Upravo sam tako odlučio testirati Huawei Watch GT 7 Pro. Izvadio sam ga iz originalnog pakiranja i stavio na ruku, a sljedećih sedam dana praktički ga nisam skidao. Trčao sam s njim, šetao psa, hodao, kupao se u moru, spavao i, naravno, odradio polumaraton u Puli. Nisam ga koristio samo kao sportski sat, nego kao sat koji je cijelo vrijeme bio dio moje svakodnevice.

I tu je stiglo prvo iznenađenje – baterija. Sat nisam punio niti sekunde. Od trenutka kada sam ga izvadio iz kutije bio je povezan s telefonom putem Bluetootha, tijekom treninga koristio je GPS, odradio je nekoliko kraćih treninga i cijeli polumaraton, a ostatak vremena normalno pratio moje dnevne aktivnosti i san. Nakon svega toga na satu je ostalo više gotovo 70 posto baterije. To je onaj trenutak kada prestanete razmišljati o bateriji. A upravo to od sportskog sata i očekujem – da ja razmišljam o treningu, a ne o tome gdje mi je punjač.

Ekran koji se vidi u pokretu

Prvi detalj koji sam primijetio tijekom trčanja bio je ekran. U osnovnom prikazu Huawei se odlučio za vrlo jednostavnu kombinaciju: crna pozadina, velika bijela slova i brojke, uz žute podatke za puls. To možda ne zvuči kao nešto posebno dok sjedite i gledate sat na stolu, ali tijekom trčanja razlika je itekako vidljiva.

Dok trčim, nemam vremena proučavati ekran. Pogled na sat traje možda sekundu ili dvije i u tom kratkom trenutku moram odmah pronaći ono što me zanima – tempo, udaljenost, puls ili neki drugi podatak. Kod Huawei Watch GT 7 Pro podataka ima dosta, ali nisu nagurani na način koji otežava snalaženje. Pogledao bih na sat i gotovo odmah pronašao ono što sam tražio.

Ostavio sam uključena i zvučna upozorenja, a glasnoću sam postavio na maksimum. Sat tijekom treninga daje informacije o prijeđenoj udaljenosti, tempu i drugim parametrima, a posebno mi je bio koristan podatak o pulsu. Naravno, sve se može utišati ili potpuno isključiti, ali meni se tijekom ovog testa pokazalo da glasovne obavijesti imaju puno više smisla nego što sam u početku očekivao.

U Puli sam gotovo prestao gledati sat

Pravi smisao te funkcije shvatio sam tek na polumaratonu u Puli. Prije utrke uključio sam glasovne informacije i tijekom trčanja Huawei mi je davao podatke o tempu, prijeđenoj kilometraži, a posebno o pulsu. Vrlo brzo sam shvatio da sat zapravo uopće ne moram gledati.

To je tijekom utrke izuzetno praktično. Umjesto da spuštam pogled prema ruci, tražim određeni podatak na ekranu i na trenutak gubim fokus s onoga što se događa ispred mene, informacije jednostavno čujem. Znam tempo, znam koliko sam kilometara prošao i znam kako mi se ponaša puls. Bez doslovno ikakvog gledanja na sat mogao sam kontrolirati utrku koju trčim.

U jednom trenutku dogodila se i simpatična situacija. Djevojka i mlađi muškarac koji su trčali u mojoj blizini čuli su glasovne informacije koje je Huawei davao meni. Rekli su da je to odličan tempo i odlučili neko vrijeme trčati sa mnom. Kasnije smo se razdvojili – ja sam ubrzao i nastavio prema cilju, a oni su ostali u svom ritmu.

Možda je to mala stvar, ali meni je upravo taj trenutak najbolje pokazao koliko glasovne informacije mogu biti korisne. Sat nije morao biti u mom vidnom polju da bih znao što se događa s mojim tempom i tijelom. Informacija je došla do mene, a ja sam mogao nastaviti gledati cestu.

Nije samo sat za trčanje

Nakon nekoliko treninga postalo mi je jasno da bi bilo pogrešno Huawei Watch GT 7 Pro promatrati samo kroz ono što radi dok trčim. U tih tjedan dana nosio sam ga praktički cijelo vrijeme. A upravo tada Huawei Health počinje pokazivati koliko je cijela priča šira od samog treninga.

Aplikacija je pregledna i daje zaista veliku količinu podataka, ali ih pritom dobro raspoređuje po cjelinama. Aktivnosti su logično grupirane, statistika je lako dostupna, a osim treninga mogu pratiti odmor, svakodnevnu aktivnost i san.

Jedan mi je podatak posebno dobro pokazao koliko sat zapravo radi u pozadini. U samo tjedan dana skupio sam 95.022 koraka. Od toga je 19 posto aktivnosti aplikacija povezala s trčanjem, a još 7 posto s usponima. Ono što mi je bilo posebno zanimljivo jest da tijekom tog tjedna niti jednom nisam ručno pokrenuo trening hodanja. Sat je hodanje jednostavno samostalno prepoznao i bilježio.

Štoviše, u dva navrata me pitao jesam li na treningu hodanja. Jesam – samo što sam, kao pravi rekreativac koji je krenuo „samo malo prošetati”, zaboravio pritisnuti start. Upravo mi je to jedan od simpatičnijih detalja cijelog testa. Sat ne traži od mene da prije svake aktivnosti razmišljam o tome koji sportski profil trebam pokrenuti. Velik dio aktivnosti jednostavno se događa u pozadini, a podaci se kasnije pojave u Huawei Healthu.

Panda koja me podsjeća da se krećem

Huawei Health ima i jedan detalj koji možda neće biti presudan pri izboru sata, ali mi je simpatičan. Tzv. prsteni aktivnosti ne služe samo za statistički pregled onoga što sam tijekom dana napravio. Oni imaju i motivacijsku ulogu, a nakon nekog vremena javlja se i mala panda koja me potiče da nastavim s aktivnošću.

Ne mora to biti trčanje. Može biti hodanje, plivanje ili jednostavno još malo kretanja. Možda zvuči banalno, ali upravo takve male stvari ponekad funkcioniraju. Kada već imam sat na ruci koji prati moju aktivnost, nije loše da me povremeno i malo „pogurne”.

Meni je praktično i to što Huawei Health radi i na iOS-u i na Androidu. Budući da danas mnogi koristimo više od jednog telefona, primjerice privatni i poslovni, zgodno je znati da ne moram razmišljati o tome koji je uređaj na kojem sustavu – aplikacija je dostupna na oba.

