Ovog proljeća napunilo se osam godina postojanja Omega škole trčanja, svojevrsne trkačke zajednice koja je od prvih dana svog postojanja promovirala trčanje isključivo kao rekreaciju, pogotovo za ljude koji svoj trkački put iz raznih razloga nisu mogli započeti u trkačkim grupama zagrebačkih atletskih klubova. Premda su proteklih godina napredni polaznici Omege nekoliko puta inicirali razmišljanje treba li postati atletski klub i svoju ideju potkrijepili vrlo dobrim rezultatima, od takvog razmišljanja redovito se odustajalo. Zašto? Zato što smatramo da rezultat nije i ne smije biti glavni pokretač rada Omega škole trčanja. Ne mislimo pritom da ne treba težiti biti brži i bolji, ostvarivati PB-ove i skupljati pokale, nego da Omega mora biti mjesto jedne posve drugačije filozofije rekreativnog trčanja koja prvenstveno potiče početnike na prve trkačke korake, a onda ih polako uvodi u svijet gdje su prijeđeni kilometri gušt i unutrašnja potreba.

Pa ipak, i takva filozofija povremeno iznjedri poneki rezultat na kojem bi pozavidjeli i okorjeli trkači s desetljetnim iskustvom. Primjerice, Davor Soltan je s trčanjem krenuo u Omegi 2021. godine i u roku tri godine ne samo da je ispunio svoj san i istrčao maraton (Ljubljana i Split), nego je u travnju ove godine stigao do prvog mjesta na ultramaratonu u Slavonskom Brodu istrčavši nešto više od 55 kilometara u šest sati. Drugim riječima, od nula do 55 za tri godine.

‘Pomalo sam zbunjen, pomiješani su osjećaji zbunjenosti, ponosa i sreće. Ovo je bila velika stvar za mene, istrčati prvu ultru, takvu dužinu. Na stazi sam vodio veliku borbu sam sa sobom i na kraju je završiti takvu utrku moja velika pobjeda. Rekao je jedan moj mudri prijatelj da čovjek nikad nije spreman za ultre, ali je uvijek pravo vrijeme za njih. Samo prijaviš i onda peglaš, ultre se ne trče radi trčanja’, kazao je tek nekoliko sati nakon podizanja pobjedničkog pokala Davor i dodao:

‘Hvala treneru Darku Krogu na trudu i vjeri u mene i hvala mojoj Omega školi trčanja na ogromnom supportu. Uvijek, ali baš uvijek ekipa iz Omege stala je uz mene i bodrila me. Hvala i mojem Ultramaraton klubu Mazator, jer sam odnedavno i ja Mazator. Velika je čast ući u klub s tako dobrim trkačima kakve okupljaju u klubu’.

Davor nipošto nije prvi trkač iz Omege koji se popeo na pobjedničko postolje. Nije prvi, ali je njegov uspjeh ipak uvjerljivo najveći. No prije njega Milada Rabihić stigla je 2023. do pobjede u starosnoj kategoriji Novska Runa, Iva Kilim je bila treća na 10-kilometarskoj stazi Zagrebačkog proljetnog cenera, a Manuela Blažević treća na stazi od 5 kilometara na isto utrci, samo koju godinu kasnije.

Nekome će se možda ti uspjesi činiti nevažnima jer nisu ostvareni u tko zna kako jakoj i brojnoj konkurenciji ili nisu stigli na utrkama koje su ujedno i domaća trkačka prvenstva, no ako niste trkač, pokušajte ostvariti sličan rezultat bilo gdje i bilo kada, a ako se već smatrate pomalo iskusnim trkačem onda vjerujemo da ni ne treba posebno naglašavati kako je teško istrčati 55 kilometara ili što znači trčati prosječni pace 4:40 na 10 kilometara.

Pa ipak, u Omegi smatraju još većim postignućem istrčanih prvih 5 kilometara nakon napornih i dugotrajnih treninga po kiši, vjetru, snijegu ili vrućini, s dosta kilograma viška. Ta filozofija osigurala je da je u školi trčanja (i tzv. Running Teamu koji se skuplja pri zajedničkim odlascima na utrke) danas više od 200 redovitih polaznika, da 15-tak trenera na četiri lokacije u Zagrebu ne treba posebno motivirati polaznike da treniraju i napreduju. Na kraju, u Omegi je druženje važnije od rezultata; komentiranje istrčanog polumaratona na finom ručku u Mostaru, tradicionalni roštilj velike jarunske grupe nakon istrčane staze na 9zarez99 u Svetoj Nedelji, proslave rođendana po gradskim pivnicama, Božićni domjenak, zajedničko veselje na Wings for Life utrci u Zadru i još puno toga uz obaveznu kulminaciju na Zagrebačkom proljetnom ceneru na kojem se skupi 100-tinjak Omegaša.

Trčanje je puno više od običnog ritmičnog pomicanja nogu prema naprijed i mahanja ručicama u ritmu kretanja. Trčanje je rekreacija, zabava, društvo, gušt… Zadovoljstvo na kraju treninga ili utrke, smijeh na druženju i zabava nakon svega važniji su rezultati od onih izraženih u brojevima. Eto, zato je Omega škola trčanja, premda jedna od najmlađih škola trčanja u Hrvatskoj, u samo nekoliko godina postojanja postala druga po brojnosti polaznika. Bolju preporuku od toga teško je pronaći.