Brdska trka Boroša (nekad Sljeme) je najstarija planinska trka u zemlji s 27-godišnjom tradicijom! Izuzetno lijepa trka, pravi prototip planinskog izazova, iz centra grada do najvišeg vrha planine na koju se naslanja. Trenutno u Europi ne postoji metropola koja u svojoj blizini ima mogućnost napraviti nešto slično – trku sa svog centralnog trga do tisućnjaka, dohvatljivog za sat vremena trčanja po prekrasno uređenoj šetnici, kakva ja planinarski put broj 14.
A taj planinarski put je puno poznatiji kao Leustekova staza, i mada je većina izgovara kao Lojstek, ona se čita upravo onako kako se i piše – Leustek! Nazvana je po nekadašnjem šumaru Albinu Leusteku (1890-1947), koji je za života puno pridonio uređenju Medvednice, a osobno je dizajnirao i izgradio tu stazu. Leustekova staza je najblaži uspon na Sljeme, a gradnju je sam gospon Albin obrazložio ovako: „I neplaninari, osobito starija godišta, trebaju odšetati na Sljeme, pa je to staza kojom svatko bez velikog napora može dohvatiti vrh Sljemena“. Leustekova staza je dugačka 6,36km, savladava 697m visinske razlike (od 247 do 945), serpentinasta je i s prosječnim nagibom točno 11%, što se idealno uklapa u gabarite (9-11), koje preporuča/uvjetuje Svjetska federacija za planinsko trčanje (WMRA). Početak staze se nalazi u ulici Lonjščina u podsljemenskom naselju Gračani, a završetak kod Sljemenske lugarnice.
Ali, naravno, to nije sve što se tiče trke Boroša. Da bi došli do početka Leusteka, trkači se moraju prvo probiti kroz urbani, tj. stari dio Zagreba (Kaptol, Ksaver i Gračani), relativno blago nakošenim gradskim ulicama ukupne dužine 7 kilometara.
Na zadnjem kilometaru trke, nakon završetka Leustekove staze, trkače čeka najveća strmina, i to od podnožja do vrha vučnice, gdje se u nekih 300-tinjak metara savlada zadnjih 80 metara visine, što nudi ekstremni nagib od čak 25% i taj komad staze trče zaista samo rijetki.
Na svom putu po Leustekovoj stazi, trkači prođu pored nekoliko poznatih sljemenskih lokacija, kao što je to npr. svima poznati tunel koji prethodi pravom ulasku u planinu, i kroz koji se prolazi na sedmom kilometru trke. Tunel su izgradili ratni zarobljenici iz Drugog svjetskog rata u periodu od 1947-52. godine. Prvotna ideja je bila napraviti tunel kroz cijelu Medvednicu i spojiti Zagreb kroz planinu od Gračana do Zagorja kod Pila. Međutim, strojevi namijenjeni bušenju Medvednice, koji su trebali doći iz tadašnjeg SSSR-a, nikad nisu stigli jer se baš u tom periodu Stari posvadio s gosponom Visarionovičem, što je rezultiralo pogoršanjem odnosa i nevinošću Medvednice! Bilo kako bilo, ideja oko izgradnje tunela kroz cijelu Medvednicu živi i danas, i nije isključeno da ćemo možda ipak jednog lijepog dana u Zagorje na kavicu.
Točno na polovini Leustekove staze nalazi se malo planinarsko odmorište Adolfovac, koje je ime dobilo pak po jednom drugom višestrukom zagrebačkom gradonačelniku koji je, između ostalog, zaslužan za izgradnju zagrebačkog HNK, uvođenje kanalizacije u Zagrebu, a njegovo ime je Adolf Mošinsky. Na mjestu gdje Leustek dodiruje Sljemensku cestu na njezinom devetom kilometru i gdje se odvaja Šumarev put, počinje najatraktivniji dio staze, uređen s nekoliko lijepo ograđenih vidika ka gradu i ostalim sljemenskim obroncima.
Začetnik, i idejni kreator trke je doajen hrvatskog veslačkog sporta, gospodin Julije Boroša (1932-2013), ujedno i glavni organizator od 1990-2013. U dotadašnjnim izdanjima trka se zvala jednostavno – Sljeme, a nakon smrti je u njegovu čast nazvana Boroša.