Najviše me iznenadio san

Kao trkaču, san mi je važan. Nakon težeg treninga ili utrke nije dovoljno samo reći da sam odspavao određeni broj sati. Važno je i kako sam spavao i koliko je san bio kontinuiran.

Huawei Health prati različite faze sna, a posebno ističe kontinuitet spavanja. To mi je bilo zanimljivo jer upravo o kontinuitetu često premalo razmišljamo kada govorimo o oporavku. Nakon težeg treninga tijelu nije važan samo broj sati provedenih u krevetu.

Još zanimljivija mi je bila mogućnost povezivanja vremena odlaska na spavanje s kvalitetom sna. Aplikacija uspoređuje vrijeme kada sam otišao spavati s kvalitetom sna i trajanjem pojedinih faza, uključujući REM, te daje procjenu je li vrijeme odlaska na spavanje bilo optimalno ili bi bilo korisnije otići ranije.

Drugim riječima, sat me ne pokušava samo uvjeriti da sam spavao dovoljno. Pokušava mi pomoći razumjeti kada i kako spavam. Za nekoga tko trenira nekoliko puta tjedno to može biti vrlo koristan dio cijele priče o oporavku.

Puno podataka, ali ne moram ih sve koristiti

Huawei Health prati velik broj različitih pokazatelja i aktivnosti. Nakon što se unesu podaci o korisniku, aplikacija nudi i dodatne informacije povezane s tjelesnim stanjem, među kojima su zasićenost krvi kisikom, temperatura kože, praćenje težine, stres i drugi pokazatelji.

Ne mislim da svaki od tih podataka treba svakome, niti ih treba promatrati kao zamjenu za medicinska mjerenja. Ali za nekoga tko ozbiljnije trenira zanimljivo je imati ih na jednom mjestu i promatrati ih kroz vrijeme.

Meni je, primjerice, puno važnije vidjeti kako se osjećam nakon nekoliko dana treninga, kako spavam i kako se oporavljam nego imati još jednu lijepu statistiku koju ću pogledati jednom i zaboraviti. Upravo zato mi se Huawei Health pokazao kao svojevrsni kontrolni centar svega što se događa između dva treninga.

A gdje sam trenutno kao trkač?

Huawei Health ide korak dalje od samog praćenja odrađenih treninga pa mi daje i vlastitu procjenu trkačke sposobnosti. Moj Running Ability Index trenutačno iznosi 32,4 i označen je ocjenom B. Huawei taj indeks računa na temelju podataka prikupljenih tijekom trčanja, uključujući tempo i puls, a zamišljen je kao pokazatelj izdržljivosti, tehnike i učinkovitosti trkača.

Neću se praviti da sam zbog toga otkrio neku dosad skrivenu svjetsku trkačku klasu. Meni je puno zanimljivije što mogu pratiti kako se taj broj mijenja zajedno s treningom. Ako nastavim trenirati i za nekoliko mjeseci moj RAI bude viši, imat ću još jedan prilično konkretan dokaz da se ono što radim na treninzima negdje vidi. A ako ostane na 32,4 – očito me čeka još malo posla.

Među podacima koje mi Huawei Health nudi nalazi se i VO₂Max, odnosno procjena maksimalne količine kisika koju organizam može iskoristiti tijekom intenzivnog napora. Kod mene je tijekom testa iznosio 38 ml/kg/min, što aplikacija za moju dobnu skupinu označava kao dobru vrijednost. Neću od toga raditi priču o tome kako sam odjednom postao olimpijac – brojka je prije svega zanimljiva kao još jedan podatak koji mogu pratiti kroz vrijeme.

I remen je dio priče

Kad sat nosim praktički cijeli dan, počnem primjećivati i detalje o kojima možda ne bih razmišljao da ga koristim samo tijekom treninga. Jedan od njih je EasyCross remen. Na prvi pogled djeluje kao sitna dizajnerska promjena u odnosu na klasične narukvice za sat, ali već nakon nekoliko dana shvatio sam zašto mi se sviđa. Nakon kopčanja kraj remena ne ostaje s vanjske strane i ne provlači se kroz klasičnu omčicu, nego se podvlači prema unutra i ostaje uz zapešće. Nema onog viška koji strši, zapinje za rukav ili povremeno smeta tijekom aktivnosti.

Meni je to posebno imalo smisla upravo zato što sam Huawei Watch GT 7 Pro nosio dan i noć. Remen je mekan i dovoljno čvrst da sat ostane na mjestu tijekom trčanja, a pritom mi nije smetao ni dok sam spavao. Stabilno prianjanje ima smisla i kod mjerenja pulsa jer se sat manje pomiče po zapešću. Nekoliko drugih testera upravo je to istaknulo kao jednu od praktičnijih strana EasyCross sustava.

Jedan tjedan je dovoljan da sat postane dio rutine

U tih sedam dana Huawei Watch GT 7 Pro nije bio samo „sat za trčanje”. Bio je na ruci dok sam šetao psa, tijekom svakodnevnih aktivnosti, na treningu, na polumaratonu, uz more i tijekom spavanja.

I upravo mi je to možda najvažniji dojam cijelog testa. Nakon nekoliko dana prestao sam razmišljati o tome da testiram sat. Jednostavno sam ga nosio.

Trčao sam s njim, hodao, šetao psa, kupao se u moru, spavao i odradio polumaraton. Nisam ga nijednom punio, a nakon svega ostalo 70-tak posto baterije. Kada bih pogledao ekran tijekom trčanja, dobio bih ono što mi je u tom trenutku trebalo – brzo i pregledno. A kada nisam trenirao, sat je nastavio pratiti ono što radim.

Možda je upravo to najvažnija stvar koju sam nakon tjedan dana primijetio kod Huawei Watch GT 7 Pro. Dobar sportski sat nije onaj o kojem stalno razmišljam. Dobar sportski sat je onaj koji mi omogućuje da se bavim onim zbog čega sam ga stavio na ruku – trčanjem.

Neven Miladin

Prva na rasporedu je inkluzivna utrka na 500 metara u 16:30 sati, u kojoj mogu sudjelovati djeca, osobe s invaliditetom i u kolicima, umirovljenici, ali i svi ostali koji žele biti dio ove sportske i humanitarne priče, dok u 17 sati slijedi glavna utrka na 5 kilometara, namijenjena trkačima i rekreativcima te svima koji žele pet kilometara istrčati ili prošetati za viši cilj.

