaždinskim ulicama trčalo je puno trkača, Bojana Bjeljac je postavila novi rekord staze, a uzbuđenja pred ciljem bilo je i više od očekivanja.

‘Više smo nego zadovoljni s obzirom na vrijeme. Trkači su prepoznali ljepotu naše utrke i unatoč kiši odazvali se u velikom broju. Nismo se nadali ženskom rekordu, ali imali smo četiri odlične trkačice, novu rekorderku Bjeljac, Stepan koja je nastupila na Svjetskom prvenstvu, Vrajić koja je trčala na Olimpijskim igrama, a između njih naša Ilijaš s fantastičnim rezultatom pa smo u klubu zadovoljni i u rezultatskom smislu’, komentirao je Goran Pongračić, predsjednik TK Marathon 95.

Rezultati 21 km (M):

1. Goran GRDENIĆ (AK Velika Gorica) 1:10:00
2. Zoran ŽILIĆ (AK Kvarner) 1:13:56
3. Igor GORIČANEC (AK Varaždin) 1:14:33
4. Dejan RADANAC (AK Sljeme) 1:14:40
5. Ivan MALETIĆ (AK Žumberak) 1:14:48

Rezultati 21 km (Ž):

1. Bojana BJELJAC (AK Dinamo-Zrinjevac) 1:15:46
2. Marija VRAJIĆ (AK Maksimir) 1:20:28
3. Jasmina ILIJAŠ (TK Marathon ’95) 1:20:30
4. Nikolina STEPAN (AK Svetice) 1:23:36
5. Tanja SAMARDŽIĆ (AK Moslavina u pokretu) 1:24:09

Rezultati 5 km (M):

1. Ivan DRAČAR (AK Kvarner) 15:50
2. Antonio KLEKOVIĆ (-) 16:20
3. Sebastian HERCEG (AK Slatina) 17:05
4. Danijel DUNKOVIĆ (AK Slatina) 17:13
5. Goran GREGUREC (AK Koprivnica) 17:15

Rezultati 5 km (Ž):

1. Doroteja SANTI (AK Slatina) 18:57
2. Paula ŠIMUNČIĆ (AK Sloboda) 19:24
3. Valentina ŽUPANIĆ (TK Marathon ’95) 19:27
4. Simona JAMBROŠIĆ (AK Sloboda) 19:38
5. Marija KOSI (BK Omega) 20:00

Kompletni rezultati polumaratonske trke mogu se pronaći na OVOM linku, a rezultati utrke građana na OVOM linku.

Neven Miladin
Foto TK Marathon 95

Naše djevojke, dakle, nisu nezadovoljne, premda smo dojma da su očekivale malo bolje rezultate. Ta motivacija i takvi ciljevi – premda i neostvareni – ono su što razlikuje velike sportaše od prosječnih. Matea, Nikolina i Bojana svakako su velike sportašice. Evo kako su nam sve tri prokomentirale svoje nastupe:

Nikolina Stepan: Prije svega, sretna sam što sam ostvarila normu koja me dovela u London. Naravno da ovo nije bilo moje najbolje izdanje, no s obzirom na okolnosti trenutno nisam mogla puno više. Zadovoljna sam što sam imala priliku istrčati maraton na Svjetskom prvenstvu, to će mi kao jedno novo veliko iskustvo biti poticaj u daljnjem radu, treniranju i novim osobnim rekordima koje jedva čekam.

Bojana Bjeljac: Zadovoljna sam, ispalo je kako je ispalo, vrijeme i staza nam nisu išli u korist. Svi smo trčali sporije od svojih osobnih rekorda. Kad je staza u pitanju, ovo mi je bio jedan od najtežih maratona, ali sretna sam jer sam nastupila s elitnim maratonkama i s mojim dragim kolegicama Nikolinom i Mateom na ovom velikom natjecanju. Hvala mom treneru Mladenu Kršeku, obitelji i svim prijateljima koji su me bodrili i navijali. Poljubac za sve!

Matea Matošević: Uz Olimpijske igre u Riju ovo mi je bila najteža utrka. Rezultat na kraju nije onakav kakav sam priželjkivala i daleko je od mog osobnog rekorda, ali sam ipak sretna jer sam uspjela, unatoč svim poteškoćama, pobijediti sebe i doći do cilja. Plasman i nije loš, 69. mjesto.

Sve tri naše djevojke i njihovi treneri imaju slobodan ponedjeljak koji će iskoristiti za turističko razgledavanje prelijepog Londona, a u domovinu se vraćaju u utorak ujutro.

Neven Miladin

Sve tri naše djevojke uspješno su stigle do cilja, Bojana je sa startnim brojem 129 bila naša najbrža maratonka i u vremenu 2:46:46 prošla je ciljem kao 57. maratonka svijeta. Desetak minuta nakon nje ciljnom ravninom prošla je i Matea zauzevši 69. mjesto s vremenom 2:55:06, a Nikolina je i unatoč nepotpunim pripremama (zbog ozljede) završila sa 2:59:43, dovoljno za 76. mjesto.

