Većina trkača bi prvo trebala naučiti kako pravilno hodati, a tek onda prijeći na trčanje. Tijelo treba postepeno privikavati na trening, što često nije slučaj. Kao protuargument ljudi znaju reći da je trčanje urođeni, prirodni pokret, i s tim se naravno slažem, ali na žalost mi više nismo u harmoniji s prirodom i adaptirali smo se na sjedalački način života

Znamo da u najčešće povrede kod trkača spadaju problemi s koljenima, Ahilovom tetivom, kukovima (češće boli samo jedan), kralježnicom (naročito donji dio tj. u sakroilijakalnom zglobu) te plantarni fascitis. U 80 posto slučajeva povrede nastaju uslijed repetitivnog stresa i kao posljedica pretreniranosti kod trkača. Većina povreda tog tipa bi se mogla izbjeći i spriječiti pa ne bismo bili prisiljeni na duge stanke i prilično skupe posjete liječnicima i fizioterapeutima.

Smatram da većina ljudi krene trčati bez ikakve pripreme, pritom prvenstveno mislim na rad s kvalificiranim trenerom koji će znati sastaviti kvalitetan plan rada. Veliki broj ljudi krene trčati u nadi da će skinuti viškove kilograma, a ne uzima u obzir pod kolikim (ogromnim) stresom su izloženi njihovi ionako preopterećeni zglobovi.

Iz moje perspektive vrlo specifičnog rada usmjerenog na prevenciju i ‘popravke’ statike tijela, većina trkača bi prvo trebala naučiti kako pravilno hodati, a tek onda prijeći na trčanje. Tijelo treba postepeno privikavati na trening, što često nije slučaj. Kao protuargument mi ljudi znaju reći da je trčanje urođeni, prirodni pokret, i s tim se naravno slažem, ali na žalost mi više nismo u harmoniji s prirodom i adaptirali smo se na sjedalački način života. Uostalom, brojke i statistike pokazuju samo sve veći porast povreda kod rekreativnih trkača.

Smatram da prioritet uvijek treba biti rad na statici tijela i jačanju trupa, jačanju i održavanju stopala i gležnjeva. Trkači se često žale na probleme s koljenima, ali nekad je ta povreda samo posljedica loše organizacije odnosa stopala i gležnja te kukova i leđa.

I na kraju dotakla bih se samo teme istezanja koje se često smatra rješenjem za mnoga bolna stanja. Ako na istezanje mislimo opuštanje onda sam svakako za to, samo se koristi pogrešan izraz. Primjećujem da se često umjesto zagrijavanja koristi istezanje što će samo znatno pridonijeti lošijem rezultatu i brzoj povredi (trkači trebaju jake, čvrste opruge, a ne labave i preelastične).

Zato nađite dobrog trenera, uložite u pripremu, naučite kako pravilno i pametno i tek onda krenite skupljati kilometražu!