Ako su vas oduvijek fascinirali filmovi o Tarzanu ili Indiani Jonesu, avanturizam vam je u krvi, a strah od nepoznatog – nepoznat, onda bi zaista trebali razmisliti o uštedi par tisuća dolara i zaputiti se u jedinstvenu treking avanturu koja uključuje anakonde, piranje, agresivne mrave, tarantule veličine muške šake i jaguare. Dakako, riječ je o Jungle maratonu u Srednjoj Americi na koji se prijavljuju zaista samo najhrabriji i najspremniji. No, da ne biste na prvu odmahnuli rukom i retorički se zapitali ‘što to meni uopće treba’, valja napomenuti da zvuči strašnije nego što zapravo jest. Istina, sve navedene životinje, ali i puno onih koje (još) nismo spomenuli, zaista će vam se naći na putu, no dosad, u godinama iza nas, još nijedan natjecatelj nije pojeden, zadavljen ili ispikan do smrti.

Jungle maraton zapravo je treking po brazilskoj džungli, i da, zaista skriva opasnosti divljine kakvu gledamo u dokumentarcima National Geographica. Za sudjelovanje ne trebate biti super brzi, nego izdržljivi i vješti, snalažljivi i dobri u orijentaciji. Prilika da se izgubite ima napretek, no organizatori ipak vode računa da se to ne dogodi. Naoružani čuvari uvijek su u blizini, medicinske ekipe spremne, a evakuacija radi ozljede ili opasnosti izvrsno je uvježbana. Kad malo bolje razmislite, uopće nije tako strašno kako se čini.

Švedski stol za komarce

E pa upravo zato, jer nije baš tako strašno, za 2020. godinu priprema se ultra treking pod nazivom Bijeg iz džungle. To je izazov o kakvom ste dosad mogli samo sanjati. Safari maratoni čija staza prolazi tik uz lavlje čopore zapravo je šala mala za ono što vas čeka u džungli pored Belizea. Činjenice su sljedeće. Put od točke polaska do cilja dug je najmanje 200 kilometara, prolazi nekim od najgušćih dijelova srednjoameričke džungle, staza je valovita, s puno uspona i padova, rijeke se prelaze nekoliko puta, a uz malo sreće vrijeme će biti sunčano, pa će samim time i staza biti prohodnija. U slučaju kiše staza će biti barem 30 posto teža.

Da biste sudjelovali u tom izazovu trebat će vam 5.000 dolara za startninu i barem tri tjedna godišnjeg odmora. Naime, osim što avionom morate stići do Belizea, a onda i do mjesta Placencia, čeka vas i petodnevna obuka u kampu koji vode bivši vojni specijalci i koji će vas pripremiti za nadolazeće izazove. Boravak u džungli je nešto na što se jednostavno ne možete pripremiti. Recimo, 99-postotna vlaga oduzima nevjerojatno puno energije, znanje kako se zaštiti od tisuća komaraca koji čovjeka vide kao svojevrsni Švedski stol te pronalazak hrane i vode ako se izgubite, mogu vam spasiti život, o izbjegavanju predatora poput jaguara, anakondi, otrovnih paukova i škorpiona, ne treba ni trošiti riječi. Upravo zato služi obuka.

Kad završite obuku organizatori će vas odvesti u džunglu i ostaviti tamo da se sami snalazite puna 24 sata. Tad ćete zapravo moći iskoristiti sve znanje dobiveno tijekom obuke. Naravno, tijekom dana će vas obilaziti instruktori, jer ideja nije da poginete prije starta, nego da se što bolje i kvalitetnije snađete u divljini. Nakon toga organizatori će napraviti grupe od maksimalno šest ljudi koji će se džunglom kretati zajedno, a pridruženi član svake skupine bit će po jedan naoružani specijalac. On će biti u pratnji kako bi nadgledao je li sve u redu i svakog dana obavještavao organizatore kako grupa napreduje. Njegovo prisustvo sigurno će osnažiti svakog natjecatelja, no od njega neće biti nikakve koristi kad su u pitanju prelasci prepreka, odabir rute i slično.

