Jeste li se ikad zapitali koja je regija u trkačko-rekreativnom smislu najproduktivnija, gdje to ima najviše najboljih utrka i gdje je omjer cijene i kvalitete, dakle startnine u odnosu na organizaciju, najpovoljniji? Realno, opći dojam je da bismo trebali birati između Istre i Zagreba. Zagreb je za hrvatske prilike vrlo velik grad, prepun najrazličitijih sportskih sadržaja, no u toj ogromnoj ponudi su i jako velike razlike u veličini i kvaliteti utrka. S druge strane, opet je dojam da Istra imao ono ‘nešto’, da se od Učke do Savudrije vrlo temeljito pripremaju trkačka natjecanja, da se ljudi bave tim biznisom ne samo radi novca, nego i gušta. Dakako, ne pada nam na pamet ustvrditi da se u Zagrebu utrke organiziraju samo zbog zarade, no katkad u toj općoj trkačkoj gunguli zaista dobijemo takav dojam.

Umag je, na neki način, posljednji dokazao tezu o Istri kao svojevrsnoj trkačkoj meki. Na tamošnjoj noćnoj utrci, prvoj održanoj u Stella Marisu, u organizacijskom smislu sudjelovali su lanci hotela, lokalni klub, privatnici i obrtnici, ljudi su mjesecima pripremali spektakl nastojeći predvidjeti svaki mogući problem. ‘Kad se male ruke slože’, pjevali su svojedobno Zagrebački mališani tekst velikog Arsena Dedića, upravo se u Istri i Umagu pokazuje kao dobitna kombinacija.

Klikni za sadržaj u novom broju Trčanja

Utrka koja starta ispred stadiona koji je sagrađen planski, na području negdašnje močvare i koji je zaštitni znak umaškog ATP turnira, čija vrludava staza vodi uz more, pored prelijepo osvijetljenih apartmana, uz kafiće i hotele, kroz šumarke i šetnice, oduševljava ne samo organizacijom, nego i maštovitošću. Volonteri koji u polumraku mašu velikim fluorescentnim pokazivačima smjera, ljudi koji s hotelskih i apartmanskih balkona i terasa navijaju iz sveg glasa, zaustavljeni automobili trube u znak podrške trkačima, ciljna ravnina iz koje trešti glazba, a raznobojni reflektori plešu uz zvuke taktova koji stižu iz ogromnih zvučnika, samo je dio doživljaja koji će malo koga ostaviti ravnodušnim.

‘Drugu godinu uzastopce sam s obitelji u Umagu i u zadnji čas smo shvatili da će se ove godine održati i utrka. Svako jutro trčim uz zaljev ispred stadiona, odradim sedam, osam kilometara treninga dok me supruga i kći prate na biciklima, i ova utrka mi je zaista uljepšala odmor. Kći je još premala za dionicu od 5 kilometara, no ovo nam je motiv da dođemo i iduće godine i da zajedno trčimo. Vjerujem da ću idućeg lipnja ući u cilj sa svojom malom Petrom’, kazao nam je Jakub iz slovačkih Košica koji je 10 kilometara, unatoč – sam kaže – kojem kilogramu viška, istrčao u sasvim solidnom vremenu od 55 minuta i nekoliko sekundi.

Većina trkača se na prvo izdanje neke utrke prijavljuje najviše iz znatiželje, da vidi što se nudi, kakva je ekipa, energija. Umag je po toj logici sve odradio savršeno.

‘Susjeda mi je aktivna u klubu Olimpik Umag i nagovorila me da s njom lagano trčim 5 kilometara. Malo me bilo strah hoću li moći sve istrčati ili ću veći dio staze prohodati, no atmosfera i navijači su bilo tako dobri da mi je bilo malo neugodno stati i hodati. Godinama se bavim pilatesom, svaki dan idem na posao s biciklom, no znala sam da je trčanje sasvim nešto drugo. Na kraju sam vrištala dok sam ulazila u cilj, bila sam zaista oduševljena i svojim postignućem i ljudima na stazi i pored staze’, nije skidala osmjeh s lica 29-godišnja Nada ni sat vremena nakon prolaska ciljem.

Neki su, dakle, vrištali dok su ulazili u cilj, neki su pokazali lijepe plesne korake, a neki su hvatali dah nakon 10-kilometarske jurnjave, no svima je bilo zajedničko da su bili oduševljeni utrkom.

‘Prvo sam se prijavio na 5 kilometara, a onda su me frendovi nagovorili da trčim duplo dulju dionicu. Znao sam da to bez problema mogu izdržati, trčim već godinu dana redovito i kvalitetno, ali ipak mi je u podsvijesti bila misao da ću opet prebrzo krenuti i ostati bez snage u zadnjim kilometrima. Istina, nešto slično se i dogodilo, ali ne tako strašno kao recimo u Zagrebu na Noćnom ceneru prošle godine. Utrka je odlična, vidim da je spreman i party za nas mlađe, izgleda da smo baš pogodili kad smo se odlučili ljetovati u Umagu ova dva tjedna. Svi smo završili utrku i sad smo spremni za ludnicu do jutra’, komentirao je Filip iz Zagreba koji je u Umagu boravio na dvotjednom ljetovanju s još tri prijatelja.

Doista, party nakon utrke bio je ona dodana vrijednost koja će u narednim godinama nesumnjivo privući mlade i stare željne dobre zabave.

Umag je, dakle, definitivno položio organizacijski ispit svoje prve noćne utrke i uvrstio se na mapu fantastičnih istarskih utrka. Petstotinjak trkača koji su početkom lipnja otrčali prvi tamošnji Night Run svjedoci su izvrsnosti kvalitete i sigurno će se dobar dio njih, bez obzira bila riječ o stranim turistima ili domaćim rekreativcima, vratiti i iduće godine.

Neven Miladin

Dvije Andreje, Danijel i Ivan

Uz sjajan ambijent koji pruža turistički kompleks Stella Maris profesionalci, rekreativci pa i cijele obitelji, trčali su uz popularni stadion Gorana Ivaniševića pokraj samog mora i uživali u jedinstvenom ugođaju. Organizatori su se pobrinuli da već i samo zagrijavanje protekne u veselom raspoloženju pa je party počeo i prije starta uz odličnu glazbu, ali i stručno vodstvo. Glazba se nastavila i tijekom cijele utrke pa je trčanje bilo zanimljivije uz popularne svjetske i domaće hitove, a trkače su dočekali i brojni efekti iznenađenja na stazi.

U ovakvoj sjajnoj atmosferi pobjedu na prvom Umag Night Runu odnijeli su Danijel Fak u muškoj i Andreja Dobnikar u ženskoj konkurenciji na 5 kilometara, dok su na dionici od 10 kilometara najbrži bili Ivan Kernjus kod muškaraca te Andrea Tuđa kod žena. Nagrade su im pred mnogobrojnom publikom dodijelili poznata voditeljica Nevena Rendeli, koja je i sama sudjelovala u utrci i Ivan Belušić, zamjenik gradonačelnika Grada Umaga.