Trčanjem se rekreativno bavim nekoliko godina. To rekreativno, ustvari je kampanjski. Jako mi je teško postići kontinuitet kakav bih htjela, ali prestala sam biti prestroga prema sebi i sad mi je super! Imam neku bazičnu kondiciju, mogu pet kilometara pretrčati za nešto manje od pola sata pa u prosijeku dvaput tjedno provjetrim glavu i rastrčim noge na Jarunu ili Nasipu i zasad sam zadovoljna time. Trčanje mi je u život donijelo sjajne ljude, koji su, za razliku od mojih treninga, postojani poput računa za struju, ali u pozitivnom smislu. S njima su utrke aktivnost nakon koje me osim nogu bole trbušni mišići i obrazi, a i vaga nanese sitnu bol kad pokaže kilogram-dva više, usprkos otrčanih desetak kilometara po šumama i gorama. Što je i za očekivati (no ipak optimist u meni uvijek se iznenadi) jer poslije utrka redovito, mirne duše, navalimo na klopu, organiziramo roštilj, raspametimo se.

Pisat ću o trail utrkama za rekreativce kampanjce – kategoriju u koje se i sama ubrajam. Za takve poput nas su i izmišljene kraće dionice na trailovima jer bi nas s duljih vraćao HGSS, a poanta je stići na cilj samostalno, na dvije noge i bez uganutih gležnjeva ili polomljenih kostiju. Osim toga, zaista nema smisla smetati po stazi trkačima u dobroj kondiciji, iza koji stoje ozbiljne pripreme. Planiraš li svoj prvi trail sada je pravo vrijeme za to. Kasno ljeto i jesen stvoreni su za trčanje po prirodi koja se u ovo doba pokazuje u svoj svojoj raskoši. Baš zato se upravo sada i održava najviše utrka ovog tipa. Uključi se u fejsu u trkačke grupe ili zaprati neku od stranica kako bi bio/bila pravovremeno informirana o utrkama, izaberi onu koja ti se čini najprivlačnijom i naravno, sa sobom povedi društvo. Puno je zabavnije ići s prijateljima na utrke. Prijavljena utrka motivirat će te za treninge, što je sjajna stvar. A kad smo kod priprema, trenera Leonarda Plevnika iz Omega škole trčanja pitala sam na kojim bi vježbama trebao biti naglasak kada se, mi početnici, pripremamo za trail.

‘Uz određeni kontinuitet u trčanju, u treninge bi trebalo uključiti i brda. Ništa pretjerano ni previsoko, ali da se tijelo navikne. Trčanjem po brdima i neravnom terenu jača se kompletna muskulatura od kuka prema malom nožnom palcu. Jačanjem kvadricepsa, gluteusa i lože osiguravamo koljeno i preveniramo ozljede i istegnuća mišića. Tetivi Ahilove pete treba vremena i treninga kako bi postala jača jer je to mišić koji trpi svu težinu tijela i zbog neravnog terena može doći do oštećenja koštano zglobnog sustava. Za početnike sve se radi u laganom tempu u kombinaciji s trčanjem i hodanjem’, objašnjava Leo te dodaje da možemo vježbati i dok obavljamo uobičajene aktivnosti. ‘U svakodnevnom životu vježbati možemo dok hodamo po stepenicama. Bilo da idemo prema gore ili prema dolje, treba se uvijek dočekati na jastučiće stopala’, otkriva nam trener.

Na trailovima je hodanje sasvim prihvatljivo, štoviše samo najjači mogu istrčati uspone, stoga ne forsiraj se, nego slušaj tijelo i drži tempo koji ti odgovara. I ovdje vrijedi načelo: “Požuri polako”. Bitno je stići na cilj. O tome u kojem roku razmišljat ćeš kad iz kampanjca, početnika i rekreativca evoluiraš u ozbiljnog trkača.

Također, ne zaboravi na ruke, aktiviraj ih i dobit ćeš na brzini, ali i uštedjeti energiju. Ako planinariš sa štapovima, ponesi ih na utrku. Također, vodi računa o opremi. Za trail ti trebaju tenisice drugačije od onih za cestovne utrke, s izraženim gripom koji će držati teren. U njima nećeš proklizavati i mogućnost ozljeda svest ćeš na minimum.

Organizator uvijek osigura nekoliko okrjepnih postaja na kojima se možeš hidrirati ili pojesti komad voća koje će ti povratiti snagu. Staza je u većini slučajeva besprijekorno markirana tako da se ne možeš izgubiti, no uvijek je dobro sa sobom nositi napunjeni mobitel i bocu vode te energetsku pločicu.

U cilju će te dočekati pljesak, navijanje onih koji su prije tebe stigli, stavit će ti medalju oko vrata i tada kreće onaj hedonistički dio – klopa, cuga, druženje, nerijetko i bend koji svira do kasno u noć. Oko tebe sjajno raspoloženi ljudi (dopamin s utrke čini svoje). Treba li išta više za nezaboravni provod? Upravo tako bilo je na mom posljednjem trailu u Novskoj, a prije toga na onom u Rastokama. U listopadu planiram trčati po Pagu i Rabu.

Ono što mi se najviše sviđa kod ove vrste utrka je mogućnost da na neposredan način doživim prirodu i otkrijem mjesta kraj kojih inače samo projurim automobilom.

Primjerice, dosad mi je Novska bila tek skretanje za Novsku, odnosno prometni znak na autocesti, a sada znam da ima prekrasnu šumu kroz koju sam trčala, jezero, lijepe okućnice i drage ljude. Blizu je i Lonjsko polje koje smo dan nakon utrke posjetili. Isto je s Rastokama. Više od svega veselilo me što ću trčati uz nadrealno lijepe rijeke Koranu i Slunjčicu, zaći duboko u šumu, dok sam se dosad slapovima u Rastokama divila s terase ugostiteljskog objekta, ispijajući espresso na putu za Dalmaciju.

U trailovima sam spojila sve ono što volim – prirodu, društvo i trčanje.

Marijana Markelić