Svjetska prvakinja u maratonu od danas je Rose Chelimo (Kenijka koja trči pod zastavom Bahreina) koja je u nevjerojatno uzbudljivoj završnici nadvisila kompletnu pratnju i svojoj novoj domovini osigurala prvo zlato u maratonu na Svjetskim prvenstvima ikad. Na 35. kilometru veliku vodeću grupu činilo je čak 15-tak trkačica, koja se raspala tek značajnim jačanjem tempa, pa se borba za medalju rasplela tek u posljednjim metrima. Chelimo je slavila s 2:27:11, a do drugog mjesta, u dramatičnom finišu, zajedno su otrčale Edna Ngeringwony Kiplagat iz Kenije i Amy Craig iz SAD-a. Obje su ostvarile vrijeme 2:27:18. Usput rečeno, dosadašnja svjetska prvakinja Mare Dibaba na cilj je stigla kao osma.

Koliko je teško bilo trčati u Londonu svjedoči da su samo tri maratonke ostvarile svoje najbolje vrijeme u karijeri (Viktoria Poludina iz Kazahstana, Ilona Marhele iz Latvije i Eva Vrabcova Nyvltova iz Češke), a Dagmara Handzlik je postavila nacionalni rekord Cipra.

Od djevojaka iz regije, na maratonu Svjetskog prvenstva u Londonu nastupila je još samo Teodora Simović iz Srbije. Ona je na kraju ostvarila vrijeme 2:59:01 i završila kao 75. na svijetu.

U muškom maratonu, održanom tijekom nedjeljnog prijepodneva, naslovom svjetskog prvaka okitio se Kenijac Geoffrey Kipkorir Kirui (2:08:27), drugi je bio Tamirat Tola iz Etiopije (2:09:49), a treći Alphonce Felix Simbu iz Namibije (2:09:51). Dva najbolja Europljana bili su Britanac Callum Hawkins (2:10:17) i Talijan Daniele Meucci (2:10:56) koji su za četvrto i peto mjesto na Svjetskom prvenstvu istrčali svoje najbolje rezultate u karijeri.

Rezultati (Ž):

1. Rose Chelimo (Bah) 2:27:11
2. Edna Ngeringwony Kiplagat (Ken) 2:27:18
3. Amy Cragg (SAD) 2:27:18
4. Flomena Cheyech Daniel (Ken) 2:27:21
5. Shure Demise (Eti) 2:27:58

Rezultati (M):

1. Geoffrey Kipkorir Kirui (Ken) 2:08:27
2. Tamirat Tola (Eti) 2:09:49
3. Alphonce Felix Simbu (Nam) 2:09:51
4. Callum Hawkins (VB) 2:10:17
5. Daniele Meucci (Ita) 2:10:56

Neven Miladin

Naš maratonski trojac imat će tešku zadaću potvrditi kvalitetu među nekim od najboljih svjetskih maratonki. Medalja je, naravno, nedostižan cilj, no poboljšavanje osobnih rekorda sigurno je nešto čemu se možemo nadati. Uostalom i sve tri naše djevojke vrlo su pozitivne i motivirane, tvrde da su pripreme bile odlično organizirane i da su na njima ostvarile plan.

‘Najveći dio priprema odradila sam u Zagrebu, a završni na Rogli. Osobni rekordi na 3.000 i 5.000 metara na početku sezone su dobri pokazatelji i uz odrađene dužine nadam se dobroj utrci. Želja mi je istrčati osobni rekord, ali naravno tu će presuditi više faktora. Sretna sam što imam priliku nastupati na Svjetskom prvenstvu, dat ću sve od sebe, pa što bude’, kazala nam je Matea Matošević, a Bojana Bjeljac, koja od tri naše maratonke ima najbolji osobni rekord, naglasila: ‘Velika je čast nastupiti na tako velikom natjecanju, među najboljima. Moja očekivanja su skromna, ne mogu reći što konkretno očekujem jer rezultat na maratonu jako puno zavisi i od vremenskih uvjeta. Start maratona je u sredini dana, oko 14 sati, što je svakako otežavajuća okolnost. Pripreme su prošle odlično i po planu, a trema je naravno uvijek prisutna. Svima nam želim dobru utrku i puno sreće u najtežoj atletskoj disciplini – maratonu’.

Na kraju, i Nikolina Stepan dala nam je izjavu. Njezin problem s ozljedom dosta ju je unazadio s pripremama, no uvjerena je da je spremna za nastup u Londonu:

‘Nastup na Svjetskom prvenstvu san je svakog sportaša i jako se veselim utrci. Nakon što sam ispunila normu u travnju, zbog ozljede sam dulje vrijeme pauzirala i zapravo nisam niti znala da ću ući među tri trkačice koje idu u London. Čast mi je predstavljati Hrvatsku i bez obzira na to što sam se pripremala dosta kratko, dat ću sve od sebe i nadam se dobroj utrci’.

Ukupno je prijavljeno 96 maratonki za nastup u Londonu i to je druga disciplina po brojnosti odmah iza muškog maratona sa 108 prijavljenih. Ženski maraton na Svjetskom prvenstvu na rasporedu je u nedjelju, 6. kolovoza u 15 sati po hrvatskom vremenu. Nažalost, HTV 2 neće imati prijenos iz Londona u vrijeme održavanja maratona, baš kao ni Eurosport, no na službenoj stranici IAAF-a (www.iaaf.org) sigurno će biti tekstualni prijenos uživo (live score).

Neven Miladin