Osim utrka, posjetitelje očekuje bogat program za sve generacije i koncert, a prijavljene sudionike i startni paket s majicom i proizvodima sponzora. Najbrže u glavnoj utrci očekuje i nagradni fond.

No, rezultat ovdje ipak nije najvažniji. Sav prihod od kotizacija namijenjen je Zakladi za rijetke bolesti jetre, dok je cilj cijelog događanja skrenuti pozornost na svakodnevne izazove s kojima se susreću osobe oboljele od rijetkih bolesti i njihove obitelji te važnost dostupnosti suvremenih terapija.

Jedan dolazak na Jarun tako može biti i sportski izazov, i lijepo subotnje druženje, ali prije svega – pomoć onima kojima je potrebna.

Prijave i sve informacije o utrkama dostupne su na utrka.com – Mnogi za Rijetke 2026.

Koliko ste danas napravili koraka? Ako je odgovor ‘premalo’, možda je vrijeme za šetnju Maksimirom.

U subotu, 3. listopada, Zagreb će obilježiti Svjetski dan hodanja, a park Maksimir postat će mjesto susreta svih koji vole hodati, istraživati prirodu i aktivno provoditi slobodno vrijeme.

Program je osmišljen tako da u njemu mogu sudjelovati gotovo svi – od učenika prvih i drugih razreda osnovne škole do odraslih i umirovljenika. Za najmlađe pripremljena je radionica o jeseni i promjenama u prirodi, dok će ostali moći birati između edukativne ture od 2 kilometra te hodačke i nordijsko-hodačke ture od 6 kilometara.

Posebnost ovog događanja je što hodanje nije samo cilj, nego i način da bolje upoznamo prostor u kojem živimo.

Na edukacijskoj turi Upoznajte zelene divove grada – stabla! sudionici će istraživati maksimirske šume, prepoznavati različite vrste stabala uz pomoć jednostavnog slikovnog ključa te otkrivati njihove zanimljive priče i simboliku.

Za one koji žele malo više kilometara, pripremljene su dvije 6-kilometara duge ture koje vode kroz neke od najzanimljivijih dijelova parka. Nordijski hodači mogu ponijeti svoje štapove i Maksimirom krenuti u svom dobro poznatom ritmu.

Osim hodanja, na manifestaciji će se održati i javnozdravstvena akcija u organizaciji Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar na kojoj ćete moći provjeriti razne zdravstvene parametre.

Jer za hodanje ne trebate posebnu opremu, posebnu kondiciju ni poseban razlog. Dovoljno je odlučiti krenuti.

Okupljanje sudionika počinje u 9 sati kod velike pozornice u Maksimiru, a program traje do 13 sati. Nakon hodanja i edukativnih sadržaja sudionike očekuju okrepa, druženje i majica događanja.

Svjetski dan hodanja obilježava se na inicijativu TAFISA-e, međunarodne organizacije koja promiče sport i tjelesnu aktivnost dostupnu svima.

Zagrebačko izdanje organiziraju Zagrebački savez sportske rekreacije Sport za sve i Društvo športske rekreacije Aktivan život, uz partnerstvo Javne ustanove Priroda Grada Zagreba i Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Šampar.

• Park Maksimir, velika pozornica

• Subota, 3. listopada 2026.

• 9:00 – 13:00

Sudjelovanje je besplatno, ali se potrebno prethodno prijaviti putem stranice https://www.vikendom.hr/svjetski-dan-hodanja-2026/

Halloween Run vraća se na Jarun, ali ove godine s idejom da večer bude puno više od još jedne utrke u kalendaru. I dok će odrasli svojih 6,3 kilometara istrčati nakon što padne mrak, najmlađi sudionici svoj će Halloween doživljaj početi puno ranije.

Program za djecu počinje oko 17 sati, a prije nego što stanu na start svojih mini utrka, klince očekuju mini radionice i kreativne aktivnosti. Za njih će biti zadužen i poseban voditelj – Tomislav Ćurković, koji će se pobrinuti da djeci ne nedostaje ni zabave ni dobre atmosfere.

Posebno je lijepa ideja da s ovogodišnjeg Halloween Runa nitko od klinaca ne ode praznih ruku. Za svakog sudionika dječjeg programa pripremljena je nagrada, pa rezultat utrke neće biti ono po čemu će se pamtiti njihov Halloween.

A onda – start!

Nakon radionica slijede mini utrke za najmlađe, prilagođene njihovoj dobi i mogućnostima. Staze će biti osvijetljene i jasno označene, a roditelji će svoje male trkače moći pratiti i bodriti dok se Jarun polako pretvara u pravu Halloween pozornicu.

Jer upravo je to ideja cijelog događaja. Halloween Run nije zamišljen kao utrka na kojoj će se pričati samo o sekundama, plasmanima i osobnim rekordima. Naravno, trčat će se – i to ozbiljno koliko tko želi – ali puno je važnije ono što se događa oko same utrke: kostimi, smijeh, druženje, obitelj i atmosfera.

Kada dječji dio programa završi, na red dolaze odrasli.

Glavna večernja utrka na 6,3 kilometra bit će trenutak kada će Jarun definitivno preuzeti Halloween. Trčat će se pod maskama, u mraku i uz atmosferu kakvu obične utrke jednostavno nemaju. Netko će juriti prema cilju, netko će trčati rekreativno, a netko će možda više vremena potrošiti na pokazivanje kostima nego na tempo.

I upravo je to čar Halloween Runa.

A kada posljednji trkači prijeđu ciljnu liniju, večer još neće biti gotova. Slijedi Halloween party pod šatorom, uz glazbu, druženje i još malo zabave prije nego što se Jarun vrati u svoju uobičajenu večernju rutinu.

Zato ovogodišnji Halloween Run možemo gledati kao malu sportsku avanturu u nekoliko činova: radionice i zabava za klince, njihove mini utrke, večernjih 6,3 kilometara za odrasle – i na kraju party za sve.

Jedna večer. Cijela obitelj. I dovoljno razloga da se na Jarun dođe već prije prvog starta.

Halloween Run 2026 održava se 31. listopada na Jarunu, a prijave su otvorene na portalu utrka.com.

