Magazin Trčanje
TekstoviNa Sarajevskom asfaltu: Svi smo jednaki, svi s istim ciljem

Na Sarajevskom asfaltu: Svi smo jednaki, svi s istim ciljem

Za sebe mogu slobodno reći da nisam nikad trčala, ni za tramvajem, ni autobusom. Standardna priča: posao, muž, dvoje djece, škola, vrtić, kuća, prečesto kafići. Posebno nakon drugog djeteta ostade onaj nesretni višak kilograma koji ničim ne možete skinuti, a ruku na srce i ne trudite se kako treba. Sve dok nisam srela prijateljicu iz djetinjstva, tad već ozbiljnu trkačicu, koja je sasvim slučajno predložila da dođem i da probam Školu trčanja Klix.

Moj prvi trening je bio u apsolutno pogrešnoj opremi, naravno sve 100 posto pamuk. Te prve minute sam preživjela i mislila Tko su ovi ljudi? Što ja radim ovdje. Ali po povratku kući, u naletu endorfina jer sam ipak izdržala cijelih 6-7 minuta trčanja sa šetnjama, pala je odluka da se posvetim trčanju. Bolju odluku za sebe, ali i za svoju obitelj, nisam mogla donijeti. Organizirajući obaveze prema obitelji, ali najviše boreći se protiv same sebe sa svim mogućim izgovorima (‘Past će kiša, nema trčanja’,’Ja i kilometri, jedino autom’), izdržala sam prvih par treninga. Nakon mjesec dana, kada shvatite sve beneficije trčanja, nema više izgovora. Ne može vas ni najveća kiša zaustaviti u namjeri da izađete i trčite.

Treneri koji su me vodili davali su savjete koje zapamtite i primjenjujete odmah, od ishrane, odgovarajuće opreme, zagrijavanja, načina kupovanja tenisica, kako izbjeći ozljede… Posebnu čar koju sam otkrila tijekom treninga je trčanje u grupi. Trčati samo po sebi na početku može biti teško, ali dok trčite s grupom ljudi koje apsolutno ne poznajete, boreći se zajedno na početku s minutama, a kasnije s kilometrima, stječete prijateljstva i poznanstva koja teško da ćete pronaći bilo gdje i u bilo kojoj drugoj situaciji. U trenucima kada počinjete sumnjati u sebe, uvijek je tu neko uz vas da vam pomogne, ako ništa s nekim kratkim vicem ili anegdotom koji će pomoći da istrčite posljednji kilometar. Ti ljudi oko vas u tim trenucima ne pitaju tko ste, čime se bavite, jeste li skuhali ručak, je li zadaća napisana.

Tada ste, na asfaltu Sarajeva, svi jednaki i sa zajedničkim ciljem – uspješno završiti trening i dokazati sami sebi kako ipak možete, pa čak i istrčati i polumaraton. Tijekom posljednjih mjeseci Škole trčanja, obitelj se već i navikla da je to vrijeme moje i samo moje, nakon kojeg sam se vraćala spremnija za izazove koje postavlja današnja svakodnevica.

PREPORUKA  Sarajevo Half Marathon: Prava bosanska ćejf trka

Meliha Bošnjak

Tags:

leave a reply