Volite li trčati noćne utrke? Naravno da volite, svi ih volimo. Na njima se osjećamo nekako drugačije. Trčanje pod zvijezdama, makar ih i katkad i ne vidimo radi tmurnih kišnih oblaka, nekako je romantično, zanimljivo, čarobno. Ipak, ako još niste sigurni zašto se s vremena na vrijeme prijaviti na neku noćnu utrku, evo 5 razloga zašto to svakako učiniti. Što prije!
Odvija se navečer
Da, vrlo logično. Bila bi to čudna noćna utrka u 9 ujutro. Osim ako ne živite u Tromsu i utrka je po zimi za vrijeme polarne noći. Dakle, svi znamo da je večer vrijeme za izlaske – tko vas je ikad pozvao van i rekao – e stari, ajmo danas ujutro negdje ružiti i napiti se ko guzice! Nikad nitko, naravno. Zna se kad se izlazi. Kraj dana i trenutak sumraka je trenutak kada počinje zabava… pa ako počinje po bircevima i klubovima, što ne bi počela i na utrci? Večernje utrke spajaju provod, sport, pijančevanje i plesanje oko jezera u jedno. To vam ništa drugo ne može približiti, osim možda prisustvo na svadbi nekog nogometaša. Ali tu nema trčanja. Dakle, ništa.
Mirno je
Trčanje u smiraj dana je zen, mirnoća, spokoj. Okej, 1.500 trkača oko vas možda malo remeti taj dio, ali činjenica je da je trčanje u mraku poseban doživljaj kada iz vas izlazi ono najljepše i najromantičnije. Dok vas za vrijeme dnevnih treninga i utrka muče krediti i politika, za vrijeme noćnih u glavi su vam pozitivne misli poput dobrog bureka i krigle pive. Mozak voli noć.
Imate punu diskreciju
Sigurno vam se dogodilo da prije neke utrke maznete burito u lokalnoj buritdžinici da bi tek koji sat kasnije shvatili da taj burito ne želi ostati u vašem sistemu i hitno traži put van – bilo gornjim ili donjim kanalima. Za vrijeme dnevnih trka u tom slučaju morate sumanuto tražiti Toi Toi, čekati u redu… a burito hoće svojim putem i ne pita vas za vaše mišljenje. U mraku lijepo skrenete u obližnji grm, obavite što trebate i nitko vas ne vidi. Samo se kasnije priključite koloni, nasmijani i sretni dok vas vaš burito iz navedenog grma, s pogledom punim mržnje, promatra kako zadovoljni odlazite u suton.
Svijetlite u mraku
Na nekim trkama (recimo GRAWE Noćnom Maratonu) u startnom paketu dobijete LED narukvicu i kada ju upalite, zajedno s ostalih 1500 trkača, postanete kolona vidljiva iz Međunarodne svemirske postaje. Scena trkača kako u koloni trče po nasipu po mraku s upaljenim narukvicama ljepša je of gledanja svoda Sikstinske kapele – doživljaj koji pamte samo radnici koji su 1986. zakopavali 4. Reaktor nuklearke u Černobilu. Vjerujte, osim ako ne radite s plutonijem bez zaštitne opreme, ovo vam je idealna prilika da zasjate u punom sjaju.
Idete doma na spavanje
Znate onaj filing kad ujutro otrčite trku, pa ste super, endorfini vam divljaju, pa dočekate kolege da dođu u cilj, popijete pivu i odete doma. I onda više niste za ništa. Ležite ko crkotina na kauču, djecu žicate da vam dohvate daljinski, a partner vam prigovara da treba skuhati ručak, izaći s klincima van, pomoći im sa zadaćom… a vi ne bi ništa, vi bi samo levitirali u tom nemoćnom stanju i tek ponekad zatreptali. Toga kod noćnih utrka nema – završite utrku, uneredite se u alkoholu, otpjevate par nacionalnih budnica i idete doma u krpe. Gotova priča. Sutra ujutro se budite, čili i odmorni s umjerenim mamurlukom i spremni ste za sve dnevne aktivnosti. Samo prljavi odbačeni dres, medalja zavezana u čvor i čudni brojevi telefona ispisani na dlanu ruke podsjećat će vas koliko ste se dobro zabavili tu ludu noć prije…
Siniša Mareković
Foto Renato Branđolica