Pula je tako još jednom bila mjesto susreta brojnih trkačica i trkača iz Hrvatske i inozemstva, a ovogodišnje izdanje okupilo je rekordnih više od 2.500 prijavljenih sudionika iz više od 40 zemalja.

Posebnu atmosferu i ove je godine pružilo noćno trčanje pulskim ulicama, uz povijesne znamenitosti grada i svjetlosne instalacije Visualia Festivala. Start ispred Arene, nova trasa koja dijelom prati put nekadašnjeg pulskog električnog tramvaja te cilj u jednom od najprepoznatljivijih simbola Pule i ove su godine utrku učinili spojem sporta, povijesti, kulture i doživljaja grada.

Ovogodišnje izdanje donijelo je i posebnu novost – Utrku prijateljstva – Corsa dell’Amicizia, održanu u suradnji s Veleposlanstvom Italije u Zagrebu, Savezom udruga istarskih, riječkih i dalmatinskih prognanika FederEsuli i Talijanskom unijom, čime je Pula Marathon dodatno povezan s Italijom i međunarodnom sportskom pričom.

Posebnost Pula Marathona ostaje i njegovo noćno izdanje, koje trkačima omogućuje da Pulu dožive iz potpuno drugačije perspektive – trčeći kroz povijesnu jezgru grada, uz Arenu i svjetlosne instalacije Visualia Festivala.n Velik broj sudionika, publika uz trasu i atmosfera u gradu još su jednom pokazali koliko je Pula Marathon postao važan dio rujanskog sportskog i turističkog kalendara Pule.

‘Posebno zahvaljujemo svim trkačicama i trkačima koji su sudjelovali na ovogodišnjem izdanju, kao i svim volonterima, organizatorima, partnerima i sponzorima koji su svojim doprinosom omogućili održavanje manifestacije. U ovogodišnjoj EXPO zoni mogli ste posjetiti štandove gdje su bili naši partneri: Nike, Adidas, Salomon, Brooks, Intersport, SelectBox, ISO Twist, Školska knjiga, Centar zlata te štandovi prijateljskih utrka iz Pančeva/Subotice, Run Time Balatona, Palamanove i Ravenne. Pored Arene predstavili su se i partneri trke NAMMAN MUAY, a predstavljen je i automobili HYUNDAI auto kuće ATENZA. Ovom prilikom promoviran je i prvi trkački radio 42,2‘, kazao je nakon utrke direktor Erik Lukšić te dodao posebnu zahvalu brojnim ljudima koji su uz stazu bodrili trkače:

‘Hvala i svim građanima te sudionicima u prometu na razumijevanju i strpljenju tijekom održavanja utrka, kao i svim navijačima koji su duž trase bodrili trkače te stvarali posebnu atmosferu na ovom događaju’.

5,99 kilometara – žene

1. Karmen Fabris – TK Pula/CRO – 23:31
2. Maja Đorđević – ISTrun/CRO – 26:11
3. Klára Honzíková – David’s team / Češka – 26:31

5,99 kilometara – muškarci

1. Luca Poppe – Netherland – 17:56
2. Mate Frančula – AK Dinamo Zrinjevac/CRO – 18:26
3. Dorijan Sertić – AK Maratonjare/CRO – 21:21

Pulska Xica – 10 kilometara – žene

1. Barbara Belušić – CRO – 39:59
2. Klara Brkušanin – AK Kvarner/CRO – 42:07
3. Jelena Kosic – AK Banja Luka/BiH – 42:52

Pulska Xica – 10 kilometara – muškarci

1. Dušan Babić – AK Banja Luka/BiH – 33:53
2. Luka Kljajić – AK Kvarner Rijeka/CRO – 34:14
3. Edi Pašić – SRK Running Fox/CRO – 34:23

Polumaraton – žene

1. Simona Jambrošić – AK Varaždin/CRO – 1:22:40
2. Charlotte Bush – Tamworth AC/GBR – 1:25:21
3. Viktoria Stepić – CRO – 1:31:44

Polumaraton – muškarci

1. Luka Bartolić – Zagreb Runners/AK Fit – 1:11:11
2. Riccardo Sterni] – Envirude/Italia – 1:11:45
3. Tobias Paszkiet – Silvesterlauf Trier/Germany – 1:11:56

Umjesto klasičnog predstavljanja opreme, fokus događaja bio je na dubljem razumijevanju potreba suvremenih trkača. ASICS je itekako svjestan da trčanje danas više nije samo pitanje brzine i kilometraže, već načina na koji se osjećamo dok trčimo. U organizaciji ovog susreta na zagrebačkim golf terenima, središnja tema panela – Što pokreće novu generaciju trkača? – nametnula se sama po sebi te u razgovoru s velikim imenima ponudila odgovore kroz četiri različita i kuta.

Proslavljena atletičarka Matea Parlov Koštro, koja je neposredno prije događaja osvojila brončanu medalju u polumaratonu na Mediteranskim igrama u Tarantu, podijelila je svoja iskustva o važnosti slušanja vlastitog tijela, prilagođavanju treninga i promjeni individualnih potreba kroz različite faze karijere i života. Glas zdravlja i dugovječnosti, dr. Pavao Vlahek istaknuo je važnost prevencije, prepoznavanja prvih signala preopterećenja i pravilnog oporavka. Naglasio je da cilj trčanja nije samo kratkoročni napredak, već pronalaženje načina da trčanje ostane aktivnost u kojoj uživamo dugoročno i bez ozljeda.  Boris Ristanović u razgovoru s moderatorom Marko Petrakom otvorio je pitanje svijesti o vlastitom koraku. Kroz trenerski rad i osobno iskustvo, naglasio je koliko je važno razumjeti vlastitu tehniku i kako nam alati poput analize trkačkog koraka pomažu prepoznati što nam je zaista potrebno dok je Dinko Solić objasnio pozadinu razvoja trkačke opreme te kako se znanost, biomehanika i povratne informacije sportaša pretvaraju u tehnologiju koja podržava trkača na svakom koraku.

Ne postoji jedna tenisica za sve trkače – jedna je od ključnih poruka događaja. Baš kao što svaki trkač ima svoju biomehaniku, građu tijela i ciljeve, ASICS nudi svoje modele dizajnirane za različite potrebe trkača, kao što su GEL-KAYANO 33, namijenjen onima koji traže vrhunsku stabilnost i podršku, te NOVABLAST 6, idealan za trkače koji žele energičniji i dinamičniji osjećaj tijekom trčanja.