Nemojte spavati na zemlji

Dakle, nakon ovog ne baš kratkog uvoda, što vas zapravo čeka u džungli Belizea? Organizatori upozoravaju na nekoliko stvari kojih bi se trebali pridržavati tijekom svog puta do cilja. Navodno su jaguari, inače zaštićena vrsta u srednjoameričkim divljinama, najmanji problem. Te predivne zvijeri pratit će svaki vaš pokret, ali sa sigurne distance. Domaćini tvrde da se jaguari zapravo više boje vas, nego vi njih, te nisu skloni neugodnim iznenađenjima. S druge strane, uz vas je i naoružani vojnik, pa je rizik od napada zaista smanjen na najmanju moguću mjeru. No zato nikad, ali baš nikad, kažu organizatori, nemojte spavati na zemlji. Razloga je jako puno, onoliko koliko ima insekata na tlu. Primjerice, neke vrste mrava su toliko agresivne i kreću se u skupinama od nekoliko milijuna jedinki, da čak i neki veliki sisavci bježe od njih. Zmije, otrovne i neotrovne, su tamo posve udomaćene i u potrazi za plijenom na tlu ili na drveću neće vas baš uvijek zaobići. Pogotovo ako ju iznenadite. Zato ćete spavati ili u specijalnim vrećama za spavanje ili u posebnim ležaljkama koje će biti razapete između dva drva, a štiti će vas od ogromnih rojeva komaraca koji ‘operiraju’ od sutona do izlaska sunca. Oni će vam zapravo biti najveći neprijatelji dok ste u džungli.

Pauci su posebna kategorija divljine koja će vas okruživati. Vrsta i veličina je nevjerojatno puno, no zajedničko svima je da njihov ugriz nije smrtonosan. Manji pauci skakači će vas sigurno neugodno iznenaditi, a velike, dlakave tarantule možda i izbezumiti, pogotovo kad pred večer počnu izlaziti iz svojih skrovišta. Za razliku od zmija koje će u vašoj blizini eventualno tražiti zaštitu od hladnoće ili kiše, pauci su malo slobodniji, pa se neće libiti bliskog upoznavanja s vama. Usput rečeno, upravo je džungla u kojoj ćete se nalaziti meka za znanstvenike koji se bave proučavanjem pauka.

Dolaskom do rijeke ili močvare otvorit će vam se posve novi svijet divljine u kojem caruju anakonde koje mogu narasti i do sedam metara i 20-tak centimetara duge i tri kilograma teške piranje čije zube tamošnji stanovnici koriste kao oružje za lov. No ipak, unatoč svemu, a pogotovo filmovima koji anakonde i piranje prikazuju kao proždrljive i opake predatore, vjerojatnost da doživite i najmanju neugodnost je minimalna. Rijeku ćete prelaziti praćeni pogledima lokalnih ribara koji će u to vrijeme pored vas mirno loviti ribu, a anakonde će ionako drijemati daleko od vas. S druge strane, upravo na tom području, uz malo sreće, očekuje vas pogled na neke od najvećih i najljepših leptira na svijetu i fantastičnu endemsku floru i faunu, karakterističnu za taj dio svijeta.

Predviđeno područje kojim prolazi staza na putu je nekoliko malih sela čiji su stanovnici volonteri i koji će vam biti na usluzi za sve što trebate, od okrijepe i hrane, do korekcije zacrtanog plana puta.

Ništa bez mačete

Vremenske prilike koje vas očekuju relativno su dobre. Sredinom veljače nema tako velikih vrućina, no zato su noći prilično hladne i vrlo neugodne ako niste dobro pripremljeni. Već spomenuta vlaga bit će natjecateljima veći problem od većine divljeg svijeta koji će ih okruživati, a s obzirom na to da cijela utrka traje nekoliko dana, jednostavno nije moguće u ruksaku ponijeti dovoljno hrane i vode, već će se svatko morati sam brinuti da ne ostane gladan i žedan. S obzirom na okoliš u kojem ćete se kretati, osim obavezne mačete kojom ćete si krčiti put kroz divljinu, u ruksaku ćete morati imati toliko osobnih stvari da ćete na leđima nositi najmanje 10 ili 15 kilograma. Najveći problem mnogima će predstavljati mokra obuća, jer osim prelazaka rijeka i tapkanja po močvarama, visoka vlaga i napori prolaska vrlo teškog terena onemogućit će sušenje obuće. Zato bi vam mogla patiti stopala, pogotovo nokti.

