Kako je korona usporila sve, pa tako i odlaske na trke malo se i ušparalo love pa sam neplanirano uletjela u kombinaciju s dvije frendice na vikend u London. Kupile smo jeftino karte za avion (avionska  karta je u cijeni startnine malo boljeg traila), pa nisam baš puno razmišljala da im se uguram.

Jedino što smo imale jedan manji problemčić, tri žene, a jedan kofer. Kofer se naravno dodatno plaća pa treba dobro isplanirati što nam treba  za ta tri dana. Naravno da smo ga napunile, a najbitnije je bilo ugurati tri para tenisica i opremu za trčanje, jer smo se dogovorile barem jedan dan trčati. Lijepo je vidjeti na Garminu ili Stravi trčanje po Londonu.

Naravno kad sam svima rekla da idem u London, prvo pitanje je, nosim li tenisice i hoću li trčati, zašto ne mogu biti kao svi normalni ljudi i provesti vikend s curama bez treniranja?

Pripreme za put su odrađene, Covid putovnice spremne, čekiranje riješeno i krenule smo. Za taj tehnički dio posla je bila zadužena Ana, to joj je posao, a nekako smo Irena i ja to prepustile njoj.

Nismo trčale prvi dan, tako lude nismo, ali smo shvatile da smo doslovno 1,5 kilometar udaljene od Hyde parka i Buckingham palače. Odlično! Plan je bio da drugi dan ujutro, nakon doručka, odemo do Hyde parka. Vrijeme je bilo idealno. Prvo smo se fotkale ispred Buckingham palače, jer to se mora, a onda krenule prema Hyde parku. Naravno da nismo bile jedine, jako puno ljudi trči, što u grupama, što individualno. Voze se na biciklima, treniraju skijaško trčanje, vježbaju yogu ili samo šetaju.

Posebno su označene staze za bicikle, a posebno za trkače. Hrpu klinaca ima treninge kriketa i nogometa, i nema dijela parka gdje netko nešto ne trenira ili ne sjedi i uživa. Vani je naravno prohladno, ali idealno za trčanje, no većina ih ipak trči u odjeći kao da je ljeto. No oni ionako nisu normalni, njima je ljeto već na plus 15.

Hyde park se može obilaziti čitav dan, predivan je, što smo naravno iskoristile pa je trčanje bilo još zanimljivije, a i besplatno je. Jedina stvar u Londonu koja je bila jeftina, tj. ne naplaćuje se, je trčanje ili šetanje. London je užasno skup grad, ali na to smo i bile spremne.

Hyde park je najpoznatiji londonski gradski park i najveći među Kraljevskim parkovima. Utemeljio ga je kralj Henrik VIII. 1536. godine kada je oduzeo zemljište u vlasništvu Westminsterske opatije i prenamijenio ga u lovište (prepisanac, ali nije loše ponoviti). Nažalost bile smo po zimi, trebalo bi ga ponovo posjetiti u proljeće ili kasnu jesen kad bi bio još ljepši.

Trčale i slikale smo se nekih dva sata, okružile park i napravile 13 kilometara super laganog razgledavačkog treninga. Ono što me veseli trčati u nekom drugom gradu je to što nije uvijek isto kao kod kuće ili na atletskoj stazi. Nekako bude lakše. U svom gradu znam svaki kilometar napamet pa mi u startu bude muka ako imam zadani trening. Trčati negdje drugdje je uvijek zanimljivije i ljepše. Nove slike, novi ljudi , a i nema zadanog treninga. Jedino što se ja mogu izgubiti, ali zato samo trčale u kontroliranim uvjetima, a i cure su sa mnom pa se to ovaj puta nije dogodilo.

Preporuka svim trkačima, kad idete na put, a da to nije ciljana i plaćena trka, ugurajte tenisice i opremu za trčanje u kofer, trčite ili šetajte, slikajte se i uživajte. Nama je bilo super, a na kraju smo se počastile s najskupljom, ali najfinijom pivom u cool Pubu u centru Londona, jer nakon trčanja najbolje ide piva…

Vlatka Kovačević