Brojni influenceri i ostali sudionici imali su priliku teoriju odmah primijeniti u praksi! Kroz upotrebu ASICS Run Analyzera na pokretnoj traci, testirali su i analizirali vlastiti trkački korak, dok su tijekom Easy Run aktivnosti imali priliku isprobati modele obuće u stvarnom pokretu.  Kao najveći multibrand sportski retail koncept u Hrvatskoj, Sport Vision kroz partnerstvo s brendom ASICS nastavlja razvijati trkačku kulturu i stvarati prostore gdje sportaši i rekreativci mogu pronaći stručnu podršku i odgovarajuću opremu za svoje potrebe.

U polumaratonskoj utrci zabilježena je dvostruka pobjeda mađarskih predstavnika. Adam Lomb obranio je prošlogodišnju titulu, završivši utrku u vremenu 1:04:59, dok je u ženskoj konkurenciji slavila Tunde Szabo s rezultatom 1:19:23.

U Metromedia 5K utrci pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Berin Mušanović iz AK Bosna, koji je kroz cilj prošao u vremenu 17:47 sekundi. U ženskoj konkurenciji slavila je Emina Alagić iz ekipe Sport Vision 2026, ostvarivši rezultat od 18:45.

‘Utrka je bila veoma neizvjesna i napeta do samog kraja. Konkurencija je bila odlična, a u posljednjim metrima sam uspio pronaći dodatnu snagu i prvi proći kroz cilj. Posebno mi je drago što sam ponovo slavio u Sarajevu. Ovdje je uvijek lijepo trčati, atmosfera je sjajna i svaki put se radujem povratku’, izjavio je Adam Lomb nakon utrke.

‘Izuzetno smo zadovoljni ovogodišnjim izdanjem Sarajevo Run Festa. Osmijesi, emocije i pozitivna energija trkača u cilju najbolja su potvrda da smo im pružili lijepo iskustvo koje će ponijeti iz Sarajeva. U svim utrkama sudjelovali su trkači iz više od 50 zemalja, što pokazuje međunarodni značaj Fest ovog događaja. Naredne godine obilježavamo jubilarno, 20. izdanje sarajevskog polumaratona, za koje očekujemo još bogatiji program i dvije tisuće sudionika više. Posebno zahvaljujem svim volonterima bez kojih organizacija ovakvog događaja ne bi bila moguća’, izjavio je Erol Mujanović iz Udruženja Marathon Sarajevo.

Posebno emotivan trenutak Festivala bila je dodjela nagrade Duša od čovjeka Ireni Luburi. Ovo priznanje slavi humanost, solidarnost i spremnost da se lični sportski izazov pretvori u podršku onima kojima je pomoć najpotrebnija. Irena je kroz akciju kupovine pretrčanih kilometara prikupila najviše sredstava za humanitarne svrhe, pokazujući da trčanje može pokrenuti mnogo više od sportskog rezultata i donijeti stvarnu promjenu u zajednici.

Sarajevo Run Fest i ove godine poslao je snažnu poruku inkluzije i zajedništva. Na istim stazama trčali su profesionalni sportaši, rekreativci, djeca, osobe s invaliditetom i cijele obitelji, pokazujući da trčanje povezuje ljude bez obzira na godine, iskustvo ili fizičke mogućnosti. Festivalski program počeo je dan ranije Crvena jabuka Market Bambini maratonom, na kojem su sudjelovali mališani uzrasta od dvije do šest godina.

Ako mislite da je najteži dio maratona zadnjih deset kilometara, pitajte nekoga tko je 1904. pokušavao preživjeti olimpijski maraton u St. Louisu. Ili Rosie Ruiz, koja je do cilja stigla nevjerojatno brzo – jer je veći dio utrke jednostavno preskočila. Ili braću blizance Motsoeneng, koji su odlučili da 89 kilometara supermaratona ipak nije posao za jednog čovjeka.

Povijest maratona prepuna je priča koje zvuče kao scenarij za komediju. Samo što su se, nažalost ili na sreću, stvarno dogodile.

Maraton od kojeg bi danas Netflix vjerojatno snimio dobar dokumentarac

Ako bismo tražili najluđu olimpijsku utrku svih vremena, maraton na Igrama u St. Louisu 1904. imao bi vrlo ozbiljne argumente za prvo mjesto. Trčalo se po temperaturama višim od 30 stupnjeva Celzijusa, po prašnjavim cestama i uz minimalnu dostupnost vode. Organizatori su čak smatrali da će ograničavanje količine vode biti zanimljiv eksperiment koji će pokazati učinke dehidracije na ljudsko tijelo. Danas bi to vjerojatno bio razlog za hitan sastanak liječničke službe.

A onda je krenula utrka.

Amerikanac Fred Lorz nakon otprilike 14 kilometara više nije mogao dalje. Ušao je u automobil kojim ga je vozio njegov menadžer i tako se prevezao otprilike 17,5 kilometara. Kada se automobil pokvario, Lorz je ponovno počeo trčati, stigao na stadion i završio kao pobjednik. Fotografirao se čak i s Alice Roosevelt, kćeri predsjednika Theodorea Roosevelta.

Problem je bio samo jedan; zapravo nije istrčao maraton. Kada je prijevara otkrivena, Lorz je tvrdio da je sve bila šala. Suspendiran je, ali zanimljiv je nastavak priče: samo godinu poslije potpuno legitimno je pobijedio na Bostonskom maratonu.

Ako vam se Lorz čini dovoljno bizarnim, pričekajte. Službeni pobjednik Thomas Hicks utrku je završio zahvaljujući nečemu što bi današnjem liječniku izazvalo srčani udar: njegov tim davao mu je strihnin pomiješan s bjelanjkom, uz doze brendija. Strihnin je tada u malim količinama smatran stimulansom. Danas je poznat kao snažan otrov koji se koristi, među ostalim, kao pesticid.

Hicks je tijekom završnice halucinirao, jedva hodao, a njegovi su ga treneri praktički nosili prema cilju. Nakon utrke trebala su mu četiri liječnika i oko sat vremena da se dovoljno oporavi da napusti stadion. I da, proglašen je olimpijskim pobjednikom.

Ali ni to nije kraj.

