U zadnje vrijeme me dvije teme mogu prilično brzo izbaciti iz takta. Jedna od njih je istezanje. Nema časopisa vezanog uz neku fizičku aktivnost, a da u istom nema tekst s uputama kako se istezati.

Znanost nam je u zadnjih desetak godina jasno dokazala kada, koliko i treba li uopće raditi vježbe istezanja. Postoje jasna pravila igre, zna se koliko se dobiva, a koliko gubi nepravilnim konceptima treniranja. Površnost i neznanje su glavni krivci za nepametno treniranje, a discipline koje su tu najčešće na udaru su svakako joga i Pilates. Međutim, ni treninzi trčanja, trekinga ili treninzi u teretani nisu pošteđeni nezdravih i nepotrebnih vježbi istezanja.

Nedavno sam bila na utrci uoči čijeg starta je mlada trenerica najavila zagrijavanje, a onda je u idućoj rečenici rekla „Hajmo se malo istegnuti“. Zašto bismo se prije utrke istezali? Srećom nitko se nije istezao jer je najavljeno „zagrijavanje“ počelo 15-tak minuta prije trke, kad smo svi već bili stisnuti k’o sardine pred startom, tako da se nije moglo ni disati, a kamoli micati.

Znam da će sad mnogi od vas pomisliti da nisam u pravu. Reći ćete da vas sve boli nakon treninga, da se osjećate slomljeno, da vam pucaju stražnji dijelovi natkoljenice. Jedan od čestih uzroka tih neugodnosti je nedostatak stabilnosti i jakosti. Posljedice su onda razne mišićne kompenzacije te osjećaj jake zategnutosti u mišićima. Mišljenja sam da nije mudro rješavati posljedice, već smatram da valja naći uzrok problema i njega ukloniti. Nimalo lak zadatak.

Iz mojih 30 godina prakse mogu bez imalo sumnje tvrditi da je funkcionalno tijelo uvijek stabilno i takvi ljudi uglavnom nemaju posebnu potrebu za istezanjem. Provjerite imate li snažan trup, kakva vam je postura, stabilnost koljena i gležnja, jesu li vam stopala snažna, postoje li veće asimetrije između lijeve i desne strane tijela, prednje i stražnje strane, kakva vam je ravnoteža.

Evo i poučne priče za kraj. Sretnem neki dan poznanicu. Bitno mlađu od mene. Vidim na FB da već nekoliko godina trči cestovne utrke. Pomislim, tko zna do kad će trajati, jer se sjećam kako se kretala kad je dolazila na par mojih treninga. Vidim da šepa, pitam što je bilo i tako krene razgovor. Završi na tome da ipak treba doći k meni da sad to „popravimo“, a ionako ništa drugo ni ne može. A moglo je bez toga. Uz pravilan koncept treninga. Pravilnu pripremu. Optimalnu kilometražu. Zato trenirajte pametno, ulažite mudro u svoje zdravlje.

Asja Petersen