Neću lagati i reći kako je trčanje 15 kilometara u nepoznatom gradu i po nepoznatim ulicama bilo lagano, ali da je to bila avantura, doživljaj, istraživanje i totalna uživancija tvrdim s velikim osmijehom na licu. Pa eto, kada se idući put nađete u novom gradu, svakako iskoristite priliku odraditi trening i razgledavanje u jednom. Trk u nepoznato bacit će vas na kojekakve zanimljive atrakcije i lokacije, a nakon toga spremni ste na zasluženo isprobavanje lokalne kuhinje
Budim se malo umoran nakon jučerašnjeg cjelodnevnog hodanja, no ugledavši zrake sunca koje se probijaju kroz uvijek prisutni sloj danskih oblaka, skačem iz kreveta pun energije i oduševljenja. Prognoza za cijeli tjedan glasila je tmurno i kišovito vrijeme što nikako nije pogodovalo mom planu treninga ni planu razgledavanja Kopenhagena. Srećom, vrijeme na sjevernim krajevima Europe početkom listopada promjenjivo je poput COVID mjera.
‘Ha, bježim van, vidimo se kasnije’, vičem sestri koja se sprema na posao. ‘Možda ti svratim do ureda, trčati po stepenicama kad već nemate brda tu u Danskoj’, dobacujem s ulaznih vrata, a njezin odgovor nisam čuo jer me odmorne i nestrpljive noge vuku van. U Kopenhagenu sam već tri dana i premda sam prošao višesatnu hodajuću turu s vodičem htio sam znati, vidjeti i doživjeti više. Stoga, umjesto iznajmljivanja bicikla, na noge sam obukao svoje drage tenisice i krenuo na trkački obilazak jednog od najljepših i najčišćih gradova Europe.
Kvart iz kojeg krećem smješten je na otoku Brygge (cijeli Kopenhagen smješten je na više otoka i ispresijecan je brojnim kanalima) miran je, pun lijepih stambenih zgrada i ono najbitnije, izuzetno je blizu mora i glavnog kanala. Danska je obala daleko od našeg Jadrana, no zbog velikog interesa i kulture bavljenja sportom odmah nailazim na druge trkače koji završavaju svoje zagrijavanje. U Kopenhagenu su svi u pokretu nevezano za vremenske (ne)prilike, bilo da se radi o biciklistima, trkačima ili običnim pješacima tako da sam u njihovim očima picajzla jer neki dan nisam išao trčati po „laganoj kišici“. Zagrijavanje provodim uz skupinu starijih ljudi koji svakodnevno u jutarnjim satima vježbaju uz vodstvo uvijek dobro raspoložene trenerice te ih smiješkom pozdravljam i krećem u svoju avanturu.
Zagrebački Advent u malom
Nakon prvog kilometra dolazim do neočekivano lijepe zgrade ministarstva vanjskih poslova čiji je biciklistički parking i ovog jutra pun. Vrlo brzo prolazim ispod mosta Knippels koji vodi prema najstarijem dijelu grada no nastavljam dalje pored restorana Boathouse gdje se uz pogled na predivne drvene jedrenjake mogu probati tradicionalna i jednostavna danska jela. Za njih ovo jutro nažalost nemam vremena već laganim koracima grabim prema jednoj od najimpresivnijih modernih zgrada Europe, nacionalnoj operi.
Ogromna zgrada, obložena staklom, zaobljena kao kolut sira s još ogromnijim i impresivnijim krovom nagnutim nad more kao kolosalni suncobran prizor je nad kojim se isplati zaustaviti. Gledajući u nju bilo mi je malo mučno pomisliti kako se s tog gigantskog krova održavaju natjecanja skokova u more. Do opere se nažalost treba provući jednim manje privlačnim dijelom obale u izgradnji no srećom, u blizini se nalazi mali trg gdje se smjestio Kopenhagen Street Food. Puno šarenih, malih štandova s hranom i pićima neodoljivo podsjeća na zagrebački Advent u malom i skoro sam se zaustavio naručiti koje osvježavajuće piće, ali znatiželja me tjerala dalje. Prebacujem se na drugu stranu kanala preko još jednog modernog, pokretnog mosta čijim središnjim dijelom ne dominiraju auti već biciklisti. Na brzinu bacam oko na predivnu luku Nyhavn čiji detaljniji obilazak ostavljam za povratak, a sada trčim prema kipu male sirene.
Inspirirana bajkom Hansa Christiana Andersena, Mala Sirena predstavljena je svijetu 1913. godine i obavezno je mjesto zaustavljanja brojnih brodskih i drugih turističkih tura. Istinu govoreći, manja je nego što biste pretpostavili te pogled na industrijsku zonu s druge strane kanala ne predstavlja onako romantičan prizor kakvog biste zamislili, ali je i dalje je obavezna točka zaustavljanja i fotografiranja. S nje se pruža pogled na genijalnu, zelenu atrakciju Copenhill. Iza tog naziva krije se spalionica čiji je krov pretvoren u umjetno brdo i skijalište no zbog udaljenosti to ostavljam za neki drugi dan te trčim dalje.