Andarín Carvajal, kubanski poštar koji je došao u St. Louis, na utrku je stigao praktički kao da je krenuo na nedjeljno trčanje. Nosio je improvizirane kratke hlače napravljene od običnih hlača – odrezao je, naime, nogavice svojih poštarskih hlača. Tijekom utrke ogladnio je, skrenuo u voćnjak i pojeo voće. Povijesne knjige navode da su u pitanju bile jabuke ili breskve, nitko nije siguran, no sigurno je da su uslijedili grčevi pa je odlučio malo odspavati uz cestu.

Probudio se, nastavio trčati i završio četvrti. Ukratko, čovjek je usred olimpijskog maratona napravio pauzu za međuobrok i drijemanje, a svejedno završio među prva četiri.

Smithsonian ovu utrku s razlogom opisuje kao jednu od najbizarnijih u povijesti Olimpijskih igara.

Rosie Ruiz: žena koja je osvojila Boston, a gotovo ga uopće nije trčala

Ako postoji ime koje je u svijetu trčanja postalo sinonim za kraćenje staze, onda je to Rosie Ruiz. Mjesto radnje je Boston, datum 21. travnja 1980. godine. Ruiz, tada 26-godišnja Njujorčanka, prelazi cilj kao pobjednica ženskog Bostonskog maratona u vremenu 2:31:56. To bi bilo senzacionalno vrijeme, posebno za tadašnje uvjete. Dobila je medalju, lovorov vijenac i sve što uz pobjedu ide.

Samo što nešto nije štimalo.

Ruiz nije izgledala kao osoba koja je upravo istrčala maraton. Nije bila osobito zadihana, odjeća joj je izgledala gotovo netaknuto, a kada su je novinari i organizatori počeli ispitivati o utrci, nije znala odgovoriti na pitanja koja bi iskusni maratonac očekivao. Još važnije: nije je bilo na videosnimkama, fotografijama i zapisima kontrolora tijekom većeg dijela utrke.

A onda su se javili svjedoci.

Dvojica studenata s Harvarda tvrdila su da su vidjela Ruiz kako se uključuje u utrku u blizini Kenmore Squarea, otprilike kilometar prije cilja. Osam dana nakon utrke Boston Athletic Association jednoglasno joj je oduzeo naslov. Pobjednicom je proglašena Kanađanka Jacqueline Gareau, koja je utrku zapravo istrčala za 2:34:28.

Ali priča je postala još bolja. Istraga je pokazala da je Ruiz i svoj kvalifikacijski rezultat iz New Yorka 1979. dovela u pitanje. Svjedoci su tvrdili da su je vidjeli u podzemnoj željeznici tijekom utrke, a organizatori su je naknadno diskvalificirali i iz te utrke.

Ruiz je, međutim, do kraja života tvrdila da je trčala cijelu utrku. Preminula je 2019. u 66. godini od karcinoma.

U svijetu trčanja izraz ‘doing a Rosie’ s vremenom je postao sinonim za varanje i kraćenje maratonske staze. Drugim riječima, teško je zamisliti lošiju reputaciju za nekoga tko se zove Rosie.

Kada ti je maraton predug, jednostavno uhvati autobus

U listopadu 2011. Britanac Rob Sloan trčao je Kielder Marathon u Northumberlandu. Oko 32. kilometra zaključio je, čini se, da je dosta. Umjesto odustajanja, prema kasnijim izvještajima, ušao je u autobus za gledatelje, vozio se nekoliko kilometara, izašao i ponovno se uključio u utrku. Na cilj je stigao kao treći, s osobnim rekordom od 2:51.

Naravno, netko je primijetio. Uvijek netko primijeti.

Četvrtoplasirani Steve Cairns tvrdio je da ga Sloan tijekom utrke nije mogao prestići. Još je nezgodnije bilo to što su putnici u autobusu opisivali čovjeka u startnom broju i majici trkačkog kluba koji je ušao u autobus. Organizatori su ga diskvalificirali i treće mjesto pripalo je Cairnsu.

Sloan je još neko vrijeme inzistirao da je riječ o zabuni i da nije bio u autobusu. No njegov pokušaj završavanja utrke ostao je zapisana u povijesti kao jedan od najkreativnijih korištenja javnog prijevoza prema maratonskom cilju.

Boston 2014.: kada je tuđi startni broj postao kolektivno vlasništvo

Današnji maratoni imaju elektroničke čipove, kontrolne točke i fotografije gotovo svakog kilometra. Ali prijevara nije uvijek tako sofisticirana. Na Bostonskom maratonu 2014. Kara Bonneau je nakon utrke otvorila službenu stranicu s fotografijama. I pronašla nešto neobično. Osim svojih fotografija, vidjela je fotografije četvero drugih ljudi koji su trčali s istim startnim brojem kao ona.

Kako?

Bonneau je prije utrke objavila fotografiju svog startnog broja na društvenim mrežama. Netko je očito preuzeo fotografiju, napravio kopiju broja i s njom se pojavio na stazi. Još bizarnije, ljudi s kopiranim brojem pojavili su se i na fotografijama s cilja.

Dakle, dok je jedna osoba mjesecima trenirala i kvalificirala se za Boston, nekoliko drugih ljudi odlučilo je da će njihova kvalifikacija biti – printer.

Dorando Pietri: čovjek koji je izgubio zlato i osvojio slavu

No, ne završavaju sve čudne maratonske priče prijevarom, ponekad je dovoljno samo biti toliko iscrpljen da vam tijelo više ne zna gdje je cilj. Na Olimpijskim igrama u Londonu 1908. Talijan Dorando Pietri ušao je na stadion kao vodeći. Pred njim je bilo još samo nekoliko stotina metara.

I tada je sve krenulo po zlu.

Pietri je krenuo u pogrešnom smjeru. Suci su ga okrenuli. Pao je. Ustao. Ponovno pao. Ukupno se pet puta srušio u završnici, a suci i liječnici pomagali su mu da nastavi. Na kraju su ga praktički doveli do cilja. Prvi je stigao do cilja, ali pomoć sudaca značila je diskvalifikaciju. Amerikanac Johnny Hayes, koji je utrku završio bez pomoći, proglašen je pobjednikom.

Ipak, publika je zapamtila Pietrija. Britanska kraljica Alexandra bila je toliko dirnuta njegovom dramatičnom završnicom da mu je sljedećeg dana uručila poseban pozlaćeni srebrni pehar. Pietri je nakon toga postao međunarodna sportska zvijezda, postavljajući svojevrsni maratonski paradoks: izgubio je utrku, ali je postao poznatiji od čovjeka koji ju je osvojio.

