Tradicionalno, početkom srpnja ljubitelji trčanja, pogotovo onog koji graniči s Trailom, rezerviraju za nastup na sad već legendarnom Sljemenskom maratonu. Utrka koja je svoje prvo izdanje imala na prijelazu tisućljeća, točnije 27. kolovoza 2000. godine, danas je prestižna po svim parametrima koje jedno takvo natjecanje može ponuditi. Organizacijski je na visokoj razini, masovnost već godinama nije problem, ekskluzivnost je sasvim jasna s obzirom na to da je riječ o utrci na vrhu Medvednice, tek sat vremena od samog središta Zagreba, a vrijeme održavanja samo je dodatna vrijednost, jer trčanje u šumi usred ljeta daje dozu osvježenja i svakako motivira.

Sljemenski maraton pokrenut je u vrijeme kad Trail natjecanja nije bilo, štoviše, taj vid rekreacije nije bio priznat kao sportska disciplina, pa je na neki način utrka svojevrsna preteča Trailu koji danas kod nas okuplja gotovo isto toliko ljubitelja trčanja kao i cestovno trčanje.

Prvo izdanje utrke

Naravno, u vrijeme osnivanja utrke u svijetu su već postojala slična natjecanja. Primjerice, u 1980-tih i 1990-ih godina u austrijskom dijelu Štajerske održavala su se dva lijepa alpska maratona– Kainach (ove godine bit će održano 29. izdanje) i Veitsch (30. lipnja održana je 32. utrka) s vrlo sličnom koncepcijom, klasičnih maratona i maratona dvočlanih štafeta. Upravo takve utrke inicirale su razmišljanje ondašnjih zagrebačkih dugoprugaša da i na Sljemenu organiziraju nešto slično.

Klikni za sadržaj novog broja magazina Trčanje

‘Tijekom devedesetih godina bio sam dio ekipe koja je treninge duljina radila na Sljemenu ili smo kretali iz Maksimira, trčali do Sljemena i vraćali se nazad. Tako smo došli na ideju da svoj gušt i potrebu uobličimo u službeno natjecanje’, kazao nam je Dragan Janković koji je uz asistenciju dvojice trkačkih kolega iz tadašnjeg Atletskog društva Veteran, bili su to Sead Bačevina i Goran Hudec, organizirao prvo izdanje Sljemenskog maratona.

Tadašnja staza bila je vrlo slična današnjoj, no trčala su se dva kruga po 21 kilometar, dok se danas trče tri kruga po 14 kilometara, a štafete su bile dvočlane. U svih 18 godina održavanja Sljemenskog maratona samo se šest godina trčala tročlana štafeta (od 2011. do 2016. godine), a danas se radi tehničkih razloga, ponajprije vezanih uz masovnost utrke, više ne trče štafete. Ta prva staza bila je prilično ravna, koristili su se uglavnom makadami i sljemenska cesta, uz samo jedan pravi brdski uspon po Ruševskom brijegu. Međutim, s vremenom, uz sve češće nastupe na ekstremnijim alpskim trkama, poput Matterhornlaufa, Grossglockner Berglaufa i Drei Zinnen marathona, postalo je jasno da i zagrebačka Medvednica ima što za reći na tom planu te da ekstremne i teške dijelove ne treba izbjegavati, već upravo suprotno.

500 Horvatovih stuba

Nakon prvog izdanja, organizatorska grupa se osamostalila i osnovala Atletski klub Sljeme, a nakon par godina stazu koja svojim najvećim dijelom vijuga po sjevernim obroncima Sljemena spustila je u dno Horvatovih stuba koje počinju prolaskom kroz pećinu Medvednicu, po kojoj je pak Zagrebačka gora i dobila ime. Pet stotina Horvatovih stepenica su bez sumnje najljepši izletnički objekt na Sljemenu izrađen ljudskom rukom. Izgradio ih je vlastoručno veliki zaljubljenik u Medvednicu, planinar, novinar, publicist i fotograf Vladimir Horvat u periodu od 1946. do 1953. Visinska razlika između prve i posljednje Horvatove stube je 117 metara, a vodoravna udaljenost iznosi oko 300 metara. Nažalost, radi neodržavanja posljednjih su godina počele propadati i sad su u prilično lošem stanju.

Osim Horvatovih stuba, trasa utrke prolazi pored nekoliko najpoznatijih sljemenskih objekata, kao što su Tomislavov dom, Snježna kraljica, planinarski domovi Hunjka i Puntijarka, te Kapelica Majke Božje Sljemenske.

Utrka je upravo zbog svoje ekskluzivnosti od natjecanja na kojem je nastupalo tek nekoliko desetaka najspremnijih izrasla u masovnu utrku na kojoj sudjeluje nekoliko stotina trkača. Prema službenoj evidenciji, u tom vremenu ciljem Sljemenskog maratona, u pravilu postavljenog tik ispod poznatog Tornja, prošlo je oko 4.500 natjecatelja.

Tri teška sljemenska kruga

Danas, nakon nešto manje od dva desetljeća održavanja Sljemenskog maratona, utrka ima ugled jedne od najtežih utrka ovog tipa u Hrvatskoj i samo oni najspremniji i najhrabriji se usude uhvatiti u koštac s tri ne baš laka sljemenska kruga u kojima je zbrojeno više od 1.500 metara visinske razlike. I dok su se u muškoj konkurenciji pobjednici izmjenjivali iz godine u godinu, u ženskoj konkurenciji je apsolutna vladarica staze neuništiva i fantastična Veronika Jurišić koja je ciljem prva prošla čak 11 puta, od toga 10 puta u posljednjih isto toliko godina. Preostale tri pobjednice bile su Antonija Orlić, Marija Vrajić i prva pobjednica Dunja Kravos.

Što očekivati od Sljemenskog maratona ove i narednih godina? Sigurno još bolju organizaciju s još većom kulminacijom post trkačkog tuluma pod Tornjem, veći broj sve spremnijih trkača, te dakako, sve bolje rezultate. Rekordi staze u muškoj i ženskoj konkurenciji datiraju iz 2014. godine, drže ih Nikola Špoljar i Veronika Jurišić, pa nam ostaje nada da ćemo u narednim godinama svjedočiti novim najboljim vremenima ikad istrčanim na Zagrebačkoj gori.

Pobjednici Sljemenskog maratona:

Neven Miladin
Foto Zoran Kos