Staza uz more
‘Uh, di je ovdje ulaz’, mislim u sebi dok kružim oko velikog jarka tražeći most u jednu od najočuvanijih utvrda sjeverne Europe. Kastellet, kako joj ime glasi, posebna je po svojim kanalima u obliku pentagona koji ju odvajaju od kopna. Nakon kruženja koje se proteglo na više od kilometra napokon dolazim do glavnog ulaza. Usporivši korak pozdravljam dvojicu stražara u uniformama koji su navikli na brojne trkače jer su prirodne zidine atraktivno mjesto za skupljanje kilometara. Šetnjica s brojnim zavojima proteže se kroz drveće i pruža lijepi pogled na sadržaje unutar i van utvrde prilikom čega sam ugledao i svoju novu točku interesa, ali prije nego što sam stigao isplanirati put do nje iza zavoja iznenadila me predivna vjetrenjača koja je poslužila kao još jedan foto checkpoint.
Na izlasku iz utvrde opet pozdravljam stražare i laganim korakom trčim prema crkvi koja svojim gotičkim stilom odskače od ostalih građevina. Crkva svetog Albana ili kako ju Danci nazivaju, Engleska crkva, nalazi se u neposrednoj blizini Kastelleta i zajedno uz fontanu Gefion čini pravi bajkoviti prizor na kojemu sam se morao zadržati koju minutu. U ovom trenutku trčim već devet kilometara, a dobar dio puta me i dalje čeka, no uz sunce i uzbuđenje zbog istraživanja noge su i više nego lagane. Odlučujem ponoviti komad puta jer staza uz more je ipak ljepša od prometnih cesta. Prolazim pored nasmijane posade jednog drvenog jedrenjaka te zastajem kako bih proučio o čemu se radi. Miješana skupina mladića i djevojaka spremaju i održavaju jedrenjak kojeg je moguće iznajmiti na jedan ili više dana te u pravom vikinškom stilu istraživati mora sjeverne Europe. Naravno, u trenutku sam si obećao da upravo to radim idući put kad se vratim no prije nego što isplovim u nepoznato prvo treba posjetiti najpoznatiju luku.
Najduži kafić u Skandinaviji
Nyhavn (prijevod Nova luka) poznato je mjesto gdje nastaju brojne fotke za Instagram i ostale društvene mreže, a razlog tome su šarene i vesele kuće s obje strane kanala te brojni drveni brodovi toliko karakteristični za ovo podneblje. Već sam spomenuo kako se neka mjesta čine kao iz bajke, ali Kopenhagen uistinu je takav. Svako malo naiđete na scenu koja svojim detaljima i atmosferom kao da je ispala iz fantastične priče. No da ne zapnem u svijetu magičnih bića i letećih nogu, jedna od zanimljivosti vezanih za Nyhavn je i njezin nadimak koji u prijevodu znači „najduži kafić u Skandinaviji“ zbog svojih brojnih barova i restorana. Za piće u jednom od njih imam vremena kasnije, a sad trčim dalje uz obalu prema sestrinom uredu.
Prije nego što dođem kvarta gdje dominiraju velike, moderne zgrade u kojima su smještena sjedišta brojnih internacionalnih kompanija, prolazim pored impresivne Kraljevske Knjižnice. Crni Dijamant, kako joj drugo ime glasi, savršeno predstavlja arhitektonski stil na kojemu je bazirana većina modernog Kopenhagena.
Daljnjim putem nailazim na brojne drvene konstrukcije i drvenu šetnjicu uz samu obalu koja služi kao svojevrsna plaža i mjesto gdje se po ljeti odvijaju sportske aktivnosti, a meni je taj dio poslužio kao dobrodošla promjena podloge. Veća količina bicikala oko mene i na parkinzima naznačila je dolazak u poslovnu zonu. Zonu gdje nema skupih Mercedesa i Audija, tu se svatko, od direktora pa do spremačica, vozi na biciklu, a mene kao trkača pozdravljaju s kimanjem glave. U zadnji čas odlučio sam ne ulaziti ovako znojan u jednu od zgrada već u prolazu mahnuti prema sestrinom uredu te se preko Brygge mosta vratiti prema poznatom kvartu i toplom tušu. Zadnja dva kilometra opet sam se našao u društvu brojnih trkača te s osmijehom na licu zaključujem svoj posebni i dinamičan razgled grada.
Neću lagati i reći kako je trčanje 15 kilometara u nepoznatom gradu i po nepoznatim ulicama bilo lagano, ali da je to bila avantura, doživljaj, istraživanje i totalna uživancija tvrdim s velikim osmijehom na licu. Pa eto, kada se idući put nađete u novom gradu, svakako iskoristite priliku odraditi trening i razgledavanje u jednom. Trk u nepoznato bacit će vas na kojekakve zanimljive atrakcije i lokacije, a nakon toga spremni ste na zasluženo isprobavanje lokalne kuhinje. Hmm, kad smo već kod hrane i pića ispričajte me jer me već čeka hladna piva u jednom od šarenih pubova.
Maroje Ćuk