Frank Shorter i čovjek koji je “osvojio” Olimpijski stadion prije njega

Amerikanac Frank Shorter trčao je prema olimpijskom stadionu u Münchenu, 1972. godine, i znao je da će za nekoliko trenutaka postati olimpijski pobjednik. A onda je odjednom začuo zvižduke. Netko je već ušao na stadion. Bio je to Norbert Südhaus, njemački student koji uopće nije sudjelovao u utrci. Jednostavno je uskočio na stazu pred stadionom, odradio posljednji kilometar i utrčao u stadion kao da upravo osvaja olimpijsko zlato. Publika je, naravno, u prvom trenutku povjerovala da je to pobjednik.

Shorter je stigao otprilike 35 sekundi poslije i nije baš najbolje razumio zašto mu publika zviždi. Dakako, Südhaus je ubrzo uklonjen sa staze, a Shorter je regularno osvojio zlato, no zamislite psihološki trenutak: trčite 42 kilometra, približavate se najvećoj pobjedi karijere, ulazite na stadion i shvatite da je netko doslovno ukrao vaše slavlje.

Maraton koji je trajao 54 godine

A sada jedna priča koja nema veze s varanjem. Japanski trkač Shizo Kanakuri nastupio je na Olimpijskim igrama u Stockholmu 1912. godine. Put do Švedske trajao je desetak dana, a tijekom utrke po velikoj vrućini Kanakuri je doživio kolaps. Pomogla mu je švedska obitelj, kod koje se osvježio i zaspao. Kada se probudio, bilo ga je toliko sram što nije završio utrku da se vratio u Japan, a da organizatorima nije ni rekao da odustaje.

Švedske vlasti desetljećima su ga vodile kao nestalog sudionika maratona, a onda se, više od pola stoljeća kasnije, dogodio jedan od najneobičnijih povrataka u povijesti sporta.

Godine 1967. švedska televizija pronašla je Kanakurija u Japanu i pozvala ga da se vrati u Stockholm i dovrši utrku. Kanakuri je prihvatio, u dobi od 75 godina ponovno je došao u Švedsku, odradio preostali dio staze i – napokon – prošao kroz cilj.

Njegovo službeno vrijeme? 54 godine, 8 mjeseci, 6 dana, 5 sati, 32 minute i 20 sekundi. Naravno, riječ je o svojevrsnoj povijesnoj zanimljivosti, a ne o vremenu koje bi se uspoređivalo s rezultatima modernih maratona. Ali tehnički gledano, Kanakuri ima jedno od najteže oborivih maratonskih vremena u povijesti.

A onda su došli čipovi

Jedna stvar povezuje gotovo sve ove priče: nekada je bilo puno lakše nestati s maratonske staze. Kontrolori su ručno zapisivali startne brojeve. Fotografije su bile rijetke. Video nije pokrivao cijelu stazu. Ako ste uspjeli nestati u pravom trenutku, postojala je sasvim realna mogućnost da vas nitko neće uhvatiti.

Danas je situacija bitno drugačija. Elektronički čipovi, prolazi kroz kontrolne točke, GPS podaci, fotografije, video i sve gušća mreža službenih i neslužbenih promatrača učinili su ‘Rosie Ruiz’ manevre puno težima. Upravo je elektroničko mjerenje, primjerice, razotkrilo i meksičkog političara Roberta Madraza na Berlinskom maratonu 2007. godine.

Madrazo je u svojoj dobnoj kategoriji završio s vremenom 2:40:57, ali njegov čip nije zabilježio prolazak kroz kontrolne točke na velikom dijelu staze. Između 20. i 35. kilometra jednostavno nije postojao njegov trag. Organizatori su ga diskvalificirali. Drugim riječima, tehnologija je napravila ono što su nekada radili promrzli kontrolori, slučajni studenti, putnici u autobusu i novinari s povećalom.

Danas je puno teže jednostavno nestati. I te je definitivno dobro, jer maraton je, ipak, jedna od rijetkih sportskih disciplina u kojoj je cijela poanta vrlo jednostavna: od prvog do zadnjeg kilometra moraš biti tamo. A ako ti se oko 35. kilometra učini da više ne možeš – nema automobila, nema autobusa i nema pomoći. Ostaje ti samo trčati.

Kad jedan maratonac nije dovoljan – uzmi brata blizanca

Ovo je možda istovremeno najgenijalniji i najbesmisleniji plan na popisu. Na južnoafričkom Comrades Marathonu 1999., jednom od najpoznatijih ultramaratona na svijetu, Sergio Motsoeneng završio je deveti na utrci dugoj oko 89 kilometara. Bio je to ogroman rezultat i donio mu je novčanu nagradu.

Postojao je, međutim, mali problem. Sergio nije istrčao cijelu utrku.

On i njegov brat blizanac Sefako odlučili su utrku pretvoriti u svojevrsnu štafetu za jednu osobu. Jedan bi trčao, drugi čekao na dogovorenoj lokaciji, a zatim bi se zamijenili. Mjesto za izmjenu? Prijenosni WC uz stazu.

Organizatori su postali sumnjičavi kada su se pojavile fotografije na kojima je ‘Sergio’ čas imao sat na jednoj, čas na drugoj ruci. Na fotografijama su se pojavile i druge razlike. Istraga je pokazala da su braća doista izmjenjivala odjeću, startni broj i transponder. Drugim riječima, dok je jedan brat trčao, drugi je čekao svoj red u WC-u.

Obojica su na kraju suspendirana na deset godina. I da stvar bude još bizarnija: nisu ni pokušali osvojiti utrku. Završili su deveti.

Huawei već nekoliko godina bilježi snažne rezultate u ovoj kategoriji. Od 2021. godine drži vodeću poziciju na kineskom tržištu prema broju isporuka, dok je od 2024. u više navrata zauzimao prvo mjesto i na globalnoj razini. Vodeću poziciju potvrđuju i najnoviji podaci za drugo tromjesečje ove godine. Prema IDC-ovoj analizi globalnog tržišta nosivih uređaja za zapešće za Q2 2026., Huawei je i u tom razdoblju predvodio globalne isporuke.