Ovisno o brzini kojom ćete biti sposobni prolaziti stazu, najmanje jednom svakog dana morat ćete stati sat vremena na kontrolnim točkama na kojima ćete proći mini liječnički pregled. Pitanje sigurnosti nije samo vezano uz ideju da vas može napasti jaguar, nego i više od toga da vas može ubosti neki insekt i prenijeti bolest radi koje vam može biti ugrožen život. Na tim mjestima neće biti hrane i vode, neće biti moguće prespavati, no bez obzira na doba dana ili noći, bit ćete obavezni pronaći kontrolnu točku i odraditi sve preglede koji se od vas očekuju.

2 kilograma riže i 3 litre vode

Vezano uz sigurnost, svaka grupa imat će tracker, pa će organizatori u svako doba dana i noći imati uvid na vaše kretanje, a njime će se moći slati i primati poruke. Mape koje ćete dobiti i na kojima će posebno biti označene rute s izvorskom vodom i točkama na kojima će se nalaziti hrana i voda u slučaju nužde, bit će podijeljene svim članovima grupe i obavezan su dio opreme koju u svakom trenutku morate imati uz sebe. Posebna vojna postrojba koja bi eventualno trebala krenuti u traganje i spašavanje nije predviđena, što znači da se na neki način prepušteni sami sebi, svojim kolegama iz grupe i onom specijalcu koji vam služi kao zaštita.

Ukupno, predviđa se 40 grupa s po maksimalno šest članova, što predstavlja svojevrsnu ekskluzivnost ako se na vrijeme prijavite i uplatite startninu. Premda je više riječ o avanturističkoj utrci, a ne treking natjecanju s jasno izraženim pobjednicima, cijela priča čini se jako dobro posložena i definitivno je izazovna. Na startu ćete dobiti broj, 2 kilograma riže i 3 litre vode, kartu i specijalca, a sve ostalo, uključujući i mačetu, morate nabaviti sami. I onda još samo krenuti u avanturu života…

Neven Miladin

Belize i opasnosti

Dolazak u srce srednjoameričke džungle pretpostavlja da ćete prethodno stići u Belize City. Gledano iz europske perspektive, do tamo je najbrže i najjeftinije stići preko SAD-a, recimo Miamija, no problem je što je riječ o državici s visokom stopom kriminala kao rezultatom prilične neimaštine. Premda je Belize meka za američke turiste koji najvećim dijelom tamo stižu velikim kruzerima, sigurnost nije zajamčena baš nikome tko se izdvoji iz grupe koje najčešće prate ljudi iz osiguranja ili policije. Puno malih razbojničkih bandi ‘operira’ danju i noću, pa je preporuka da odmah po slijetanju u zračnu luku potražite transfer avionom prema svom odredištu (Placencia). Prije odlaska u Srednju Ameriku bilo bi dobro cijepiti se protiv malarije i tropskih bolesti.

Paprene cijene

Premda se Jungle maraton održava već dugo vremena i zapravo na neki način čini sukus onoga što natjecatelje čeka na ultra trekingu Bijeg iz džungle, ipak ni organizatori još ne znaju na kakve će sve prepreke u organizaciji naići. Ideja je toliko nova da utrka još nema ni sponzora ni objavljenih nagrada za najbrže natjecatelje. Dogovoreni su tek kamp za obuku preživljavanja u džungli i volonteri u unutrašnjosti džungle. No s obzirom na to da je maksimalan broj natjecatelja oko 240, nema sumnje da će se startna lista vrlo brzo popuniti unatoč skupim aranžmanima za dolazak na utrku i paprenu cijenu startnine.