Najveća prednost škole trčanja, osim toga da te netko tjera da redovito i pravilno trčiš, jesu ljudi. Ekipa koja se tamo skompa pravi je mali dream team. Ti ljudi redom su veseljaci, spremni na akciju – uvijek. Tako smo se uz pivu nakon treninga, spontano dogovorili i za Trk uz Gacku, cestovnu utrku koja se početkom listopada održala u bajkovitom ličkom eksterijeru, uz jednu od rijetkih rijeka u svijetu koja je pitka cijelim svojim tokom.

Osim što će te napojiti, ova rijeka nahranit će ti dušu. Jednostavno je predivna, a to smo se imali prilike uvjeriti kada smo dan nakon utrke iznajmili kajake i zaplovili mirnim vodama ličke ljepotice.

U Liku nas je otišlo deset iz Omega Running Teama. Naravno, prvo kavica u omiljenom kafiću, nešto kratko za zagrijavanje i vozi Miško put Otočca. Sama utrka i šušur oko nje bili su za poželjeti, baš kao i vrijeme te subote. Ličani su izrazito domaćinski raspoloženi, bodrili su nas i pljeskali nam duž svakog kilometra, njima je ovo bio spektakl, baš kao i nama. Nudili su nam svoju poznatu rakiju, a velikodušno su je prihvaćali oni od nas koji nisu ganjali rezultat već trčali na promile. To je draž još nerazvikanih utrka. Svi su uzbuđeni jer se nešto događa i svi uživaju u njima.

No, da ne mislite da smo se samo došli zezati! Bilo je i onih koji su ostvarili zapažene rezultate. Naša Ksenija bila je prva u kategoriji i osvojila plaketu i ručak u jednoj od trenutno najpopularnijih hrvatskih pizzerija koja se nalazi upravo u Lici. Zove se Ruspante i toplo ti ju preporučamo. Nakon utrke družili smo se u gradskom parku u Otočcu, ogranizator se iskazao ićem i pićem, a potom smo se uputili u mjesto Sinac gdje smo iznajmili kuću. Osjećao sam se u njoj kao u BB showu! Ipak je tu bilo različitih karaktera na jednom mjestu, druženje koje neprestano traje dva dana…

Hladnu ličku noć zagrijao je kamin i odlično društvo te pokoja kapljica. E sad, kada biste svi imali trenera kakvog imamo mi, trčali bi kao zečevi. Leo se nakon burne noći potrudio ustati prije svih i ispeći nam palačinke za doručak. Cijela kuća mirisala je tako slatko da smo se vrlo brzo ustali iz kreveta i sjatili u kuhinju. Cijeli dan pokazat će se lijepim baš kao i njegov početak.

Na redu je bio izlet na Gacku. Unajmili smo prozirne kajake i krenula je vodena avantura, sat i pol uživancije u suncu, zelenilu i prekrasnoj rijeci koja je bogata florom i faunom. Ako niste znali, zahvaljujući prirodnom bogatstvu i obilju hrane, pastrve iz Gacke rastu pet puta brže nego u drugim rijekama i mamac su za ribiče iz cijelog svijeta.

Nakon kajakarenja, obišli smo Majerovo vrilo, jedan od tri velika izvora Gacke na kojem još uvijek možete čuti zvuk mlina i kupiti domaće brašno samljeveno upravo u ovim mlinicama te prošetali netaknutom prirodom.

U Zagreb smo se vratili odlučni da dogodine otiđemo u Liku u još većem broju.

Ivan Tustonja, Marijana Markelić