Različiti uređaji za različite potrebe korisnika

Prema izvješću, Huaweijevoj vodećoj tržišnoj poziciji pridonose kontinuirani razvoj novih generacija proizvoda i sveobuhvatan portfelj prilagođen različitim skupinama korisnika. Tijekom prve polovice godine kompanija je predstavila uređaje namijenjene vrlo različitim korisnicima, od ozbiljnijih trkača i onih koji žele više kretanja uklopiti u svakodnevicu do korisnika premium uređaja i najmlađih.

HUAWEI WATCH GT Runner 2 namijenjen je korisnicima kojima je trčanje više od povremene rekreacije. Donosi Marathon način rada i metriku snage trčanja te pruža dodatne podatke tijekom različitih faza treninga, od pripreme za utrku do analize i oporavka nakon aktivnosti.

Huawei je ovaj model povezao i sa suradnjom s Eliudom Kipchogeom i njegovim timom kroz posebno izdanje HUAWEI WATCH GT Runner 2 Racing Legend Edition. Ono donosi Training Camp Dashboard s detaljnijim metrikama i analizom podataka te mogućnošću uvoza i izvoza podataka o treningu.

Od ozbiljnog treninga do nekoliko minuta kretanja tijekom dana

Dok je HUAWEI WATCH GT Runner 2 usmjeren na trčanje i zahtjevnije treninge, HUAWEI WATCH FIT 5 Series odgovara na sasvim drukčiju potrebu. Mini-workout funkcija donosi kratke rutine vježbanja koje se lako mogu uklopiti u svakodnevni raspored, pomažući korisnicima da se razgibaju i ostanu aktivni tijekom kratkih pauza, što je posebno korisno onima koji velik dio dana provode sjedeći.

Na drugom kraju ponude nalazi se HUAWEI WATCH ULTIMATE DESIGN Spring Edition, luksuzni pametni sat koji premium dizajn povezuje s naprednim mogućnostima praćenja zdravlja, uključujući sveobuhvatno praćenje menstrualnog ciklusa i uvide prilagođene ženskoj fiziologiji.

Ponudu dodatno proširuje HUAWEI WATCH KIDS X1 Series, namijenjen najmlađim korisnicima, s različitim načinima nošenja, dvjema kamerama i tehnologijama pozicioniranja.

Nova generacija uređaja za nastavak godine

Huawei u drugu polovicu 2026. ulazi i s novom generacijom nosivih uređaja. HUAWEI WATCH 6 Series, HUAWEI WATCH GT 7 Series i HUAWEI WATCH D3 donose daljnje nadogradnje u području praćenja zdravlja, sportskih aktivnosti i pametnih funkcija.

Time Huawei nastavlja razvijati portfelj prilagođen različitim potrebama korisnika, od svakodnevnog praćenja zdravlja i aktivnosti do ozbiljnijih sportskih izazova.

Najnoviji tržišni rezultati daju dodatni kontekst toj strategiji. Nakon vodeće pozicije u prvoj polovici godine, Huawei u drugi dio 2026. ulazi s proširenom ponudom i novom generacijom uređaja, nastavljajući graditi svoju poziciju na globalnom tržištu nosive tehnologije.

Da je interes za ovaj spoj adrenalina, sporta i prirode iznad svih očekivanja, najbolje potvrđuje činjenica da je MAESTRAL, 11 kilometara duga kajakaška dionica za ekipe od dva člana, već potpuno popunjena. Za ostale discipline još uvijek je dostupan ograničen broj mjesta, a osim besplatnog sudjelovanja najbolje sudionike očekuju atraktivne nagrade.

Zrmanja Triple Challenge 6.0 održat će se u Maslenici, na području Općine Jasenice, kao veliki uvod u 12. Europski tjedan sporta. Jedan od najljepših hrvatskih krajolika ponovno će postati velika sportska arena, a interes sudionika potvrđuje da Zrmanja Triple Challenge iz godine u godinu privlači sve više ljubitelja sporta, prirode i adrenalina.

Za sve koji su zakasnili na MAESTRAL još uvijek ostaje dovoljno razloga za prijavu. Posebnu pažnju privlači BURA, pravi multisportski izazov koji u jednoj utrci spaja plivanje, kajak i trčanje. U svakoj ekipi sudjeluju dva člana, a za uspjeh će biti potrebni izdržljivost, svestranost i odlična suradnja. BURA je upravo disciplina koja najbolje pokazuje zašto je Zrmanja Triple Challenge poseban, ovdje se ne natječete samo protiv drugih, nego testirate vlastite granice kroz tri potpuno različite discipline.

Ljubitelji trčanja mogu odabrati JUGO, pojedinačni trail dug 15,6 kilometara, dok TRAMONTANA donosi 1,5 kilometara plivanja. Za one koji žele sportsku avanturu podijeliti s najbližima tu je LEVANAT, revijalna Obiteljska pustolovina namijenjena obiteljima, u kojoj mogu zajedno sudjelovati roditelji i djeca, bake i djedovi s unucima, tete i stričevi s nećacima, uz uvjet da ekipa ima najmanje jedno dijete.

A osim borbe za dobar rezultat, osobni rekord i mjesto na pobjedničkom postolju, najuspješnije natjecatelje očekuju i vrijedne nagrade. Upravo zato Zrmanja Triple Challenge ove godine donosi dodatnu dozu natjecateljskog uzbuđenja, sudionici će se boriti ne samo za sportski prestiž, već i za atraktivne poklon bonove i pakete iznenađenja partnera te nezaobilazne pehare koji čekaju najbolje.

Zrmanja Triple Challenge nije rezerviran samo za profesionalne ili iskusne sportaše. Ideja događaja je upravo u tome da svatko pronađe svoj izazov. Netko će pokušati osvojiti Buru, netko će istrčati Jugo, drugi će zaplivati Tramontanu, dok će neki svoj prvi #BeActive korak napraviti zajedno s obitelji kroz Levanat. Uz sportski program održat će se i eko radionica posvećena očuvanju podmorja, a ono što sudionici na njoj nauče može im pomoći i u rješavanju zadataka tijekom Obiteljske pustolovine.

Zrmanja Triple Challenge održava se kao veliki uvod u 12. Europski tjedan sporta, koji će se od 23. do 30. rujna održavati diljem Hrvatske. Inicijativu Europske komisije u Hrvatskoj provodi Ministarstvo turizma i sporta, s ciljem poticanja građana svih generacija na sport i tjelesnu aktivnost tijekom cijele godine. Financirano od strane Europske unije.

Prijave su otvorene na portalu Traceysport.com.