Nakon mukotrpnog procesa čekanja i operacije napokon sam osjetila ljepotu kretanja. Korak po korak, moje tijelo je tražilo više, a pluća su to dozvoljavala. Ubrzo sam se usudila trčati, jer to sam oduvijek željela. Osjećaj je predivan! Korak po korak, kilometar po kilometar, stvarale su se nove želje i ideje
S transplantacijom pluća sam dobila novi početak, a novi početak zahtjeva stalnu rehabilitaciju jer upravo je rehabilitacija presudna za konačan uspjeh transplantacije. Ozbiljno sam shvatila sve vježbe i krenula. Nakon početnih vježbi disanja i laganog hodanja nastavila sam s intenzivnijim treninzima. Moja nova pluća su odlično napredovala. A to je bio dobar znak.
Nakon mukotrpnog procesa čekanja i operacije napokon sam osjetila ljepotu kretanja. Korak po korak, moje tijelo je tražilo više, a pluća su to dozvoljavala. Ubrzo sam se usudila trčati, jer to sam oduvijek željela. Strah da neću uspjeti bio je velik. Za početak nekoliko stotina metara laganog trčanja je uspjelo. Shvatila sam da mogu, moja pluća to mogu! A osjećaj? Osjećaj je predivan! Korak po korak, kilometar po kilometar, stvarale su se nove želje i ideje.
Jedna od ideja je bila pokrenuti i motivirati druge osobe s transplantiranim plućima na stalnu rehabilitaciju, kvalitetniji život nakon transplantacije. Uz podršku i suradnju udruge INSPIRO i Zagrebačkog maratona ideju smo počeli provoditi. Osim poticanja i pružanja podrške transplantiranima, ideju smo proširili i na osvještavanje cijelog društva o zdravlju pluća. Aktivnim životom možemo imati zdrav život, a trčanje i pripreme za maraton su odlična prilika. Uslijedilo je 8 mjeseci priprema kroz 5 zajedničkih treninga zagrebačkog maratona, veliku podršku sudionika, sjajnu atmosferu i motivaciju. Na treninzima sam upoznala i svoju sadašnju trenericu Mariju Vrajić Trošić s kojom sam nastavila treninge u školi trčanja AK Zagreba.
Uz odlično osmišljene i dinamične treninge dobila sam dodatnu podršku i vjetar u leđa za novu utrku. Utrku od 10 kilometara! Iako ih nikada nisam pretrčala bila sam uvjerena da to mogu, sve dok nije došao dan utrke. Jutro je svanulo, start se bližio, a uzbuđenje je raslo! U zadnjim minutama prije početka počela se javljati panika. Mogu li ja to? Što ako otkažem? Znam, ne smijem posustati. Na startu sam, nema nazad. Emocije su se miješale. Želim krenuti, a opet ne znam mogu li do kraja. Ekipa me bodrila.
Nakon pucnja krenula je utrka. Uz prijatelje i ostale trkače nestala je panika, atmosfera me nosila. Masa ljudi me povukla i dala snagu da krenem laganim korakom. Korakom koji me često prevari. Koliko god sam se opirala energiji koja me nosila, nisam mogla usporiti. Grabila sam bržim tempom sve do prve krize. Uz stazu je bilo sve manje ljudi. Pokušavala sam usporiti i prilagoditi tempo. Kako je Marija govorila, uspori, zadrži sporiji tempo i nastavi do kraja. Nakon drugog kilometra osjećala sam jače bolove u mišićima, lagano me hvatala nova panika. Tek su 2,5 kilometra. Mogu li dalje? Bolovi su bili sve jači, listovi su se grčili. Tabla 3 kilometra je izgledala daleko, iako sam znala da do nje imam samo 500 metara. Nisam željela stati. Znala sam da moram nastaviti, bol će nestati. Napokon sam prošla treći kilometar, a korak je postao lakši. Kriza je prošla. Gledala sam prema okretištu i grabila sigurnije naprijed, a moj vjerni trkač me pratio i bodrio.
Najbrži trkači su se već okrenuli, atmosfera je bila na vrhuncu, glazba uz stazu me dizala. Dolazim do okreta i znam da se moram oduprijeti i nastaviti kontrolirano trčati jer do kraja imam još toliko. Koncentrirala sam se na tempo, pokušavala kontrolirati emocije. Svaki kilometar koji sam prelazila nakon okreta bio je više od onoga što sam do tada pretrčala. Znala sam da mogu do cilja. Sreća me obuzimala svakim kilometrom sve više, oduzimala sam kilometar po kilometar, sve do ulaska u cilj. Uspjela sam, osvojila sam prvih 10 kilometara!
Ulaskom u cilj shvatila da nije toliko teško koliko se činilo na početku. Redovitim vježbanjem znam da mogu trčati ozbiljnije dužine, jer kao i do sada, sa svakim osvojenim kilometrom javlja se želja za novim. S nestrpljenjem se pripremam za nove utrke, nove izazove, jer novi kilometar znači zdraviji život!
Monika Gvardijan
Foto 3sporta.com