Ja uživam u trčanju, no moj zakoniti tvrdi da ga mrzi. On trči samo da zadrži težinu. A kad ne trči onda s neskrivenim sjajem u očima studira 354 funkcionalnosti novog Garmina koji sam mu, na njegovu želju, kupila za 4.500 somova kuna na 896 rata za 10. godišnjicu braka

Svi mi poznamo onog jednog mrguda koji mrzi trčanje, ali uporno trči. Ja živim s jednim. On trči samo da zadrži težinu koju je spustio za 20-tak kilograma, zato što ga je valjda netko tjerao da radi nešto što baš mrzi – trčao. I dalje se čudi k’o pura glisti zašto netko trči, a nema bar 15 kilograma viška, jer to je samo patnja, bol i znoj. Nema u tome nikakvog zadovoljstva. Neki dan sam mu za desetu godišnjicu braka po njegovoj želji kupila Garmin od 4.500 somova kuna na 896 rata, jer on mrzi trčanje. Sad sam mirna sigurno tjedan dana od tog naricanja, jer ako ne trči onda s neskrivenim sjajem u očima studira 354 funkcionalnosti spomenutog, očajno skupog dodatka za trčanje koje mrzi.

Ja sam druga priča. Ja uživam u trčanju. Mene i adrenalin veže neka tanka nit cijeli život. Volim visoki puls, volim borbu za goli štrumpf, volim ispitivanje vlastitih granica. Jedna sam od onih osoba koja trči s trombozom, skoliozom, kifozom, astmom, oštećenom tetivom desnog kuka i psihičkim poremećajem koji sve to ignorira. Ali inače sam odlično, hvala na pitanju! I tako se nedavno, baš na zadarskom Forumu nakon istrčanih Wingsa, razvila rasprava o tome kako netko uopće može voljeti trčanje. I to između nekoliko sudionika utrke u kojoj je najsporiji istrčao 10 km. Moj zakoniti, naravno. Vidi li netko osim mene ovdje neke nelogičnosti?

Borba za cilj

Klikni za sadržaj u novom broju magazina Trčanje

Naravno, svi imamo različitu motivaciju, no većini je trčanje zaista velika ljubav. Ne postoji osoba koja će trčati, a to ne voli. Odgovorno to tvrdim. Netko uživa samo udišući zrak, netko voli pobjeđivati, netko samo druženja, netko izazove, netko atmosferu, netko ono pivo nakon muke ježeve, netko prirodu kroz koju protrči, netko da možda drži ženu na oku. No sve to čini ljubav prema trčanju. Isto tako, kao i sve drugo u životu i trčanje ima vesele, no i teške trenutke. Koliko god smo ushićeni kad pređemo tu ciljnu crtu, sve što je prethodilo tome ima i onu drugu stranu. Naporne treninge na koje nam se ponekad baš ne ide, jer smo imali stresan dan na poslu. Pa kad ga ipak odradimo, shvatimo da nam je pomoglo da oživimo. Da nam je baš to trebalo.

Bolove koji se iznenada jave, pa nas muče. Što je, zašto je, kada će proći? Žuljevi. Bolni i tamni nokti nakon trčanja nizbrdicom. Upala mišića, padovi, ogrebotine, udarci. Ne odustajanje kad je hladno, snijeg, kiša, sparina. I kroz to nas sve vodi taj naš unutarnji cilj. Taj ushit kad ga istrčimo. Kad probijemo granicu onoga što smo mislili da možda nikada nećemo. Da, trčanje je strast. I do svakog rezultata koji smo si zacrtali, trebamo proći kroz svoju vlastitu borbu. Jedina razlika u nama trkačima je što ćemo si postaviti za cilj. Istrčani ultramaraton ili skidanje par kilograma.

Rezultat 7 od 10

Budite sigurni da ste duboko zaglibili u trkački svijet, ako ste sa smiješkom pročitali bar 3 niže navedene tvrdnje:

1. Prešli ste više od 100 km da dođete na neku utrku + povratak
2. Jeli ste više od 5 puta neku brzinsku, suhu hranu uz neku brzu auto cestu
3. Studirali bar dva dana prije trke stazu, uspone, nizbrdice i okrijepe
4. Vršili malu i veliku nuždu na silu, najmanje 15 minuta prije trke
5. Gledali u prošlogodišnje rezultate i računali hoćete li biti zadnji
6. Sa sobom na trke nosite energetske pločice i torbicu s ibuprofenima, flasterima i Ice gelom + rezervni drekec papir
7. Zadnji web šoping je bio komad sportske opreme
8. Razmjenjujete s trkačkim frendom/frendicom slike izubijanih papaka, te svakojake savjete
9. Trošite dane godišnjeg odmora na trke
10. Odvajate svaki mjesec dio para iz kućnog budžeta za pivo nakon trke.

Sigurno se ovdje da nabrojati još mnogo toga, no vjerujem da ste se sigurno već negdje prepoznali. Pa čak i ovaj moj mrgud koji mrzi trčanje može podcrtati 7 od 10 navedenih stavki.

Kako god, ja sad odoh raditi popis svega što sutra moram ponijeti na utrku, a vi mili moji ostajte puni snage i elana i možda se i sretnemo na nekoj stazi . Ako ne na stazi, sigurno ćete me naći u prvoj birtiji do cilja, gdje i dalje uporno dokazujem zakonitom da je u stvari dobrano zaglibio u svijet trčanja, dok brišem pjenu od pive ili možda od žustre rasprave. Tko bi ga znao!

Tihana Kunštek