U svojih 55 godina života nisam nikada trčala, osim onog obaveznog trčanja u osnovnoj i srednjoj školi, a i tada se nisam baš proslavila, jednostavno mi nije išlo. Kad sam nedavno pročitala objavu na Facebooku o pokretanju škole trčanja u Sesvetama, odlučila sam se prijaviti. I tada, tog 15. lipnja bio je prvi dan škole, a uzbuđenje kao u prvom razredu osnovne škole. U glavi se rojilo sto misli; pa što mi je to trebalo, samo ću se osramotiti, prestara sam za trčanje i slično. Vjerujem da je i drugima bilo tako na samim počecima, barem onima koji do sada nisu trčali.

Uglavnom, otišla sam na taj prvi trening, upoznala nove, drage ljude, trenera Juru i našeg ‘duhovnog vođu’ Marka. Vrijeme nas nije taj dan mazilo, bilo je oblačno, mokro od kiše, a mi krenuli uz potok Vuger, preko livade, laganim tempom, za mene baš i ne tako laganim, ali nisam se predavala. Znala sam da ja to mogu i moram, jer tko smije odustati već na početku. Malo po malo, metar po metar i prvi trening je bio odrađen. Završili smo blatni i mokri, s bolnim mišićima (barem ja, nakon godina sjedilačkog načina života), bio je to pravi šok za organizam. Ali vrijedilo je!

Druženje, znoj, trening po trening i nakon nepuna dva mjeseca, ponosna sam sama na sebe, uspjela sam istrčati pet kilometara bez dionica hodanja. Nije bilo lako, ali se isplatilo, trener bi rekao, mora biti teško.

Ohrabrena svojim postignućem prijavila sam se na prvu utrku, istina virtualnu, ali utrka je utrka, pa sam u prvom kolu istrčala 5 kilometara i prijavila rezultat u natjecateljsku kategoriju. Moj rezultat od 33:55 minuta, me doveo na 167.mjesto od ukupno prijavljenim 250 trkačica. Ja zadovoljna, nadam se da ću u idućem kolu biti bolja, barem za koju minuticu.

Da ne duljim, na početku sam mislila da ja to ne mogu, ali upornost i volja su se isplatili. Hvala treneru Juri na svemu, nadam se da ću za koji mjesec doći i do okruglih 10 kilometara. Važno je ne odustati, biti uporan i kada ti se ne da i kada ti je loš dan, bit će bolje, samo hrabro naprijed. I da završim sa stihom iz pjesme Žubor života, Gustava Krkleca: Život je pokret! Probudi se! Kreni!

Suzana Ljubić