Teško je kad osjetiš i vidiš da stvari nisu kao prije i da se dodatnim naporima neće puno toga promijeniti. Ako je ego zdraviji i ako su nam životi ispunjeni možda postane malo lakše prihvatiti vlastitu prolaznost i starenje
Malo mi je teško priznati, ali od kad sam prešla pedesetu sve sam češće u prilici da iz vlastitog iskustva svjedočim o neizbježnim promjenama koje nose godine. Za razliku od puberteta, za koji relativno točno možemo odrediti kad počinje i kad završava (i znamo koji dijapazon ludila možemo očekivati), za proces starenja nema pouzdane predikcije i ne možemo znati kakva nas starost čeka. Nema fair playa i ne znamo hoće li se naša investicija u zdravlje i dugovječnost isplatiti kad će nam biti potrebno. Sve o čemu pišem temelji se na iskustvu skupljenom kroz rad s vrlo raznovrsnom populacijom i prevencija povreda mi je uvijek prioritet.
Ljudima koji su cijeli život fizički aktivni, bivšim sportašima, pa i uspješnim poslovnim ljudima, odnosno svima koji su navikli radom i upornošću savladavati izazove, nije lako priznati i prihvatiti činjenicu da u nekom času trebaju ubaciti u nižu brzinu. Teško je kad osjetiš i vidiš da stvari nisu kao prije i da se dodatnim naporima neće puno toga promijeniti. Ako je ego zdraviji i ako su nam životi ispunjeni možda bude malo lakše prihvatiti vlastitu prolaznost i starenje.
Taj prijelomni trenutak se naravno ne događa svima u isto vrijeme. Puno različitih čimbenika utiče na to kako se osjećamo i što još možemo u određenoj dobi – od genetike, životnih navika, zdrave prehrane, količine stresa kojoj smo izloženi tijekom života i kako se s njim nosimo, do količine sreće i zadovoljstva koje smo u stanju primiti i dati.
No, kako god da nam je grah pao, kad tad ćemo osjetiti da nam duže traje faza oporavka između treninga, da nam imunološki sustav slabije radi. Metabolizam se usporava, hormonalni status se mijenja, limfni sustav slabije čisti, slabije lučimo sinovijalnu tekućinu koja nam podmazuje zglobove i vezivna tkiva, kosti slabe isto kao i srce i krvne žile.
Znam, znam, nije ni meni bilo lako dok sam sve nabrajala (a i nisam sve, starenje na staničnoj razini je preteška i prebolna tema).
Ali, kako u svakoj zadanoj situaciji ipak imamo mogućnost izbora, možemo odučiti biti pametniji i mudriji (eto neke od prednosti zrelije dobi) i resurse koje imamo pametno čuvati i održavati. Čudim se kako ljudi brinu o financijskim fondovima koje će koristiti u starosti, a ne misle o zdravlju kao najvažnijem ulaganju od svih. I da, postoje ljudi koji pobijaju sve zakonitosti i pravila igre, ali takvih je zaista vrlo malo i nažalost su izuzeci.
Zato nije loše da tu i tamo procijenite jeste li napravili optimalan plan treninga, jeste li ubacili vježbe koje će stimulirati funkciju zglobova, odmarate li se dovoljno, slušate li skupocjene gadgete više od svoje zdrave pameti? Nužno je da podesite svoje kriterije kako godine prolaze. Mislim da nije mudro koristiti iste parametre i uspoređivati se sa svojim mlađim Ja. Izazov je naći novi optimum, ali ako ne sagledamo realno situaciju lako odemo u krajnost. Na jednoj strani onda imamo neprihvaćanje i ignoriranje, a s druge strane kuknjavu i predaju ili još gore – frustraciju. Ali i male promjene navika biti dovoljne da osjetite poboljšanje, da budete odmorniji i svježiji i da ostvarite bolje rezultate ali i sačuvate zdravlje.
Zato, trenirajte pametno, birajte mudro, ali tu i tamo preteknite nekog mlađeg – čisto za dušu.
Asja Petersen